U moru svega što BDSM igre nude, teško je voditi se pretpostavkama. Evo zašto je pristanak ključan
Mlada sociologinja Paula Brečak (@thewolfnomad) za Super1 piše o ljubavnim odnosima i širem području seksualnosti
Prije desetak godina, BDSM prezentiran je široj populaciji kroz planetarno popularan serijal knjiga i filmova 50 nijansi sive. Bio je to dvosjekli mač. S jedne strane, tema koja je dugo bila sakrivana i tabuizirana, sada se sve otvorenije započimala i u neobaveznim razgovorima, van konteksta seks partija i pornografije. Ljudi koji su prakticirali BDSM mogli su biti nešto iskreniji oko svojih preferencija i guštati u spoznaji da ih javnost sve manje promatra kao perverzne, a sve više kao zanimljive i uzbudljive.
No druga strana tog novčića bila je da, iako su ljudi sada bili nešto upoznatiji s pojmom BDSM-a, i dalje nisu bili upoznati s pravim BDSM-om niti s pravilima sigurnosti i poštovanja koja bi morala biti uključena. Ono što 50 nijansi sive nisu prikazale, i tako propustile veliku priliku za pozitivniji utjecaj na narativ seksualnosti, jest da se sva BDSM igra vrti oko pristanka. To vjerojatno nije ono što većina očekuje. BDSM u svojem nazivu ipak predstavlja vezivanje (bondage) i disciplinu, dominaciju i submisivnost, te sadizam i mazohizam, bez spomena pristanka. No upravo je pristanak ono što BDSM razlikuje od nasilja.
Da se BDSM prije desetak godina nije povezao s pristankom ne čudi i zato što pristanak ni tada, a ni sada, nije zapravo jasan široj javnosti. Krećući se u feminističkim krugovima i pričajući o seksualnom obrazovanju, ponekad mi se čini nemoguće da postoje ljudi kojima je pristanak i dalje apstraktan pojam. Dojma sam da u svakoj temi, bilo o seksu ili komunikaciji, ponavljam samo pristanak i pristanak. No brojna iskustva, većinom žena, koja uključuju seksualno nasilje svih oblika govore da smo tek na početku popularizacije ovog pojma.
Što je pristanak
Pristanak znači dogovor svih strana da će se nešto dogoditi, u ovom slučaju, u seksualnom kontekstu. Trebalo bi biti jednostavno, no budući da se kao društvo još uvijek čvrsto držimo ideje da se o seksu i tijekom seksa ne treba komunicirati, nije. Jer kada nema komunikacije, ima pretpostavki. Pretpostavki da određena odjeća znači pristanak, da pristanak jednom znači pristanak uvijek, da je oklijevanje poziv na nagovaranje.
Kako bi se naglasilo gdje sve ne bi trebali pretpostavljati kada je u pitanju seks, pristanak se definira kao slobodno dan, entuzijastičan, reverzibilan, informiran, i specifičan. Ako postoji ikakva ucjena, odnos moći ili stanje u kojem osoba nije prisebna, pristanak nije slobodno dan. Ako je dan preko volje i nakon nagovaranja, nije entuzijastičan i nije potpun. Reverzibilnost pristanka znači da se osoba u svakom trenu može predomisliti i da se to mora poštovati. Informiranost i specifičnost inzistiraju da sve osobe moraju znati na što točno pristaju, te da pristanak na jedan seksualni čin ne znači i pristanak na neki drugi seksualni čin. Kada se međusobno uvažavamo, kada poštujemo tuđe granice i znamo postaviti svoje, ovakav pristanak dolazi zdravorazumski. No dok se još i kao društvo i kao pojedinci učimo i kako reći i kako primiti “ne”, nije na odmet poslužiti se ovim smjernicama i proći ih zajedno, ili barem zasebno, prije seksa.
Kako je BDSM stavio naglasak na pristanak
Dok mainstream seksualni odnosi, ponekad nazivani i vanilija (vanilla) seksom, često ne uključuju komunikaciju i jasno utvrđivanje pristanka, nego samo pretpostavke i odrađivanje po poznatim scenarijima, BDSM odbacuje poznate scenarije i gradi svoje. Ako želimo isprobati nešto novo i van onoga već dobro uvježbanoga, moramo to jasno i direktno komunicirati. U moru svega što BDSM igre nude, teško je voditi se pretpostavkama. Štoviše, opasno je pretpostaviti da će partner htjeti isto što i ja. Koliko god da nam komunikacija u seksu ne dolazi jednostavno i prirodno, radi kojekakvih internaliziranih društvenih barijera i stigme, BDSM zahtjeva da želje i granice budu izrečene.
Ljudi koji BDSM rade ispravno i samosvjesno prepoznaju da su ulozi u takvoj igri veći nego tijekom vanilija seksa. Prepoznaju da postoji opasnost, što fizička, što psihička, od kakve ozlijede ili emocionalne traume. Jasno im je da se sigurnost tijekom nesigurne igre može zadržati jedino planiranjem i komunikacijom bez barijera i srama. Zavezati nekog za krevet i udarati ga po tijelu bez pristanka i komunikacije, jest nasilje. Razgovarati o dinamici, strasti i osjećajima koji bi se mogli javiti prilikom toga da te netko veže za krevet i udara po tijelu, te postizanje dogovora kako će to sve izgledati, koliko će udaraca biti i čime, te kako ćete se osigurati da prestanete točno u trenutku kada nekome više nije potpuno ugodno, izokreće nasilje naopačke i pretvara ga u način povezivanja kroz BDSM igru.
Pristanak u potpunosti mijenja situaciju i njen kontekst
Potpuno je nebitno privlači li te nešto takvo ili ne. Nekima je neshvatljivo da udaranje ili vezanje drugome može značiti nježnost ili ljubav. No kada je rađeno upravo uz vrijednosti ljubavi i poštovanja, može. Ono što jest bitno je prepoznati kako pristanak u potpunosti mijenja situaciju, njen kontekst, te kako se svi uključeni osjećaju i ponašaju jedni prema drugima. Pristanak se ne uzima kao nešto što se daje na početku i ostaje nepromijenjeno, već kao nešto što se konstantno i opetovano utvrđuje te u svakom trenu može biti povučeno. Tako BDSM stavlja naglasak na pristanak puno više i svjesnije nego što to čini prosječan vanilija seks.
Ne postoji ništa u BDSM-u što bi trebalo biti univerzalno, ništa što bi trebale usvojiti i vanilija osobe koje takva seksualnost niti malo ne zanima – osim pristanka. A upravo on izostao je u mainstream popularizaciji BDSM-a kroz 50 nijansi sive. Upravo on izostaje u mainstream pornografiji i u manjkavom seksualnom obrazovanju koje (ne) pružamo i mladima i odraslima. Rezultat jest da osim što pristanak prečesto izostaje tijekom vanilija seksa obilježenog misionarskim pozama i ignoriranjem klitorisa, sada izostaje i kada se neupućeni pojedinci požele zaigrati BDSM-a. To je tren kada sve postane opasno – kada te netko krene gušiti tijekom seksa jer pretpostavlja da ti to želiš iako niste o tome nikada pričali, kada te udari po dupetu jer je to vidio u filmovima i mislio da te ne treba pitati, kada seks odjednom prijeđe iz onoga što si htjela u ono na što nikada nisi pristala. Tada, to prestaje biti seks i postaje silovanje i seksualno nasilje.
Pravi BDSM je toga itekako svjestan. Iz tog razloga, oboružan je sigurnim riječima ili pokretima kojima je svrha da prekinu koju god igru kada postane previše. Zato ljudi tijekom igre komuniciraju koristeći semafor metodu: zeleno za ono što im se sviđa, žuto za ono što im je i dalje u redu, ali je rubno, i crveno za ono što ne žele. Zato prije igre postavljaju granice i planiraju što će se dogoditi. Zato se uvodi aftercare, kojemu je svrha da nakon igre pruži osobama ono što im treba, poput maženja ili hrane.
Znam što ljudi očekuju od BDSM-a prije nego se o njemu informiraju
Često sam se puno sigurnije osjećala tijekom kakve BDSM igre, koja je uključivala i komunikaciju i pripremu, nego tijekom vanilija seksa u kojem se samo nešto očekivalo i pretpostavljalo, pa često i provodilo bez pitanja i najave. Sve ono što će se tijekom seksa dogoditi zapravo je samo nadogradnja koja ovisi o onome što mi u tom trenu želimo. No temelji bi trebali biti uvijek isti. Upravo te temelje, možda ironično, BDSM postavlja mnogo bolje, jasnije i sigurnije nego normativni mainstream seks koji se često drži kao nježniji i sigurniji. Kako se osjećati sigurno ako ne znam što moj partner planira napraviti? Kako se osjećati sigurno ako ne znam hoće li se moje povlačenje pristanka usred seksa poštovati? Kako se osjećati sigurno ako me nakon seksa ne pita kako mi je bilo i treba li mi što? Za sva ova pitanja potpuno je nebitno što smo zapravo radili, bitno je jesmo li oboje na to pristali.
Znam što ljudi očekuju od BDSM-a prije nego se o njemu informiraju. Očekuju bol, jauke, povezane oči i zavezane ruke. Ne očekuju hrpu komunikacije, poštovanja i nježnosti. A trebali bi. Ne samo od BDSM-a, nego od svih vrsta seksa i seksualnih aktivnosti općenito. Popularizacija BDSM-a prije desetak godina fulala je poantu u potpunosti. Popularizirala se nadogradnja koja je sporedna, površna i vrlo individualna. Nisu se popularizirali temelji i okviri koji jedini omogućavaju da ikakva igra bude sigurna i zabavna. U želji da ovim tekstom to barem malo ispravim, pozivam vas da se okušate u BDSM-u.
Ne u udaranju, vezivanju i gušenju, za išta od toga treba se posebno informirati i znati kako kojoj igri i aktivnosti pristupiti. Pozivam vas da u svoj regularni, uobičajeni, dobro poznati seks uključite temelje na kojima BDSM gradi svoju igru. Okušajte se u komunikaciji, otvorenosti, planiranju i aktivnom pristanku. Od tuda, zapravo, dolazi sva čar i ranjivost BDSM-a, jer kada znaš da si sigurna, možeš se u potpunosti prepustiti.