Nekad je nužno odabrati stranu
MUZEJ GRADA ZAGREBA

Prve smo ušle na izložbu Moda i odijevanje u Zagrebu 1960-ih i razgovarale s kustosicom Majom Arčabić

FOTO: Borko Vukosav

U Muzeju grada Zagreba se danas otvara izložba Moda i odijevanje u Zagrebu 1960-ih godina, a mi smo je razgledale prije otvorenja

U Muzeju grada Zagreba večeras u 19 sati otvara se izložba Moda i odijevanje u Zagrebu 1960-ih godina. Autorica koncepta i kustosica Maja Arčabić, izložbu je zamislila kao nastavak na izložbe u zagrebačkim muzejima koje su tematizirale modu i odijevanje, a to su bile Drugarica à la mode (Muzej suvremene umjetnosti), Žuži Jelinek: Ambasador mode (Muzej grada Zagreba) i Šezdesete u Hrvatskoj: Mit i stvarnost (Muzej za umjetnost i obrt). Arčabić nas je par sati prije današnjeg otvorenja provela kroz izložbu i objasnila nam zašto je tako važna.

NEKOLIKO VELIKIH CJELINA O ZAGREBAČKOJ MODI 60-IH

Borko Vukosav

Izložba Moda i odijevanje u Zagrebu 1960-ih godina priprema se već godinama. Muzej grada Zagreba na njoj je surađivao s Odsjekom za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Centrom za istraživanje mode i odijevanja, a stručne suradnike kustosice Maje Arčabić činila su cijenjena imena među kojima su Goran Arčabić, Ivana Čuljak, Petra Husain, Andrea Klobučar, Josip Mihaljević, Tihana Petrović Leš, Nenad Polimac i Tonči Vladislavić.

“Iskreno, organizacija izložbe je proces. Građu prikupljam dugo, zapravo, otkako vodimo ovu zbirku, a građu je za izložbu prikupljala i kolegica koja je zbirku vodila prije mene”, priča Maja Arčabić u prostoru izložbe koja će biti otvorena tek za nekoliko sati pa još uvijek traju radovi, postavljaju se žarulje, glača odjeća.

“Naša sakupljačka politika je usmjerena na 20. stoljeće, osobito na drugu polovicu 20. stoljeća tako da je već kolegica Nada Premerl počela skupljati građu za ovu izložbu. Zamislili smo nekoliko velikih cjelina. Prva i možda najvažnija, je proizvodnja odjeće u krojačkim salonima odnosno u buticima jer kraj 60-ih je period kad se javljaju prvi zagrebački butici, a zatim i u tekstilnoj industriji i industriji obuće.

Zatim slijedi cjelina posvećena plasmanu odnosno promociji odjevnih predmeta, tu se bavimo i trgovinom i Zagrebačkim velesajmom kao jednim od najvažnijih promotora naše tekstilne industrije, zatim tu je pojava prvih profesionalnih manekenki i manekena, zatim pojava modne fotografije i zatim jedna, meni osobno možda najzanimljivija cjelina, koju smo nazvali želje i mogućnosti.”

Šivanje je bilo jedna od najpoželjnijih vještina, a tečajevi krojenja i šivanja su bili jedni od najposjećenijih obrazovnih tečajeva za žene

Posljednja cjelina govori o periodu u kojem su mladi koju su, kako kaže kustosica Arčabić, htjeli izgledati drugačije od svojih roditelja, odlazili u Trst i učili šivati kod kuće. “Tisuće i tisuće ljudi svaki vikend idu prema Trstu, šiva se kod kuće, šivanje je bilo jedna od najpoželjnijih vještina, a tečajevi krojenja i šivanja su bili jedni od najposjećenijih obrazovnih tečajeva za žene”, dodaje.

“Jedan manji segment smo posvetili i uređivanju kose i tijela, a izložbu završavamo dvjema cjelinama koje je obradio kolega Tonči Vladislavić, a one se odnose na ciklus crteža Miroslava Šuteja “Antimoda” i na Ingrid Begović koja kronološki pripada 60-ima, međutim stilski je svevremenska i zbilja je izrađivala originalnu i prepoznatljivu odjeću.”

SVAKI PREDMET PRIČA SVOJU PRIČU

Većina stvari koje se nalaze na novoj izložbi, još uopće nisu izložene u Hrvatskoj. “Mislim da je 90 posto predmeta prvi put izloženo”, kaže Arčabić. “Većina predmeta je iz fundusa Muzeja grada Zagreba, imamo nekoliko predmeta iz Jadran filma, zatim iz Muzeja za umjetnost i obrt i imamo stvari privatnih posuditelja.”

Svaki predmet priča svoju priču, a kako smo mi gradski povijesni muzej, nama je svaki odjevni predmet dokument vremena

Neki od predmeta privatnih posuditelja, kaže Arčabić, nose se i danas. “Nevjerojatno, ali istinito, ima predmeta iz 60-ih godina koji se još uvijek nose. Imamo jednu maturalnu haljinu koja nažalost nije izložena. Kupljena je 1968. godine, a kćerka gospođe koja ju je nosila na maturi, danas je nosi kao svoju svečanu odjeću i zbilja izgleda odlično.

Imamo jedan komplet iz Trsta koji je kupila jedna gospođa 1965., njezina kćerka ga nosi i danas. Imamo jednu svečanu torbicu iz 1960., kupila ju je mama, a danas je nosi kći. Imamo jedne smeđe cipele od čipke koje su samo na posudbi jer nam ih je poklonila gospođa čija ih unuka želi čuvati za sebe. Svaki predmet priča svoju priču, a kako smo mi gradski povijesni muzej, nama je svaki odjevni predmet dokument vremena.”

Tražili su odjeću i na Hreliću, Britancu, putem Njuškala, ali važna im je pozadina predmeta, kontekst koji nije uvijek lako saznati. Ipak su skupili zavidnu kolekciju i na kraju bili jako ograničeni prostorom. “Iskreno mi je žao da nismo imali barem duplu kvadraturu jer vjerujem da bismo je mogli popuniti”, kaže Arčabić.

ŽELJE I MOGUĆNOSTI

“Ljudi čuvaju ono što je najljepše, čuvaju ono za što su morali izdvojiti neka znatnija financijska sredstva, svakodnevna odjeća se ne čuva. Ovdje vidite najbolje komade koje mi imamo u zbirci premda nastojimo pratiti odijevanje svih slojeva”, govori Arčabić o stvarnoj slici tog zlatnog doba hrvatske mode.

Da bi je zaista prikazali kakva je bila, istraživali su i arhivu HRT-a, te na šest lokacija na izložbi postavili projekcije filmova koji pokazuju interijere tvornica, ulicu i modne revije tog vremena, pokazuju kako je to izgledalo u stvarnosti jer je zapravo bilo dosta skromnije nego što bi se moglo činiti samo prema komadima odjeće koji su izloženi.

To je bilo zlatno doba prepuno problema

Na pitanje hoće li se ikad vratiti taj sjaj i slava modne industrije 60-ih u Hrvatskoj, Arčabić me podsjeća da je ipak većina ljudi tada živjela skromno. “Posljednju cjelinu smo nazvali Želje i mogućnosti zapravo jer su želje u to vrijeme bile velike, a mogućnost puno manje. Svi mi imamo neki sentimentalni odmak što nas navodi da idealiziramo neko vrijeme, ali kako je rekao povjesničar koji je za izložbu radio uvodni tekst o povijesnom kontekstu tadašnjeg Zagreba, Hrvatske i bivše Jugoslavije – to je bilo zlatno doba prepuno problema.”