S Anom Grgić o majčinstvu, povratku na posao nakon porodiljnog i planovima za budućnost

Chefica kuhinje Hotela Esplanade nedavno je po prvi puta postala majkom, a nama je otkrila koliko ju je to iskustvo promijenilo

Hrvatskom restoranskom scenom, pogotovo onom višeg ranga, još uvijek dominiraju muškarci. Žene na poziciji chefa velikih sustava vrlo su rijetka pojava, a Ana Grgić Tomić, koja se nalazi na čelu kuhinje Hotela Esplanade, predstavlja sjajni primjer na koji se neke nove generacije mladih kuharica mogu ugledati. Krajem prošle godine je po prvi puta postala majkom, a povodom njezinog povratka na posao i pripremanja novih uzbudljivih gastronomskih kreacija, s njom smo se našli na razgovoru u Le Bistrou. Na početku razgovora nam kroz osmijeh priča kako je bila uvjerena da je potpuno spremna za ulogu majke i da je ništa ne može iznenaditi; kako ima mnogo braće i sestara, kroz ruke joj je prošlo čak 11 nećaka i nećakinja. “Naravno, posve je drugačije kad dobiješ svoje dijete. Ne možeš biti spreman unaprijed! Koliko god sam mislila da sve znam, ovo mi je ipak bilo nešto novo”, započinje pričati.

Posloženi prioriteti i mirniji pristup životu

Na pitanje o tome koliko ju je cijelo to iskustvo promijenilo odgovara – uvelike. “Puno sam mirnija, ne opterećujem se stvarima za koje sam prije bila uvjerena da su užasno bitne. Generalno sam postala mnogo opuštenija, kćer mi je jako dobra beba, pa mislim da sam i ja kao majka dosta opuštena”, priča i dodaje kako su to primijetili i ljudi iz njene okoline. A što joj je posebno zanimljivo, otkrila je da s takvim, opuštenijim pristupom životu, sve stigne. “Nekako sam presložila prioritete, i svemu pristupam mirnije. Stanem, razmislim, napravim plan, i sve ide onako kako bi trebalo ići”, kaže Grgić Tomić. Na posao, priča, vratila nakon šest mjeseci, i to zato što i njezin suprug koristi svoj porodiljni dopust. “Da nije moglo biti tako, ne bih je tako malenu mogla ostaviti nekom drugome. Moj suprug je divan otac, malena je presretna s njime, jako su vezani i odlično se zabavljaju kad mene nema. Mogu reći da odlično funkcioniramo, sve se lijepo posložilo”, zaključuje.

Naravno, posve je drugačije kad dobiješ svoje dijete. Ne možeš biti spreman unaprijed

Trudnoća i porodiljni dogodili su se, kaže, što je sreća u nesreći, u periodu kad restorani zbog epidemioloških mjera nisu mogli normalno raditi, pa u kuhinji i nije bila toliko potrebna koliko bi bila da je situacija uobičajena. Upravo je zato mogla biti potpuno posvećena obitelji, iako napominje da je i dalje bila u redovitom kontaktu s kolegama, s kojima radi niz godina i s kojima je navikla komunicirati i privatno i poslovno. “Da nije bilo lockdowna, vjerojatno bih morala biti puno prisutnija i ne bih se mogla toliko isključiti od posla. Ovako sam ipak imala tu privilegiju”, iskrena je. Prepričava nam i kako se, prije nego što je ostala trudna, uvijek pitala kako će, jednom kad zatrudni, ostaviti kuhinju, kako će sve to skupa izgledati bez nje.

“No, kad sam doista i ostala trudna, sve se nekako posložilo. Više se nisam stresirala i brinula, nekako sam osjetila da će sve biti dobro. Zanimljivo je to koliko se stvari oko kojih se toliko brinemo na kraju same od sebe riješe”, priča. Međutim, iskreno kaže i da vjeruje da se žene na tako visokim pozicijama teže i kasnije odlučuju postati majke, upravo zbog te brige i neizvjesnosti, dok njihovi muški kolege o takvim stvarima ne moraju uopće razmišljati.

Veliko povjerenje u tim i prvi dani povratka na posao

A njezino fizičko odsustvo u cijelom tom periodu, dodaje, neupućeni gost teško je mogao primijetiti; ističe kako je nevjerojatno ponosna na svoj tim koji je odradio odličan posao. “Kad su saznali da sam trudna, redom su mi rekli da ne brinem, da se opustim i da će se oni pobrinuti da sve bude kako treba. Tako je i bilo. Beskrajno im vjerujem. To su, na kraju krajeva, ljudi s kojima radim po pet, deset i više godina. Svi razmišljamo isto i radimo isto. Mislim da je i njima ovo bilo vrijedno iskustvo, da vide kako je to kad je puna odgovornost na njima”, objašnjava. Neovisno o tome što nije bila na svom radnom mjestu, itekako je puno kuhala kod kuće. “Ne sjećam se kad sam imala toliko vremena za kuhanje. Radila sam jela bazirana na ribi i povrću, napravila hrpu smoothieja, i baš sam uživala. A i malena je već krenula s povrćem, pa tako obožava batat i mrkvicu s maslinovim uljem”, priča s velikim osmijehom.

Mislim da je meni bilo gore nego njoj. Prva dva dana bilo je tu čak i suza

Prisjeća se i kako su izgledali njezini prvi dani povratka na posao i prvo odvajanje od djeteta. “Mislim da je meni bilo gore nego njoj. Prva dva dana bilo je tu čak i suza! Premda, moram naglasiti da uglavnom ne radim puno radno vrijeme, i da sam dobila maksimalnu podršku i fleksibilnost od strane našeg direktora. Kad nju nahranim i uspavam dođem, odradim što imam i do 16 sati sam kod kuće. Naravno, po potrebi se ponekad vratim i popodne. Zasad sve sjajno funkcionira, i zbog tog dogovora sam se i mogla ranije vratiti”, priča. Tih joj je šest mjeseci, dodaje, proletjelo u trenu, kao što obično prođe godišnji odmor. Prva dva dana na poslu su joj, priznaje, bila pomalo neobična, ali brzo je uhvatila ritam i nastavila gdje je stala.

“Otegotna okolnost je bila ta što sam prije pandemije imala cijeli posložen tim od 30 ljudi, a kad sam se vratila, iz različitih razloga, nekih od njih više ondje nije bilo. Trenutačno se, stoga, bavim ponovnim okupljanjem punog tima, a nedostatak radne snage prisutan je u cijelom ugostiteljskom sektoru”, kaže.

O Michelinovoj zvjezdici i planovima

Međutim, na budućnost gleda optimistično, a odmah po povratku osmislila je i nove, ljetne menije za Le Bistro i Zinfandel’s. “Mogu vam reći da oba restorana rade jako dobro, da imamo puno posla i da su se gosti vratili. Jedva smo čekali da predstavimo nova jela, i zbog gostiju, i zbog nas, jer se zbilja volimo igrati i isprobavati nove recepte”, govori. Ljetni meni Le Bistroa već je dostupan, a onaj Zinfandel’sa će biti predstavljen vrlo skoro. “Gosti su lijepo prihvatili nova jela u Le Bistrou. Mahom su lagana, prava ljetna. A posebno sam na umu imala i to da budu nutritivno izbalansirana”, objašnjava i dodaje da nešto slično, ali u fine dining verziji možemo očekivati i u Zinfandel’su; kvarnerski škamp, hama, limunska trava, kokosovo mlijeko, samo su neke od namirnica za koje nam je otkrila da će se ondje moći kušati.

Razgovor nam završava na temi Michelinove zvjezdice, za koju je već odavno rekla da je priželjkuje. Vjeruje i dalje da bi ona mogla stići, ali trenutačno joj nije u fokusu. “Ta zvjezdica sa sobom donosi i veliku odgovornost. Kako sam već spomenula, prioritet mi je slaganje punog tima. Ne bi imalo smisla razmišljati o zvjezdici dok se novi tim potpuno ne uigra. Polako, ima vremena”, zaključuje Grgić Tomić.