U centru grada otvoren je Silk, azijski street food restoran. Udon rezanci i pekinška patka su im odlični

U kuhinji rade isključivo chefovi iz Azije, a na meniju se nudi sve od sushija i gyoza, preko wokova, do klasičnih mesnih jela poput pekinške patke

U strogom centru grada, na adresi Masarykova 18, u prostoru bivšeg restorana Apetit City, ovih je dana otvoren Silk, street food restoran orijentiran na azijsku kuhinju. Nakon Silk restorana na Korčuli, Hvaru i Splitu, kao i jednog u švicarskom Verbieru, te višegodišnje potrage za idućim adekvatnim prostorom, vlasnik Dennis Bandack krenuo je u realizaciju projekta tzv. flagship restorana u Zagrebu. Kako nam je ispričao voditelj zagrebačkog Silka, Tomislav Ante Čizmešija, cijela priča nastala je iz puke želje vlasnika da negdje može pojesti dobar tanjur azijske hrane.

“Dennis je veliki zaljubljenik u azijsku hranu, a nakon što je na Korčuli otvorio jedan hotel pa ondje dulje boravio, shvatio je da u tom dijelu Hrvatske ne postoji nijedan dobar azijski restoran”, pojašnjava i nastavlja kako su Split, a onda i otok Hvar, s obzirom na broj posjetitelja, bile logične lokacije. “Osnovna ideja svih naših restorana je da, uz pomoć vrhunskih, svježih namirnica, nudimo autentična azijska jela, baš onakva kakva se kuhaju ondje”, nastavlja Čižmešija.

Svi chefovi dolaze kao etablirana imena iz Azije

Na upit za komentar velikog broja sličnih koncepata koji se u Zagrebu posljednjih godina otvaraju, a onda i način koji se planiraju izdvojiti od konkurencije, jasno odgovara: “Svi naši chefovi uvijek i obavezno dolaze iz Azije, i to kao već etablirana imena. Osim toga, puno pažnje polažemo u svježinu namirnica, pa tako, primjerice, nekoliko puta tjedno sami radimo carving cijele tune, dok nam svježi losos stiže baš svakog dana”.

Prije nego što smo prešli na detaljniji razgovor o ponudi, htjeli smo doznati nešto više o vrlo zanimljivo uređenom interijeru, u kojem smo se od prvog trenutka osjećali prilično ugodno i opušteno. “Vjerovali ili ne, sve je to vizija vlasnika i sve smo sami uređivali. Spajali smo nespojivo, japanske stolce s masivnim stolom od hrasta, sami modificirali stolove da budu točno onakvi kakve smo željeli, a moram spomenuti i slike koje je posebno za nas radila slikarica Anita Genc. Neonski natpisi i tradicionalni japanski elementi kod nas se nadopunjuju”, kaže Čižmešija.

Jelovnik se sastoji od nekoliko sekcija. To su sushi, glavna jela, mali zalogaji i dim sum sekcija, veći zalogaji, jela iz woka te juhe. Kad je riječ o sushiju, on dolazi s njihovim twistom. “Naš sushi majstor Salim iz Malezije radi nikkei sushi, u peruanskom stilu. Znali smo da, primjerice, California Roll danas svi rade na vrlo sličan način. A mi smo htjeli biti drugačiji”, kaže. Kad smo kod ribe, Čižmešija koristi priliku da nam preporuči tartar od tune, ali i da napomene kako njihova filozofija posluživanja nije konvencionalna.

Nešto drugačija filozofija posluživanja

Tako primjerice, ovdje možete naručiti tartar od tune za predjelo, Pad Thai za glavno jelo i na stol prije dobiti glavno jelo. “Ono naprosto može brže biti gotovo, a mi sve što je gotovo odmah poslužujemo. Naravno, na izričiti zahtjev gosta možemo pratiti i konvencionalni tijek posluživanja”, priča i dodaje kako se sve goste upravo zato pita jesu li već kad bili kod njih u restoranu i treba li ih upoznati s konceptom.

Na ostatku menija, na kojem se nalazi dvadesetak jela, uz sushi se nude još i specijaliteti poput Hong Kong Style Udon rezanaca s povrćem i mesom po izboru (90 kuna), Okonomiyaki, japanska palačinka s piletinom i kozicama (124 kune), kimchi i miso juha (po 56 kuna), hrskave lignje s limetom i chillijem (72 kune), a uz sve nabrojano, voditelj je poželio izdvojiti i nekoliko favorita koje posebno preporučuju. “Naša Karaage pohana piletina već se profilirala kao favorit, tu su vijetnamske spring rolice koje ne možete kušati na puno mjesta u Hrvatskoj, gyoze, junetina na mongolski, kimchi fried rice i pekinška patka”, rekao nam je i odmah ponudio komentar na njihove nešto više cijene.

“Ponavljam, namirnice koje koristimo doista su vrhunske. Pazimo i na veličinu porcija. Primjerice, naša pekinška patka košta 150 kuna, ali na tanjuru dobijete otprilike 600 grama otkoštenog bataka i zabatka. Volio bih spomenuti i da smo među rijetkima koji koriste smrznute, a ne suhe noodlese koji su, po našem iskustvu, daleko bolji u okusu i teksturi”, napominje.

Štoviše, dodaje, kvaliteta im je toliko važna da u prvoj fazi ne planiraju ni uvođenje dostave, dok se restoran potpuno ne uhoda. Iz istog razloga će do daljnjeg raditi dvokratno, svakog dana osim ponedjeljka, od 12 do 15, pa od 17 do ponoći, dok je konačni plan raditi do podneva do ponoći.

U baru je naglasak na koktelima i shooterima

Kad nam se za stolom pridružuje i barmenica Ozana Domić, doznajemo da, osim autentičnih jela, nude i autentična azijska pića. U Silku tako možete piti Tsingtao pivo, druge najveće pivovare u Kini, kao i niz azijskih whiskeyja i ginova. “Naglasak stavljamo na koktele i shootere koji sami pripremamo, i to tako da služe kao svojevrsni balans snažnim okusima jela koja dolaze iz naše kuhinje”, priča nam dok pijemo njezin signature Oz Garden (70 kuna).

Riječ je o koktelu s ginom, bazgom, sokom od višnje i limetom, koji je odradio upravo ono što je barmenica najavila – lijepo je komplimentirao okusima jela koje smo kušali.

Što smo sve kušali i kako nam se svidjelo?

Za naš smo prvi posjet odlučili poslušati savjete našeg sugovornika, odnosno probati neke od najvećih, kako on kaže, hitova s njihovog menija. Večeru smo započeli vijetnamskim rolicama (rižin papir, zelena salata, mrkva, krastavac, kozice) posluženim uz vrlo ukusni umak od kikirikija i chillija, te Siew Mai dumplingsima sa svinjetinom posluženim uz dodatak ulja tartufa. I jedno i drugo jelo bili su ukusni, no vijetnamske rolice bismo voljeli vidjeti kompaktnije umotane (bez listova zelene salate koji vire na jednoj strani) radi lakšeg umakanja, dok bi inače odlični dumpling mogao proći i bez kontroverznog sastojka ulja od tartufa (koje zapravo ne sadrži tartufe).

Riječ je o pokušaju fusiona s hrvatskom kuhinjom koji generalno pozdravljamo, ali sigurni smo da iskusni tim Silka može pronaći i neki bolju alternativu. Kao treće predjelo stigla je Karaage pohana piletina marinirana u teriyaki umaku, poslužena uz japansku majonezu; comfort jelo koje će se, prilično smo sigurni, jednako svidjeti i djeci i odraslima.

Na ostala jela koja smo kušali nismo imali nikakve veće zamjerke. Sashimi mix koji nam je priredio sushi majstor potvrdio je ono što nam je voditelj pričao; riba je puna okusa, vrlo očigledno svježa i atraktivno servirana. Pekinška patka, koja dolazi s ‘palačinkom’, svježim povrćem i umakom, bila je sočna i dobro začinjena, a porcija bi zbilja mogla biti dovoljna za dvoje umjereno gladnih odraslih ljudi. Konačno, kušali smo i udon rezance s piletinom i povrćem. Porcija je, kao i, zapravo, sve koje smo kušali, bila prilično obilna, a okusi su snažniji, autentičniji nego u većini drugih zagrebačkih azijskih street foodova.

Ovo je jelo dakle, bilo prilično ljuto, ali opet ne u mjeri da se ne bi moglo jesti, povrće je lijepo hrskalo, udon rezanci također su bili skuhani bez zamjerke, a za pohvalu je i to što se, opet u usporedbi s brojnim drugim restoranima, na mesu ne škrtari. Unatoč nešto višim cijenama, Silk, pod uvjetom da mu kvaliteta hrane ne opadne, ima dobre šanse postati jednim od najrelevantnijih i najpopularnijih azijskih restorana u gradu.