Sol odsad nudi doručak, od Ličkog benedicta do omleta s tartufima. Probali smo nekoliko jela
Ponuda doručka u centru grada napokon je postala zanimljivija
Uz nekoliko iznimki, u centru Zagreba se za doručak nude vrlo klasične opcije, kao što su tostirani sendviči sa šunkom i sirom, kroasani ili eventualno smoothieji. Upravo nas je zato razveselila vijest koju je prije nekoliko dana na svom Facebook profilu objavio Mate Janković, vlasnik Sol tapas bara, koji je nedavno preselio u prostor Johanna Francka, na središnjem gradskom trgu. Najavio je kako će od danas nadalje, od 8 ujutro pa sve do 11:30, ondje biti moguće i birati između desetak jela s menija za doručak. Očekivano, njegova je objava generirala veliko zanimanje, posebice zato što je dao naslutiti da će i doručak pratiti filozofiju restorana, odnosno da će se koristiti elementi tradicionalnih hrvatskih jela te namirnice poput sira base i svježe pastrve. Drugim riječima, da ćemo u centru moći pojesti doručak koji će jasno signalizirati gdje se nalazimo.
U Sol smo stigli danas odmah po otvaranju, tako da sa sigurnošću možemo reći da smo doručak imali prilike probati među prvima. Između spomenutih desetak jela, odlučili smo kušati četiri ona koja su nam djelovala najposebnije, te jednu klasičniju slatku opciju. Naručili smo tako selekciju hrvatskih narezaka sa sirom i vrhnjem, medom, džemom i maslacem (90 kuna), istarski omlet s istarskim pršutom, sirom i tartufima (85 kuna), Lički benedict, odnosno pogaču s ličkom pastrvom, Hollandaise umakom, ličkom basom te poširanim jajem (85 kuna), dalmatinsku kajganu na pogači s pancetom, šalšom, pastom od maslina i ukiseljenom ljutikom (85 kuna) te granolu koja se poslužuje uz mlijeko ili jogurt (40 kuna).
Osim nabrojanih, u ponudi su još i jaja (omlet, jaja na oko, kajgana, poširana jaja) s dodacima (pršut, sir, šunka), kroasan, selekcija svježeg voća te svježe cijeđeni sok od naranče kao piće koje paše uz većinu spomenutih jela. Sve što smo kušali, moramo priznati, bilo je ukusno i zadovoljavajuće. Porcije su prilično obilne, a cijenu od 80 do 90 kuna za porciju doručka treba razumjeti u kontekstu prestižne lokacije i turističkog potencijala. Ono što je važno jest da se nećete osjećati prevarenim; Lički benedict s pastrvom pravo je osvježenje u odnosu na desetke varijanti obližnjih lokala sa šunkom ili lososom, kao i kajgana s posve blagim okusom tartufa, a konceptualno ne zaostaje ni ona s tradicionalnim primorskim namirnicama, šalšom od rajčice, maslinama i pancetom. Sir i vrhnje u tanjuru s narescima također su bili odličnog okusa, lijepo začinjeni i upareni sa snažnim aromama suhomesnatih proizvoda.
Uz sve pozitivno, trebamo spomenuti i nekoliko problema na koje smo naišli. Dva smo jela dobili s krivim komponentama, odnosno njihovim manjkom, pogače se iznimno teško režu noževima koji su nam bili na raspolaganju, granola je poslužena s toplim mlijekom bez da se pitalo o preferencijama (jogurt ili hladno mlijeko), a šteta je bila vidjeti i da se na plati s hrvatskim narescima nije poslužio džem kakvog domaćeg proizvođača, već džem od marelice porijeklom iz Engleske. No, kažemo, bili smo doslovno među prvi gostima prvog dana i ne mislimo da nabrojano treba previše uzeti za zlo. Ponavljamo, pohvaljujemo drugačiji, autentični doručak u centru koji je Zagrebu nasušno nedostajao, a do popravka nedostataka će, vjerujemo, prirodno doći.
