Grafomotorika označava vještinu koja se razvija još u ranoj dječjoj dobi, a potrebna je za crtanje i pisanje, zbog čega ju možemo nazvati motoričkom sposobnosti pisanja. Njoj prethodi razvoj grube i fine motorike. “Ako zamislimo sve te motorike kao, primjerice, kuću, gruba motorika bi bila njezin temelj. Fina motorika bi bila prizemlje, a grafomotorika prvi kat te kuće. Što je temelj čvršći, to su i katovi koji se na kuću nadograđuju bolji. Upravo zato, kada želimo pomoći djetetu u uvježbavanju grafomotorike, jako je važno poznavati i pravilan razvoj grube motorike te znati je li dijete koju razvojnu fazu preskočilo”, opisuje nam Ivana Štedul, diplomirana fizioterapeutkinja i prvostupnica radne terapije koja stoji iza SenzoGYM-a, programa za poticanje senzo-motoričkog razvoja djece.

Razvoj grube motorike, objašnjava nam, počinje još dok je dijete u trbuhu i nastavlja se rođenjem. S otprilike tri mjeseca dijete u potrbušnom položaju počinje podizati glavu i biti stabilno te je to jedan od prvih znakova urednog razvoja. Osim što tako jača svoje vratne mišiće, počinje i razvoj vida gdje dijete fokusira igračku pogledom. Razvoj vida je usko vezan s razvojem grafomotoričkih vještina jer podrazumijeva razvoj koordinacije oko-ruka. Kada bismo tu vještinu prebacili u stariju dob, primjerice kod djeteta od četiri do pet godina, dijete bi uzelo bojicu ili olovku i krenulo crtati po papiru, dok bi djetetove oči pritom pratile nacrtane linije.

S aktivnostima treba početi od rane dobi

“Koordinacija oko-ruka najviše se razvija u dobi kada dijete počinje s dohranom, s otprilike šest mjeseci. Najjednostavnije ju je uvježbavati tako što pustimo dijete da se samostalno hrani i uzima hranu svojim rukama te ju prinosi ustima. Naravno, to od roditelja zahtijeva i malo tolerancije na nered. S otprilike šest do osam mjeseci dijete se usmjerenim radom svojih velikih mišića može samostalno dovesti do sjedećeg položaja, s otprilike devet mjeseci puzati, a zatim ustajati s iskorakom te naposljetku napraviti i prve korake s 12 do 18 mjeseci. Time se zaokružuje razvoj grube motorike do godinu dana”, kaže Štedul.

Što se tiče razvoja hvatova, nastavlja, oni se razvijaju paralelno kako teče razvoj grube motorike. Prva tri mjeseca života djetetov palac se nalazi u šaci. Zatim se javljaju određeni hvatovi koji su preduvjet za kasnije pravilno držanje olovke. Izuzetno važna je pojava sferičnog hvata, primjerice kada dijete drži lopticu u ruci, jer je to znak da se šaka lijepo počela otvarati, a nakon njega slijedi pincetni, odnosno fini hvat koji je jedan od preduvjeta za pravilno držanje olovke i sam razvoj grafomotoričkih vještina.

S aktivnostima koje će potaknuti razvoj grafomotorike trebalo bi se stoga početi od najranije dobi, već neposredno nakon rođenja. Prije nego se djetetu da olovka u ruke, korisno je koristiti različite materijale koji služe jačanju malih mišića šake. Recimo, igre plastelinom su uvijek odličan izbor, a zahtjevnost igre trebamo prilagoditi ovisno o djetetovoj dobi. Prvo ćemo tako krenuti gnječenjem plastelina, trganjem plastelina na komadiće, a kasnije prijeći i na kreiranje raznih oblika od plastelina, pisanje riječi od plastelina i slične aktivnosti.

Grafomotoričke vježbe su vrlo korisne

“Velike debele krede su također jako dobra opcija, kao i slikanje pastelama. Važno je da su u početku površine na kojima dijete slika što veće radi razvoja perifernog vida. Zanimljive aktivnosti su i aktivnosti u kojima dijete provlači različite vezice u otvore jer na taj način razvija vještinu koordinacije oko-ruka. Igre vodom i pijeskom – prelijevanje iz jedne posude u drugu i slično su fantastične za razvoj koordinacije, kao i za usmjeravanje pažnje na pokrete šaka i prstiju. Ne treba zaboraviti i crtanje prstićima po pijesku, nizanje kuglica na konac, slaganje i rušenje kocki i puzzli, trganje i rezanje papira, prenošenje igračaka s jednog mjesta na drugo. Kada se započinje s korištenjem bojica moj savjet roditeljima je da one u početku budu što deblje radi lakšeg držanja. Odlična igra koju treba koristiti od najranije dobi je i bacanje i hvatanje lopte s obje ruke jer se tako razvija akomodacija oka – jedna od vještina ključnih za čitanje i pisanje”, opisuje Štedul.

Za kvalitetni razvoj grafomotorike, dodaje, ključne mogu biti i svakodnevne aktivnosti poput oblačenja, obuvanja obuće i igranja kamenčićima u prirodi. Primjerice, samostalno oblačenje, a pogotovo zakopčavanje gumba ili patentnog zatvarača uvježbava malene mišiće šaka, dok igra kamenčićima, osim što razvija određene hvatove, djeluje i na razvoj taktilnog sustava. Što se tiče same grafomotorike najčešće razvojne aktivnosti koje je potrebno s djecom raditi su različiti labirinti u kojima dijete, prvo prstom, a zatim olovkom između linija traži ‘izlaz’, spajanje točkica na papiru, bojanje kistom na malim površinama, igre taktilnim materijalima koje mogu uključivati izrezivanje oblika ili slova iz tkanina te lijepljenje. Korisno je još i dovršavanje crteža na kojem nedostaje jedna polovica, crtanje prema predlošku te gradnja labirinta od kockica za pikulu i slično.

Važnost grafomotorike prepoznao je i Kraš, stoga je u omote mnogima omiljenih čokoladica Životinjsko carstvo uvrstio čak 35 različitih grafomotoričkih vježbi uz pomoć kojih se djeca mogu zabaviti, a ujedno i naučiti ono što im je korisno za život. Uz uživanje u slatkom okusu čokolade, tako ih čekaju i zadaci poput pisanja slova i brojeva, spajanja točkica i linija, bojanja te ispunjavanja labirinata. Djeca će moći, primjerice, pomoći galebu da stigne do svjetionika ili pak zecu da stigne do mrkve. A osim zanimljivih aktivnosti koje se kriju u omotima Životinjskog carstva, na Kraševoj web stranici možete besplatno preuzeti personaliziranu grafomotoričku pričo-bojanku nastalu u suradnji s Tvornicom snova. Posjetite ovaj link, upišite ime mališana i svoju e-mail adresu, a priča će vam stići u PDF-u te ju možete isprintati i odmah dati djeci za edukaciju i zabavu.

Važno je biti kreativan

“Često roditelji znaju reći da njihovo dijete nije zainteresirano za crtanje, no tu se najčešće radi o tome da su djetetu aktivnosti koje izbjegavaju ili nerado obavljaju teške. Upravo je zato važno ustanoviti što je točno djetetu teško i ponuditi mu oblike razvojnih aktivnosti koje će mu odgovarati. Primjerice, možda mu sam zadatak uopće nije težak, ali sjedenje na tvrdom stolcu za stolom je pa ćemo onda taj zadatak jednostavno napraviti tako da djetetu ponudimo da ga proba riješiti, primjerice, dok leži na podu na trbuhu ili na papiru koji je vertikalno zalijepljen na zid. Varijacija je mnogo i tu doista trebamo biti kreativni”, savjetuje Štedul. No, kaže, najvažnije je poznavati svoje dijete – koje aktivnosti voli, a koje ne.

Štedul se u svom radu često posluži trikom u kojem sazna što dijete najviše voli pa preko te aktivnosti polagano zajedno dođu do toga da dijete sudjeluje i u aktivnostima koje mu nisu najdraže. “Nedavno sam radila sa šestogodišnjim dječakom koji nije volio apsolutno ništa povezano s crtanjem, pisanjem i olovkom, zbog čega se mama zabrinuto javila jer dijete na jesen kreće u školu. Nakon procjene smo ustanovili da kod djeteta uopće nije problem u hvatu olovke, već u nedovoljno razvijenoj vještini koordinacije oko-ruka te smo u početku puno radili na tome da usavrši navedenu vještinu. Budući da je dječak lud za nogometom, iskoristili smo tu situaciju i sve razvojne aktivnosti provukli kroz segment nogometa. Nakon dva mjeseca više nije bilo problema s olovkom jer je dijete usvojilo upravo onu vještinu koja mu je nedostajala”, kaže.

Savladavanje grafomotoričkih vještina za svako je dijete individualno, dodaje, no s terapijskog gledišta, u trenutku kada sve aktivnosti koje nastavni plan od djeteta zahtijeva, dijete izvodi lako i bez većih poteškoća, možemo reći da su vještine u potpunosti svladane. Naravno, to ovisi od djeteta do djeteta jer je svako dijete različito. Razvoj fine motorike i grafomotorike važno je u svakoj dobi, no da bi se grafomotorika razvijala prema određenim razvojnim stupnjevima, jako je važno znati u kojem stadiju razvoja se dijete nalazi.

Na vrijeme izbjegnite izazove

“Nekakva okvirna tablica razvoja grafomotorike podrazumijeva da dijete u dobi od 18 mjeseci olovku drži cijelom šakom i oponaša šaranje po papiru, s dvije godine radi kružne linije, a olovku počinje držati s tri prsta, dok s tri godine crta krug i prvu sliku čovjeka – takozvanog punoglavca. Nadalje, s četiri do pet godina olovku počinje držati vrhovima prstiju, može napisati određena slova i brojke, a s pet do šest godina olovku drži pravilno, piše vlastito ime, precrtava trokut i slično”, ističe Štedul.

Dodaje da su, najčešće poteškoće koje se javljaju kada grafomotoričke vještine dijete ne usvoji na vrijeme, kašnjenje u onim vještinama koje se nadograđuju na vještine grafomotorike. Primjerice, nastavlja Štedul, odavno je poznato da je razvoj fine motorike povezan s razvojem govora. A osim toga, uvježbanost malih mišića šaka, kao i koordinacija oko-ruka u osnovi su svih naših svakodnevnih aktivnosti, počevši od pranja zuba do samostalnog oblačenja.

“Istina je da mnoga djeca zbog nedovoljno razvijenih grafomotoričkih vještina imaju veće izazove kada krenu u školu, no važno je naglasiti kako nisu povezane samo uz školu, već se nalaze u osnovi svake naše radnje. Upravo zato je poticanje grubo motoričkih, fino motoričkih i grafomotoričkih vještina od najranije dobi izuzetno važno jer je uvijek lakše poticati dijete da sve razvojne faze usvoji pravilno, nego ispravljati krivo naučene obrasce u trenutku kada krene u školu”, zaključuje naša sugovornica.

Sadržaj nastao u suradnji s Krašom.