Tjedan sam se dana probala držati top 5 savjeta iz self-help literature. Ubijte me ako to funkcionira

Stvarno sam se trudila što uspješnije testirati pet najčešćih savjeta iz moderne self-help literature. Ne znam što će mi to donijeti za kasnije, ali svakako je bilo zabavno (i malo neugodno jer sam upravo priznala da imam poriv nekad šamarati ljude oko sebe, na poslu i generalno. Ali tko nema…)

U srijedu sam opasno kasno izašla iz stana ujutro i imala sam baš velike šanse da zakasnim na tramvaj, pa na posao, pa ću onda morati ostajati dulje… Uglavnom, znala sam što me čeka. Inače bih u tom trenutku (jer nije mi se dogodilo samo jednom, naravno) paničarila i prije nego što sam stvarno zakasnila na taj tramvaj pa bih samoj sebi govorila “Zakasnila si, gotovo je.” Drama. No, kako sam par dana ranije morala prelistati brdo self-help knjiga i članaka, odlučila sam misliti pozitivnije i testirati pet konkretnih savjeta koji se ponavljaju u svim self-help vodičima.

‘Big Magic’, ‘The Subtle Art of Not Giving a F*ck’, ‘How to Be a Person in the World’, ‘The Self-Care Project’, ‘The Universe Has Your Back’, ‘Your Second Life Begins When You Realize You Only Have One’, naslovi su trenutno najpopularnijih self-help knjiga. Posljednjih godina napisano ih je i objavljeno užasno puno, a svima su, više ili manje, zajednički ovi savjeti:

• ‘Sve počinje tvojim mislima’
• ‘Više rada, manje priče’
• ‘Nema izgovora’
• ‘Zlatno pravilo; nemoj činiti drugima što ne želiš da čine tebi’
• ‘Jedino si ti odgovoran za vlastite postupke’

Zvuči jako ambiciozno, i baš sam ovaj zadatak uzela u krivom trenutku, kad sam valjda najživčanija u životu. Ili sam možda takva uvijek, više ne znam. Ali, ajmo redom…

1. ‘Sve počinje tvojim mislima’

Autori self-helpa vole se referirati baš na ovu rečenicu koju je nekad, navodno rekao Henry Ford; ‘Bilo da vjeruješ da nešto možeš ili ne možeš napraviti – u pravu si.’

Okej, ovo je jako teško testirati, pogotovo kratkoročno, jer što god sad mogu zamisliti, vjerojatno mi se neće ostvariti u roku pet minuta. Ili pet dana. To naprosto ne funkcionira tako niti sam uopće mislila da funkcionira. Ali ako sebe mrzovoljnu uspijem natjerati da barem malo pozitivnije razmišljam, super. Pokušala sam to u nekoliko situacija prije posla i na poslu.

Recimo, kao što sam na početku napisala, u srijedu sam opasno kasno izašla iz stana ujutro i imala sam baš velike šanse da zakasnim na posao, ali sam se ovaj put natjerala da si ne govorim “Zakasnila si, gotovo je” nego sam si u glavi vrtjela “Pa okej, ako i zakasnim, brzo ide neki drugi tramvaj, neće nitko umrijeti, sve je pod kontrolom.” Možda ovaj dio s tjeranjem na pozitivno razmišljanje ljudi koji pišu i valjda žive self-help nisu zamislili tako, ali ne mogu preko noći postati pozitivnija, moram se tlačiti da postanem.

I da, stigla sam na vražju jedinicu taman u zadnji tren, vjerojatno ne zato što sam si govorila da ću stići i da je sve pod kontrolom, nego zato jer je vozač s Borongaja krenuo koju minutu kasnije nego inače. A možda sam stigla baš zato što sam si govorila da ću stići. Ne znam, evo, javit ću vam za par tjedana, ili godina, ako se uspijem i dalje tjerati da razmišljam pozitivnije.

2. ‘Više radi, manje pričaj’

S obzirom da se fizički s pričanjem ne gasim, ovo sam mogla primijeniti i doslovno, ali zapravo sam samo odlučila biti koncentriranija na to da odradim sve zadatke koje imam na poslu, jer sam dosad uglavnom bila koncentrirana na kvocanje o tome kako ništa neću stići. A kvocam i oko pisanja diplomskog.

Evo, za vikend sam recimo bila doma u Koprivnici i prije puta sam nadobudno strpala laptop u kofer, jer sam planirala ispraviti sve ono što mi je profesor spomenuo u mailu. Piši malo manje u prvom licu, rasporedi pitanja za intervjue u kategorije, spoji drugo i treće poglavlje… Kofer mi je zbog laptopa imao 10 kila više i već sam se na putu za kolodvor u glavi pripremala na to da ga nosim bezveze. Ali onda sam u nedjelju ujutro, nakon što sam u petak bila na godišnjici mature i malo popila nakon sto godina, jer inače stvarno ne izlazim, napravila sve što sam planirala za diplomski.

Možda sam se uspjela natjerati da zapravo napravim ono što sam rekla da ću napraviti jer sam se sjetila ovog teksta koji moram napisati, pa da se imam čime pohvaliti i ne ispadnem baš potpuni neradnik. Ili sam samo postala odgovornija? Šalim se, vjerojatno nisam, tek sam krenula učiti, a ni za ovaj savjet baš ne možeš postati ekspert u par dana. I dalje mi svi oko mene govore da previše pričam o stvarima koje moram napraviti. Ali imam 500 riječi više u diplomskom, to je moja pobjeda.

3. ‘Nema izgovora’

Ovo mi je bilo najteže. Kako da se, pa makar i samo na par dana, ne izgovaram na sve oko sebe jer ništa ne stignem?

Čim sam ujutro sjela na kavu na poslu danas, u razgovoru s kolegicom sam prvo krenula pričati o tome kako je super bilo za vikend jer nisam morala ništa raditi. A sad je već ponedjeljak i opet imam sto zadataka i opet ništa neću stići. A onda me direktor pozvao na pet minuta na razgovor u ured…

Nije se ništa strašno dogodilo, bez brige. Samo sam dobila upute kako da malo preradim jedan tekst, pa sam to krenula raditi i onda kad se zahuktao posao, išlo je samo od sebe. Valjda me treba netko odmah u ponedjeljak ujutro malo šutnuti u guzicu i pokrenuti, jer su mi previše tri slobodna dana i malo se pogubim. Ništa, kad odradim ovo, idem na sljedeći zadatak.

I baš me zanima koliko će me dugo držati ovaj elan. Vjerojatno do sutra ujutro. Ili možda do sljedećeg ponedjeljka. Update: nakon što je ovo pročitao, direktor nije bio sasvim euforičan i ponovno me naručio na razgovor.

4.’Zlatno pravilo; nemoj činiti drugima što ne želiš da čine tebi’

Super mi je bilo kad sam pročitala ovo jer sam zakačena za ovu rečenicu još od osnovne i zapravo je ova jedina koja mi ima najviše smisla, oduvijek. Za jedan rođendan još u osnovnoj sam od frendice dobila malu drvenu sliku za vrata na kojoj to piše. Možda mi je nešto htjela poručiti tad…

Ali ovaj savjet mi je zapravo bio najlogičniji i najpoznatiji jer ga se oduvijek držim. Ili barem volim misliti da ga se držim. Recimo, fizički stvarno ne radim drugima što ne želim da rade meni. Na primjer, kad smo bili u rokovima sad prije launcha našeg portala i kad smo sve skupa radile na Prvi maj, iako sam bila neopisivo živčana jer tko radi na Prvi maj, nikome nisam opalila šamar, iako sam imala isto tako neopisivu potrebu. Neprestano. Pa sam onda pi*dila u sebi.

Onda smo napokon oko 19 navečer sve završile i bilo mi je lakše jer napokon mogu ići doma, a onda sam se na putu doma natjerala da malo razmislim o tome zašto preburno reagiram u situacijama poput ove? Posao smo napravile, više manje, a napravile bi možda i više da nismo imale kolektivni popizditis. Ali imam jedan super prijedlog. Mislim da nam u redakciji treba boksačka vreća za udaranje. Njoj možemo napraviti što god već želimo jer nam ne može vratiti, a možda nam malo umanji taj poriv za udaranjem kolega.

5. ‘Jedino si ti odgovoran za vlastite postupke’

Oko ovog savjeta isto nisam imala problema jer sam taj mazohist koji uvijek za sve krivi sebe. Čak i kad sam svjesna da sam nešto stvarno super napravila, opet nešto kukam. Okej, nekad se možda izvlačim na kolegice, pa zašto mi ranije nisu dali da napravim taj zadatak, zašto mi nisu dale više vremena. Kao i za ovaj tekst… Ali zapravo brzo skužim da sam si sama kriva jer sam jednostavno trebala krenuti na vrijeme. I tako je uvijek.

Tako je bilo sa svakim seminarskim koji sam pisala u tri ujutro, sa svakim tekstom kojeg sam predala deset minuta nakon roka, uvijek sve radim u zadnji čas. Posve svjesno, naravno.

Recimo, slažem taj jedan tekst o svađama i nikako ne mogu naći još jednu osobu koja će mi imenom i prezimenom ispričati svoju dramatičnu priču. Ali urednici nisam rekla da jednostavno više ne postoji osoba na mojoj listi prijatelja i poznanika koja je to spremna napraviti, nego sam samoj sebi očitala par lekcija. ‘Možda nisam dovoljno dosadna ljudima, moram biti malo napornija, onda će ih više popustiti i ispričati mi. Možda jednostavno nisam za ovaj posao? Možda moram biti malo direktnija i upornija. Možda sam preblaga prema ljudima.’

Ali činjenica je da ja stvarno ne mislim da je ovo što sam samoj sebi rekla gore loše. Jeb*ga.