Od resorta s 5 zvjezdica do realnog života na nekoliko koraka: Anita Dujić donosi putopis sa Zanzibara
Model i poduzetnica ispričala nam je sve o sve o svome obiteljskom odmoru u Africi
Anita Dujić Broadfoot na svom Instagram profilu često dijeli isječke iz obiteljskog života. Već desetljećima redovito putuje, što zbog poslovnih, što zbog privatnih razloga, a od dalekih putovanja nije odustala ni otkako je dobila dvije kćeri, Lily i Ellu. Sa suprugom Duncanom Broadfootom, koji se bavi traženjem lokacija za filmove (poput onih za film Dina 2 koji upravo igra u kinima), nedavno je otputovala na istočnu obalu Afrike, točnije na Zanzibar. A osim sanjivih kadrova prekrasnih pješčanih plaža i ispijanja kokosove vodice, pokazala je i drugu stranu naoko glamuroznih lokacija. Znajući da je uvijek vrlo srdačna i spremna na dijeljenje iskustva s drugima, zamolili smo je da nam u detalje ispriča zašto su odabrali upravo Tanzaniju, kako je izgledao proces planiranja putovanja i, konačno, s kakvim su se dojmovima vratili.
Rekla nam je da im pronalaženje vremena za putovanje predstavlja svojevrsni izazov. Suprug mnogo radi, a blagdane provode s njezinom obitelji u Hrvatskoj ili njegovom u – Škotskoj. No, budući da je Duncan imao nešto slobodnog vremena između projekata, odlučili su da bi željeli negdje otići, unatoč tome što se, obzirom na jednu malu bebu i jednu živahnu toddlericu, na trenutke sve skupa činilo kao nemoguća misija.
“Duncan i ja smo razmišljali o dalekoj Aziji, Baliju ili Vijetnamu, ali odluka je ipak pala na Zanzibar, najviše zbog Elle. Let nije pretjerano dug, vremenska razlika je gotovo nikakva i nekako mi se učinilo najblažom opcijom za bebu. Uz to, Zanzibar je jedna od rijetkih lokacija na kojoj ni ja ni on još nismo bili”, priča Anita. Jednom kad su se konačno odlučili za destinaciju, dodaje, sve je teklo glatko, izabrali su datume i krenuli s planiranjem. Cijeli je odmor trajao osam dana, koliko su si mogli priuštiti zbog radnih obaveza, a Anita nam iskreno govori kako bi više od toga s djecom bilo vrlo izazovno.
Na daleka putovanja uvijek kreće otvorenog uma
Putovali su preko Dubaija, a svaki od dva leta trajao je oko pet sati, s minimalnim čekanjem između. “Cure su spavale na letovima, mi baš i nismo, ali sve to ide u rok službe”, govori. Pri odabiru smještaja, vodili su računa o tome da bude kids friendly, da ima bazen jer obje kćeri jako vole vodu, da je na plaži, da ima dobre recenzije, kao i da ima pet zvjezdica. “Naravno, pet zvjezdica u Africi nije isto što i pet zvjezdica u Europi, no na to se čovjek unaprijed pripremi. Duncan i ja putujemo cijeli život i vrlo je važno ići negdje otvorena uma i srca, biti oprezan, ali isto tako i dozvoliti stvarima da se dogode, da ne bude možda sve onako kako smo si zamislili”, ističe. A jednom kad su na destinaciju stigli, plan je bio u prvom redu odmarati.
“Htjeli smo biti negdje na toplom, uz bazen i koktele, u laganom ritmu bez ikakvih planova i ambicija. Kad imate malu bebu to onda jednostavno mora biti tako. Avanturistički izleti zapravo ne dolaze u obzir. U ovoj fazi života sve je podređeno curama, posebno Elli koja je još jako mala i sve se vrti oko njenog ritma spavanja i jedenja. Kad si takav mindset postaviš u glavi, sve je okej”, objašnjava nam.
Ipak, kaže da su na kraju uspjeli otići na dva izleta, kojima se posebno razveselila starija kćer Lily. budući da je trenutačno u fazi otkrivanja svijeta. “Šuma Jozani, koja je ujedno i nacionalni park, divna je za posjetiti. U njoj se mogu vidjeti majmuni u svom prirodnom habitatu, kao i farma leptira. Otišli smo i do farme začina te na izlet brodom i ronjenje iznad koraljnih grebena. Naizmjenično, naravno, jer je uvijek jedan od nas bio s bebom. Duncan i ja smo već jako dobro uhodani, pa sve ide relativno glatko po tom pitanju”, zaključuje. Kad se osvrne na ukupno iskustvo, kaže da su istinski uživali i da bi se vrlo rado ondje ponovno vratili.
Destinacija krojena po mjeri onih koji se žele odmoriti
Klima je odlična (iako napominje da se mora biti vrlo oprezan s izlaganjem suncu), uvijek puše lagani povjetarac pa nemate osjećaj neizdržive vrućine, priroda je predivna, a i sa smještajem su bili jako zadovoljni.
“Zanzibar je zapravo idealna destinacija za sve koji se žele propisno odmoriti. To nije mjesto na kojem ćete tulumariti, nije bučno, prenapučeno i krcato turistima. Idealno, ako mene pitate. Osim toga, nešto je poprilično drugačije od onoga gdje mi živimo, u svakom smislu, i baš je zato vrijedno posjeta”, poručuje. Svoj putopis nije htjela završiti bez da nam ponudi još jedan, možda i ključni uvid – onaj u drugu stranu ove turistima sve zanimljivije destinacije.
Nije, kaže, potrebno ići daleko jer je već i sama vožnja od aerodroma do hotela, koja traje oko sat i pol, dovoljna da steknete određenu perspektivu o načinu života lokalnog stanovništva. “Samo nekoliko koraka od hotela i ville u kojoj smo bili nalazi se jedan sasvim drugačiji svijet. Njihov svijet, nama možda čak i zastrašujući i potpuno stran, ali što više razmišljam o tome uviđam da je to njihov način – i da oni na njega ne gledaju našim očima. Ljudi na Zanzibaru, većim dijelom, ne uživaju blagodati ‘napredne’ civilizacije, ni približno. Život tamo je poprilično okrutan, grub, težak. Neki bi rekli primitivan, a ja kažem jednostavno drugačiji”, priča.
Pravi život nije hotel s 5 zvjezdica
Učenje o drugim kulturama, narodima, njihovim običajima, svakodnevici i tradiciji, dodaje, bogatstva su koje nam putovanja uvijek daju. “To je ono što želimo dati svojim curama i pokazati im. Život nije hotel s pet zvjezdica. Život je sve ono izvan njega. Male sitnice, ljudi, odnos koji imamo prema njima, razumijevanje drugačijeg te prihvaćanje i poštovanje, kao i zahvalnost su ključne vrijednosti koje im želimo usaditi”, nastavlja. I zato joj je bilo potpuno neprirodno ignorirati sve ono što se nalazilo izvan tog resorta, a što zapravo čini taj otok. “U našim je očima to možda surov život, a u njihovim najljepši, njihov”, zaključuje.
Na kraju razgovora, kaže nam još da bi posjet Zanzibaru preporučila svima, kao i to da će ga najviše pamtiti po ljudima. “Ljudi su ti koji čine neko mjesto, bilo koje mjesto. Ljudi Zanzibara su mi se uvukli duboko u srce, kao i Duncanu i curama. Topli, nasmijani, srdačni.”