U Zagrebu je otvoren prvi restoran u kojem kuhaju roboti. Posjetili smo ga i provjerili kako to funkcionira

Zove se Bots&Pots i nalazi se u Vlaškoj 50

Ako ste mislili da posljednje dvije godine živite seriju Black Mirror, onda će vam se u tu sliku savršeno uklopiti vijest da je u Zagrebu otvoren prvi restoran u kojem kuhaju – roboti. Ne trebate zamišljati robote u ljudskom obliku, jer su u pitanju lonci koji su puno više od toga. Nova mjesta pratimo u stopu pa smo i ovdje zavirili na dan otvorenja i sjeli s jednim od vlasnika i ujedno pokretača projekta, Draženom Drnasom.

“Ideja za projekt se rodila u Dalmaciji, naravno onako uz jednu kasno jutarnju kavu”. To je bilo prije nekih sedam godina, kada su on i njegov partner Đulijano Nola žudjeli za nekim novim i uzbudljivim poslom. “Nije mi se svidjela niti jedna ideja o kojoj smo tada pričali, već sam htio nešto korisno i tako sam došao na ideju da bih volio da me po povratku s kave, kod kuće čeka gotova hrana.” Njegova ideja ubrzo je postala živa te su se on i Đulijano bacili na posao. Po struci inženjeri prihvatili su izazov i krenuli razvijati robota koji kuha. Smjestili su se u garažu i šest mjeseci radili na tom da sklepaju prvi lonac i baš kad su uspjeli skuhati prvi rižoto, u garažu je navratila njegova punica. “Pitali smo je hoće li probati rižot od kozica, a nakon što ga je kušala, pitala je ima li toga još”. To je definitivno bio znak da ustraju u daljnjem razvoju i danas nakon šest godina otvoren je prvi restoran – Bots&Pots u Zagrebu, na adresi Vlaška 50.

“Najveći izazov bilo je izdržati svo to vrijeme razvoja”, govori nam Dražen ali čini se da mu danas nije žao niti jedne sekunde. “Mi smo inženjeri koji vole kuhati i uspjeli smo spojiti te dvije strasti.” Uz Dražena Drnasa i Đulijana Nole u partnerstvu je i Hrvoje Bujas koji je više orijentiran na marketinške poslove.

KAKO FUNKCIONIRA ROBOT

Objašnjava mi da robot ne programiraju programeri, već je napravljen da ima mod za učenje. “Naš chef Vedran Varvodić naučio ih je kuhati te osmislio recepte za sva jela. A učio ih je tako da nije ništa sam dodavao u jelo već gumbima. Ako nije bilo dovoljno slano, dodali bi još jednu mjericu i tako do savršenog okusa jela koja su im bila zadana za kuhanje.” Opisuje da lonac ima promjer 24 centimetara i da može skuhati 3-4 jela, a kuha baš sve što se može kuhati u jednom loncu. Rižota, pašte, njoki, chilli con carne, juhe. Sve namirnice potrebne za određeno jelo se ubacuju u njega i čeka se finalni rezultat. Ideja je da po pristupačnim cijenama nude finu i zdravu hranu, a jelovnik će se mijenjati sezonski.

U restoranu je trenutačno pet robota koji svakodnevno kuhaju jela s menija. Mi smo došli na otvorenje i mogli smo naručiti juhu od tikve (25 kuna), crni rižot by Vedran (55 kuna), šumski rižot (39 kuna), fuži arrabiata (35 kuna), slatka svinja s njokima (39 kuna), fuži verde s piletinom (49 kuna) i chilli con carne tortilje (35 kuna). Proces narudžbe kreće od digitalnog pulta na kojem naručujete hranu, plaćate je i čekate svoju posudu. Fora je to što ispod svakog jela piše vrijeme kada će ono biti gotovo i to je posve točno s obzirom na to da ovdje ipak kuhaju – roboti.