Brankica i Paolo. Rosa i Gabrijel. Toni i Ivoje. Daria i Mario. Četiri para s inspirativnim pričama o suprotnostima koje ih čine nerazdvojnima. Najveće izazove pretvorili su u čvrste temelje, a danas ih se prisjećaju s osmijehom na licu. Za nas ih otkrivaju u svom omiljenom okruženju – spavaćoj sobi gdje se nakon dugog dana mogu napokon prepustiti jedno drugome. Još jedan dan, drugi svijet, isti san.

ROSA: Nemamo neku jako uzbudljivu priču o tome kako smo se upoznali, ali nama je posebna. Naš je zajednički prijatelj slavio rođendan. Ja ga poznajem s faksa, a Gabrijel iz djetinjstva. Prvo smo bili u parku iza katedrale u Požegi, a kasnije smo nastavili slavlje u baru.

GABRIJEL: Nisam joj nikako mogao upamtiti ime. Pitao sam je dvaput. Treći put sam pitao prijatelja jer mi je bilo bed nju pitati ponovo. Baš je bilo neugodno, ali sam je tada ipak uspio pozvati na kavu. Nakon nekoliko izlazaka, postali smo cura i dečko. Službeno 12. siječnja 2018. Znate da se takvi datumi uvijek pamte.

ROSINA MAMA ČULA JE DRUGAČIJU VERZIJU

ROSA: Moja je mama dosta konzervativna pa sam morala izmisliti drugu verziju priče kako smo se upoznali. Rekla sam joj da sam bila na nedjeljnoj misi u Požeškoj katedrali te da mi je na izlasku iz crkve pala torbica. Gabrijel mi je, kao pravi kavalir u toj priči, podigao torbu i ja sam mu se zahvalila pa rekla: „Bog s tobom“. A on mi je uzvratio: „Hajde ti sa mnom“ i tako sam ja pošla s njim. GABRIJEL: Kad se svega prisjećamo danas, baš nam je nevjerojatno koliko smo različiti bili. Kretali smo se u drugačijim društvima. Živjeli smo u drugim svjetovima. Ja sam više volio mirnija druženja po kućama, dok je Rosa izlazila po klubovima.

ROSA: Osjetila sam tu slobodu kad sam počela studirati i krenula izlaziti. Gabrijelu je dotad to već dosadilo jer je izlazio u srednjoj školi.

JEDNO TEŠKO, DRUGO BEZBRIŽNO DJETINJSTVO

GABRIJEL: Zaista nam je bio drugačiji tempo života. Ja sam odrastao s mlađim i starijim bratom, mamom, tatom, bakom i didom. Imao sam lijepo i sretno djetinjstvo. Požega je manji grad u kojem je sve mirno, ljudi su otvoreni i pristupačni. Tu se igra nogomet na ulici, sanjka zimi po brdima.

ROSA: Moje je djetinjstvo bilo pomalo burno i teško. Odrasla sam u maloj romskoj sredini u Međimurju. Susrela sam se s puno prepreka i diskriminacije tijekom života. Naša osmeročlana obitelj brzo je izgubila tatu koji je poginuo u prometnoj nesreći. Mama se o nama brinula kao dva roditelja i neprestano je govorila da je škola uvijek na prvom mjestu.

GABRIJEL: Zato je i mene toliko tjerala da učim na faksu. Baš kao i moj djed. Neke od najdražih uspomena su mi s djedom koji mi je od malena pomagao i učio me svemu. Kao mali sam puno slikao pa su svi mislili da ću upisati akademiju, ali zbog njega sam upisao strojarstvo. Rosa me i dan-danas potiče da opet uzmem kist u ruke. Jako se ponosi i pokazuje svima moje radove.

BILO JE TEŠKO, ALI JE VRIJEDILO

ROSA: Srećom, završila sam u Slavoniji koju sam toliko zavoljela. Ne samo zbog boljih poslovnih i životnih prilika, nego i ljubavi. Sve što mi se dogodilo, nije me obeshrabrilo. Dogurala sam do faksa i završila diplomski studij javne uprave na Pravnom fakultetu u Osijeku. Tijekom studija sam radila i volontirala na projektima za promicanje prava Roma. Na kraju sam završila u roku i sa super ocjenama.

GABRIJEL: Danas je i meni i njoj sve drugačije. Najviše volimo biti zajedno, igrati jamb, gledati serije i čitati istu knjigu pa kasnije pričati o njoj. Trenutačno je na redu triler Pogrešan čovjek Leea Childa.

ROSA: Nerazdvojni smo i razgovaramo o svemu. Gabi je jedina osoba koja zna sve o meni. Ni sa kim nisam nikad toliko dijelila priču o svojoj prošlosti i odrastanju.

IMALI SU IZAZOVA U VEZI, ALI SU IH ONI POVEZALI

GABRIJEL: Imali smo i mi svojih prepreka. Prebrodili smo ih zajedno i učinile su nas snažnijima. Rosa me jednom ostavila. Prekinuli smo na šest mjeseci jer je ona mislila da sam zbog nje zapustio faks – nisam davao ispite u roku, odlazio na predavanja, ni rješavao seminare.

ROSA: Nikako se nije htio pokrenuti. Željela sam da što prije završimo studij i da počnemo planirati život zajedno. U to vrijeme sam ja još živjela u Međimurju pa sam puno pričala s mamom o tome. Ona mi je najbolja prijateljica. Moja obitelj ga je jako zavoljela i nakon prekida je mama počela plakati. GABRIJEL: Teško mi je bilo priznati, ali bila je tada Rosa u pravu. Trebalo mi je to vrijeme da shvatim kako ne želim provesti život bez nje.

SANJAJU O VELIKOJ OBITELJI, KUĆI I PSU

ROSA: Nije mi žao što sam tako reagirala. To je bila prekretnica koja je spasila našu vezu. Nismo bili skupa oko pola godine, ali nas to nije spriječilo da se i dalje svaki dan čujemo. Skockao se i uhvatio posla. Danas sam ponosna na njega jer je završio faks. GABRIJEL: Danas maštamo o zajedničkoj budućnosti i velikoj obitelji. Voljeli bismo imati svoju kuću s velikim vrtom u kojem se djeca mogu igrati, a i da možemo imati psa. Teško je danas išta planirati jer nikad ne znate gdje će vas život odvesti.

ROSA: Požega je prekrasan grad. Ovdje su me svi velikodušno prihvatili. Nikad nisam čula ni jednu zlobnu riječ. Mentalitet ljudi je drugačiji nego u nekim drugim sredinama. Ima mnogo prednosti, ali nedostaje poslovnih prilika i društvenog života. Nas dvoje bismo u budućnosti voljeli preseliti u Osijek. To nam je savršen grad za život. Idealna je sredina između užurbanog Zagreba i premirne Požege.

ONA JE PESIMIST, ON OPTIMIST

GABRIJEL: Rosa je zaista iznimna žena koja me motivira da radim, želim i trudim se više. Unatoč svemu što je proživjela, prva je u svojem mjestu završila fakultet. Čak je i mene naučila nekoliko romskih riječi. Uvijek mi kaže da me ne želi naučiti previše jer me onda neće moći ogovarati s obitelji. Gotovo sam siguran da se šali. Iako je vrlo uporna i odlučna, zna si sama stvarati stres time što je izbaci iz takta i najmanja stvar koja pođe po krivu. Za nekog tko ima sjajan smisao za humor, onako britak i pametan, teški je realist, nekad čak i pesimist. Jako je skromna i koliko god to bila dobra vrlina, ponekad me to kod nje živcira jer pretjeruje u tome.

ROSA: Često se znam uzrujati oko nebitnih stvari, ali me Gabrijel uvijek uspije smiriti. Prenio je na mene svoju pozitivu i drugačiji pogled na stvari. Ima jako puno strpljenja za mene. To sam posebno zamijetila kad me učio voziti auto. Gabi je inače jako tvrdoglav. Znam i ja ponekad biti tvrdoglava, ali ne kao on. Kad imamo neke razmirice u vezi, ja ću uvijek biti ta koja će napraviti prvi korak da izgladimo stvari. Super je što to u većini slučajeva ne traje dugo.

GABRIJEL: A takvi smo točno i u krevetu. Čiste suprotnosti. Rosa voli kad je jako toplo, meni je uvijek vruće. Svatko mora biti na svojoj strani kreveta, ja na lijevoj, ona na desnoj. Unatoč svemu tome i što me svaki dan tjera da je češkam, nema ljepšeg trenutka nego kad dođem s posla i legnemo zajedno. Gledamo televiziju, pričamo o životu, svemu što nas muči, planovima. Nema intimnijeg mjesta i trenutka od toga koji nas tako spaja pred san.

---

Sadržaj nastao u suradnji s Perfecta Dreams. Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing.