U Hrvatskoj je ok gledati show u kojem se žene ponižavaju da bi osvojile muškarca, no biti influencer? To nikako

U suradnji sa Supermame.hr, donosit ćemo vam stvarne priče mama, onih koje znaju da nisu savršene, uče iz dana u dan i žele da znate kako niste same

Sonja je supermama dvojice živahnih dječaka. Zagrepčanka dalmatinskih korijena, pravnica po zvanju i blogerica po zanimanju, mama glasnog smijeha i vatrenog temperamenta u borbi protiv predrasuda. Kreativna u duši i obožavateljica kave kojoj kronično nedostaje vremena. Portal Supermame donosi stvarne priče o roditeljstvu, a mi ćemo vam ih prenositi ovdje.

Utjecajnik. To je hrvatski izraz za influencera. Pa nazovimo to pravim imenom. Ovo je pojam koji izaziva burne reakcije. Rekla bih – zbog manjka informacija i znanja o istome. Od kada sam imala priliku sudjelovati u javnim panelima, blogerskim konferencijama i intervjuima, uvijek se provlačilo isto pitanje – što znači biti mama blogerica i influencerica u Hrvatskoj?

To je posao koji podrazumijeva da ste iskreni, dosljedni, umjereni u reklamiranju, da ste pošteni i kreativni, da znate pisati, imate vremena za offline život kao i za online život, da ste dostupni pratiteljima. To znači da jednostavno morate biti svjesni svoje uloge da vam netko vjeruje, jer preporučujete proizvode za one najvažnije – za našu djecu.

Međutim. to znači i da vas svi pitaju koliko zarađujete, a vi ste dužni odgovoriti, da ste svojevoljno odlučili pustiti nepoznate ljude u svoju intimu, da ste izloženi. Dakle, kao u svakom, tako i u ovom poslu ima pozitivnih i negativnih stavki. Uvijek ponavljam – za uspjeh u blogosferi, potrebna je autentičnost i dosljednost.

Uvijek se provlači isto pitanje. Što znači biti mama blogerica i influencerica u Hrvatskoj

Iduće pitanje koje je atraktivno za postaviti je – koliko se zarađuje? Ako se sve vrti oko zarade, moja osobna procjena je da nećete opstati dugo. Zato jer u trenutku kada novac postane jedini motiv, gubi se kreativnost, dosljednost, autentičnost. A ako izgubite dosljednost, to je početak kraja. Osim toga, bloganje podrazumijeva i da imate oko za atraktivan kadar, da imate smisla za pisati i u konačnici, da sve to zajedno znate pretočiti u jednu koherentnu priču.

ŠTO UOPĆE ZNAČI BITI INFLUENCER

Osim svih tih ‘darova’ koji su vam potrebni, kreativnost za osmišljavanje samog sadržaja dodatno otežava reakcija okoline koja o istome nema blage veze. Tako pogledate jednu emisiju na TV-u gdje gostuje par influencera ili kakav društveni projekt u kojem isti sudjeluju i eto ga, navala ružnih komentara, našeg prokleto kritičnog naroda. Zašto se u tim mladim ljudima ne vidi kreativnost kojom odišu? Sposobnost da sami stvore nešto, zarade novce, da se uzdržavaju, da su neovisni?

Umjesto da ih se pohvali na ideji i želji da naprave nešto sami, mi ih želimo kamenovati. I to najviše zbog sadržaja koji nude. “Glupira se na youtube-u i tako zarađuje?” ili “vidi je, samo se šminka i to snima i tako zarađuje?” Pa upalite televiziju i pogledajte što vam se nudi? U redu je gledati reality show u kojem se žene ponižavaju kako bi osvojile jednog muškarca, bilo kakav reality show u kojem se prikazuje umjetno stvorena zajednica ljudi, umjetne situacije u umjetno stvorenim okolnostima koje su sve, samo ne stvarne.

Umjesto da ih se pohvali na ideji i želji da naprave nešto sami, mi ih želimo kamenovati

Možete gledati i slušati visoko obrazovane političare koji se međusobno časte izrazima poput ‘čobane’, obraćaju se novinarima kao da su zajedno čuvali ovce na ljetovanju kod babe ili vijesti i emisije o korumpiranim političarima začinjena ustašama i komunistima? Sve je prepuno takve negative, kritike i nimalo volje da se išta pozitivno i kreativno uspije stvoriti. Ali, problem je sadržaj koji nude insluenseri? Stvarno?

NE, NE DOBIVAMO SVE BESPLATNO

Znate, postoje četiri tipa ljudi koji su mi posebno zanimljivi kada se spomene riječ utjecajnik ili influencera. Prvo su oni koji kritiziraju sve, a o malo čemu imaju pojma. Zatim oni koji misle da znaju sve, pa sukladno tome sole pamet svima. Oni koji kritiziraju i sprdaju se s pojmom utjecajnika, a sami žele postati upravo to. I oni koji zlouporabom svojeg položaja bacaju sjenu na ostale koji se trude opstati poštenim radom.

Vrlo često se susrećem sa stavom pa ti sve dobivaš besplatno. Nije to rečeno baš svaki put u negativnom kontekstu, ali to pitanje isto nije primjereno. Da se razumijemo, u ovom poslu, suradnje podrazumijevaju da se proizvodi dobiju i koriste. Pa kako mogu pisati o nečemu ako nisam imala priliku isprobati? Međutim, mislim da se tu često brkaju lonci i poklopci.

Kako mogu pisati o nečemu ako nisam imala priliku isprobati? Mislim da se tu često brkaju lonci i poklopci

Prije par dana, proslavila sam rođendan mojeg drugorođenca. Fotografije s proslave, podijelila sam na svom Instagram profilu. Na tim fotografijama, označila sam divnu i kreativnu ženu koja je napravila tortu za mog sina, baš onako kako sam zamislila, jednu supermamu koja je pokrenula svoj posao kojim izrađuje “propse” za tematske rođendane i balone kojima sam dekorirala stan.

Reakcija nekih je bila da sam sve to dobila. Nisam. Uredno sam platila i tortu i balone i dekoracije, kao što bi svaki normalan roditelj platio i kupio za svoje dijete, ako je za to financijski sposoban. Svaka, ali svaka privatna proslava, krštenje, druženje s prijateljima, bilo mojim instagramskim ili neinstagramskim, sam sama platila. Nisam se koristila svojim “influence” nadimkom niti sam takvo što predlagala. To je moj osobni stav i ne pada mi na pamet ikako drugačije raditi.

MOŽE MALO POZITIVE?

S druge strane, zašto to uopće moram naglašavati?? Međutim, poštujem da svatko radi onako kako misli da je to za njega najbolje. S druge strane, moram reći da mi nije potpuno jasno zašto bi i bio problem da sam sve te proizvode i dobila? Nisam ih ukrala, nisam uzela hranu iz tuđih usta, nisam otela igračku drugom djetetu. Ako influenceri i dobiju stvari “besplatno” (iako to nikada nije besplatno, jer uvijek podrazumijeva protuuslugu), svaki od njih uredno odradi svoj marketinški dio. Što je u tome loše? Pa to je svojevrsno davanje u naturi. Najstariji način razmjene dobara.

Kada bi se barem na trenutak koncentrirali na ono pozitivno što iz toga može proizaći, kada bi sami sebi osvijestili da se svatko od nas radi za svoj kruh, možda bi promijenili taj negativan stav. U konačnici, zar nismo svi nekakvi utjecajnici? Utječemo na okolinu u kojoj se krećemo, na svoju djecu, na svoje zaposlenike, na svoje kolege, na svoje prijatelje. Kada bi barem taj utjecaj iskoristili na pozitivan način.

Kritika je uvijek dobro došla, daje prostora za napredak, ali često se kritiziranje otme kontroli i poprimi izgled linčevanja svega onog što nam je nerazumljivo. Neki kažu da je to strah od nepoznatog.

Uvijek ću zagovarati međusobno podržavanje i pozitivu. I svoj položaj mini inluencera koristit ću da širim toleranciju. Međutim, nekada je zaista, uz one četiri čarobne riječi (op.a molim, izvoli, hvala, oprosti) potrebno i ubaciti onu petu – od****. Jer širenje tolerancije ne znači da moramo okrenuti obraz baš svaki put.