Prošlo je dvadeset godina od prvog Harryja Pottera, a mi još uvijek nismo dobili pismo iz Hogwartsa

Vrijeme je da okrivimo poštu

Sve je počelo prije točno dvadeset godina. Sjedila sam u mraku kina sa svojom najboljom prijateljicom i susjedom Ivanom, a dok smo šuškale vrećicama bombona i čipsa, ispred nas se otvarao svijet čarobnih štapića, hladnih nepristupačnih hodnika Hogwartsa i nade da je možda na ovome svijetu moguće biti i nešto više od obične školarke koja svako jutro do škole tegli ruksak i nosi hrenovku u lisnatom tijestu u masnom škarniclu za užinu. Tog se dana Harry Potter ušuljao u mene i ondje ostao, odrastala sam istovremeno s njim, a iako sam pročitala (bolje rečeno, progutala) i sve knjige, filmovi su mi ostali jednako dragi pa sam tako posljednji dio (Harry Potter i darovi smrti 2) pogledala u kinu u zadnjem razredu srednje škole.

Danas sa sigurnošću mogu reći kako sigurno ne bih bila ovo što sam danas da nije bilo Harryja Pottera. Majstorstvo J. K. Rowling velikim je dijelom utjecalo na ljubav koju osjećam prema knjigama i prema čitanju, podsjeća me na snagu i na neograničenost mašte, a njezin mi trnovit životni put i danas u trenucima slabosti ulijeva nadu. Nakon što sam shvatila da sam prestara za pismo iz Hogwartsa, počela sam sanjariti o tome kako ću jednoga dana, baš poput nje, napisati knjigu kojom ću promijeniti živote drugih nabolje.

Harry Potter je djetinjstvo, nostalgija, svi oni tjedni koje sam provela zgrbljena nad svojim radnim stolom čitajući, svi filmovi koje gledam iznova iz godine u godinu, Božić, glazba Johna Williamsa, miris medenjaka i pahuljaste sove. Odlučila sam stoga dvadesetu obljetnicu službene premijere prvog filmskog dijela (Harry Potter i kamen mudraca) obilježiti najdražim scenama iz svih sedam (pardon, osam) filmskih dijelova tako da se možete, baš poput mene, rasplakati nad činjenicom da vaše pismo možda nikada nije stiglo, ali da vam je Hogwarts bez obzira na to svejedno uljepšao odrastanje.

Harry Potter i kamen mudraca

Sve je počelo ovom rečenicom (“You’re a wizzard Harry”) koja je promijenila, ne samo Harryja, nego i živote svih nas. (Bilo bi jako zanimljivo vidjeti što bi se dogodilo da je bratić Duddley kojim slučajem završio u Hogwartsu.)

Runner-up: “Nearly Headless? How can you be nearly headless?”

Još jedna slavna rečenica i, naravno, gozba koja je definitivno utjecala na moju sklonost neumjerenosti u jelu i piću s kojom se borim i dan danas. (Menza u Hogwartsu i činjenica da je najpopularniji sport u svijetu čarobnjaka onaj u kojem se ne mora trčati ključni su razlozi zbog kojih sam očajnički željela biti Harryjeva kolegica.)

Harry Potter i odaja tajni

Jer voziti automobil s 12 godina nikada nije izgledalo jednostavnije.

Harry Potter i zatočenik Azkabana

“You! You foul loathsome evil little cockroach!” I baš zbog toga što je ovo po mom skromnom mišljenju najbolji film od svih osam (Alfonso Cuarón, volim te), bilo mi je jako teško odlučiti se samo za jednu scenu, ali mislim da je ovaj udarac klasik koji smo svi iščekivali.

Runner-up: Harry leti na Kljunoslavu

Od glazbe se naježim, a svi koji su imali priliku igrati igricu znaju da je ovo bio jedan od najboljih dijelova.

Harry Potter i plameni pehar

Iako i dalje teško probavljam činjenicu da Hermioni ovdje nedostaje jedan zub (ali i da Victor Krum izgleda kao da joj može biti tata), mislim da je ova scena trenutak u kojem je Hermione napokon svima pokazala da pametne cure itekako mogu birati.

Harry Potter i red Feniksa

Ponekad poželim u svakodnevnom životu biti poput Harryja koji je svjedočio ovom brutalnom okršaju dvaju najvećih čarobnjaka na svijetu i ni na trenutak nije pomislio da možda ipak nema dovoljno znanja i vještine da se suoči sa svojim nemesisom. Svaka čast Harry.

Runner-up: “I killed Sirius Black”

Tko još misli da je Helena Bonham Carter definitivno trebala dobiti Oscara za ulogu Bellatrix Lestrange?

Harry Potter i princ miješane krvi

Koliko sam voljela Freda i Georgea, toliko sam mrzila Dolores Umbridge tako da mi je ovo i dalje jedna od najdražih scena iz ovog filma. Također, ova je scena prljavi san svih studenata/učenika diljem svijeta koji su tijekom ispita/testa poželjeli izaći iz učionice i nikada se više ne osvrnuti.

Harry Potter i darovi smrti 1

Ova je scena predivna u svojoj jednostavnosti. Samo Nick Cave and the Bad Seeds i dvoje najboljih prijatelja koji pokušavaju pronaći utjehu i nadu u svijetu koji iz dana u dan postaje sve gore i gore mjesto.

Harry Potter i darovi smrti 2

Čak je i u svijetu čarobnjaka poprilično nevjerojatno to što se Harry našao pokraj Snapea baš u trenutku njegove smrti, ali scena u kojoj napokon saznajemo tko je zapravo Severus Snape trenutak je koji smo iščekivali godinama i još jedan razlog zbog kojeg mi je Snape najdraži lik u cijelom Harry Potter univerzumu. Alan Rickman, nedostaješ nam.

Runner-up: Slavni poljubac između Rona i Hermione

I malo patetike za kraj.