Taksist mi je otvoreno ponudio da mu platim u naturi jer sam mu ugodna oku i preponama

Mlada sociologinja Paula Brečak (@thewolfnomad) za Super1 piše o ljubavnim odnosima i širem području seksualnosti

Nedavno je društvenim medijima, a zatim i mnogim drugim analognijim, odjeknula priča o seksualnom nasilju kakvu ne čujemo često. Odjeknula je priča žene koja je, ne pokušavajući svojeg zlostavljača urazumiti ili shvatiti, njegovo prelaženje granica jednostavno prijavila. Baš kao što je i razumno i pohvalno, obratila se poslodavcima ovog dostavljača hrane u Srbiji te požalila na činjenicu da je dotični zlorabio njene osobne podatke. Svoje ime i prezime, broj mobitela, te adresu stanovanja ona je predala servisu za dostavu u svrhu isključivo dostave naručenih proizvoda ili hrane. Dostavljač kojeg je tog dana zapala njezina narudžba, a nakon što joj je dostavio naručeno, dakle nakon što je već bio na njenoj adresi i na svoje se oči uvjerio gdje ona živi i s kime, odlučio je njene podatke kopirati i spremiti za svoju osobnu upotrebu. Njegovi poslodavci su, baš kao što je razumno i pohvalno, na ovu situaciju reagirali otkazom.

I da je ta priča na ovome završila, bila bi to zaista jedna priča o seksualnom nasilju kakvu ne čujemo često. Priča u kojoj je žrtva prijavila zlostavljača, a on bio kažnjen. Svi promptno reagirali i ženi koja je prijavila zahvalili na hrabrosti i reakciji. Situacija nakon koje bi njemu valjda postalo jasno da ovakvim činom krši Zakon o zaštiti osobnih podataka, a u EU kršio bi i GDPR. Idealno bi mu bilo jasno i da se njegova djela svrstavaju pod seksualno nasilje, točnije pod seksualno uznemiravanje. Budući da je zlorabio svoj položaj, te putem poruka pokušao ostvariti seksualnu konverzaciju i kontakt sa ženom koja nikako nije na to pristala (recimo, svojevoljnim davanjem broja mobitela dotičnom) i koja je u ranjivom položaju.

UVREDE, NEZRELI ZAKLJUČCI I POZIVI NA DALJNJE NASILJE

No, ova priča ipak postaje još jedna vrlo učestala priča o seksualnom nasilju, kakvih se često naslušamo i brzo zaboravljamo. Bivšem dostavljaču ništa od navedenoga nije bilo jasno. Ženu je nastavio uznemiravati porukom u kojoj joj predbacuje kako je ona kriva što je dobio otkaz jer ga je prijavila poslodavcu. A ništa nije bilo jasno i jednom dijelu mnogobrojne publike koja je na Instagramu naišla na screenshot koji ovjekovječava kako seksualno uznemiravanje često izgleda. Oni su u komentarima nastavili ženu zlostavljati, šaljući tako poruku što čeka i sve druge koje se usude prijaviti seksualno nasilje.

Uvrede, zaključci da je umišljena ili da ga je odbila zato što nema dovoljno novaca, pozivi na daljnje nasilje – sve ono što žrtve seksualnog nasilja, koje to nasilje prijave, često slušaju. Među komentarima bilo je onih koji su, baš poput i spornog dostavljača, umanjivali ono što je napravio, pa tako tvrdili da nije bila nikakva loša namjera, već mu se ona samo svidjela, a ako se već on nije svidio njoj, trebala ga je samo ignorirati ili blokirati. Većina ovih komentara uklonjena je, a nakon što su ovu priču podijelili aktivistički i feministički profili, počeli su se slijevati komentari osude krađe podataka i seksualnog uznemiravanja. Nakon što sam i ja situaciju prokomentirala na vlastitom Instagramu u moj inbox uslijedili su desetci primjera sličnog seksualnog uznemiravanja i zlorabe moći.

Kada sam čitala poruke koje je, sada već bivši, dostavljač poslao nedavno ženi u Srbiji, prvo što sam pomislila bilo je da ja ne bih znala kako reagirati. Ako ga ignoriram ili blokiram, hoće li ga to naljutiti? Hoće li se pojaviti usred noći pred mojim vratima? Ako ga pokušam pristojno odbiti, hoće li on to shvatiti kao poziv na daljnje osvajanje jer ne j*be lijep nego uporan? Ako ga prijavim i on za to dobije otkaz, hoće li mi se ići osvećivati i na koje načine? Što je sve jedan odbijeni muškarac, koji zna moj kontakt i mjesto stanovanja, a koji očito ne poštuje osobne podatke, pristanak i osjećaj sigurnosti jedne žene, spreman učiniti u ovoj situaciji?

Kada je ova žena prijavila dostavljača koji je odlučio njene podatke ukrasti i zatim ju maltretirati, pretpostavljam da nije razmišljala kako njegova poruka zapravo nije vulgarna niti kako je on možda samo jako sramežljiv. Pretpostavljam da se bojala, znajući da on ima sve njene podatke, da zna na kojem katu i u kojem stanu živi, zna ako živi sama i nema psa koji bi počeo lajati kada se netko približi prozoru. Zna njezino ime i prezime, kao i broj mobitela. Može je pronaći na društvenim mrežama, saznati gdje radi, tko su joj prijatelji i obitelj. To možda zvuči ekstremno, ali nije nerealno.

TO NIJE SAMO FLERT KOJI JE PROŠAO KRIVO

Očito nije nerealno, kao što se moglo vidjeti i na mojem Instagramu i na profilima mnogih drugih aktivista koji su dijelili iskustva. Nije nerealno jer to očito rade dostavljači, taksisti, policajci, medicinski radnici, pacijenti, majstori, klijenti, bankari. Očito postoje oni koji smatraju da samo zato što im se netko svidio, imaju pravo zlorabiti tuđe osobne podatke i svoju poziciju moći u svrhu ostvarivanja kakvog seksualnog kontakta. To nije samo nespretan flert koji je pošao krivo. On nije samo sramežljiv. Pristojnost ne bi trebala biti odgovor na seksualno uznemiravanje, samo zato jer nije ženstveno nekoga sterati u klinac ili zato što nas je strah što će nam učiniti ako reagiramo ikako drugačije nego pristojnim, iako kiselim i isforsiranim, osmijehom ili neobvezujućom porukom. Na seksualno nasilje, čak i ono koje društvo tretira kao trivijalno, ne smijemo odmahnuti rukom i reći “ma nije to ništa, pa poruka niti nije bila vulgarna”.

Takve reakcije vode do normalizacije seksualnog uznemiravanja. Takve reakcije jesu dovele do normalizacije seksualnog uznemiravanja. Do toga da bivši dostavljač i cijela količina ljudi na internetu ne razumiju što je sporno. Takve reakcije će dovesti i jesu dovele i do relativizacije i normalizacije i težih oblika seksualnog nasilja. Do toga da silovatelji bivaju oslobođeni ili dobivaju male kazne. Do toga da svi znaju za profesora koji studentice za ocjenu traži seksualne usluge, a profesor svejedno opstaje na sveučilištu.

ŽENE BI TREBALE BITI HRABRE?

U moj inbox je tokom ove teme između ostaloga došlo i par not all men poruka i konstatacija kako ne smijemo širiti paniku i paranoju prema muškarcima. Žene bi dakle trebale biti hrabre utoliko da kada im nepoznati muškarac šalje nepozvane poruke ili im kaže da bi ‘baš volio probat Dalmatinku’, ne razmišljaju o tome da on zna njihovu adresu. Mi bismo trebale racionalizirati i relativizirati, biti odgovornije i staloženije. A on – neka bude nespretan, sramežljiv i tutlav pa šalje poruke za koje nije u stanju procijeniti jesu li primjerene. Na stranu to što takvim pristupom muškarce samo infantiliziramo i ne činimo im apsolutno nikakvu uslugu. Ja očekujem od svih muškaraca – da, baš svih – da su svjesni problematike iz ove kolumne. Pa čak i kada stvarno nikada ne misle ništa loše i stvarno su jako sramežljivi i ne znaju kako komunicirati sa ženama. Očekujem to jer moraju znati pitanja koja ženi prođu kroz glavu kada dobije nepozvanu poruku od muškarca koji joj je upravo dostavio hranu.

Moraju znati kako nam se želudac stisne kada taksist koji te upravo pokupio ispred tvoje kuće kaže da ima tvoj broj i da će kasnije provjeriti jesi li zainteresirana. Moraju znati koliko se uplašimo kada policajac, onaj koji bi te trebao štititi, prepiše tvoje podatke s osobne i traži te na društvenim mrežama. Da je bivši dostavljač iz Srbije to sve znao, znao bi i da njegova poruka, koliko god ne-vulgarna, neće biti simpatična nego zastrašujuća. I još uvijek bi imao posao.