Ako ne zbog Lanthimosa, Poor Things vrijedi pogledati zbog maestralnih kostima koje nosi Bella Baxter

Cijeli svijet već neko vrijeme bruji o filmu Poor Things, a hajpu je sigurno pridonijela i nedavna dodjela nagrada Zlatni globus. Kipić je dodijeljen u kategoriji za najbolji film komedija ili mjuzikl, a Emmi Stone za najbolju žensku glavnu ulogu. Pored tih priznanja veliki naglasak stavljen je na kostime glavne protagonistice Belle Baxter koji, osim što izgledaju senzacionalno, pomno prate njezino odrastanje i seksualno “sazrijevanje” kroz život.

Opaljeni grčki redatelj Jorgos Lanthimos sigurno nije moj omiljeni, zato i nisam pogledala baš sve njegove filmove, ali je neosporivo genijalac. Alpe, Dogtooth, Lobster i The Favourite neki su od njegovih najpoznatijih filmova, sve redom psihološke drame i apsurdne crne komedije koje su njegova specijalnost. Filmovi su često karakterizirani kao uznemirujući, što zbog teme, što zbog kadriranja i kuteva snimanja. Poor Things po tom pitanju nije ništa drugačiji i sigurno ga ne treba shvaćati (pre)ozbiljno. Glavni lik je Bella Baxter koja je zapravo pokus znanstvenika i doktora Godwina Baxtera koji joj je ugradio mozak djeteta te svakodnevno prati njezin napredak. Ograničio ju je na prostor u kojem žive i ona ne poznaje svijet izvan njega, na što mi je prva asocijacija bila bajka Ljepotica i Zvijer.

Estetika 19. stoljeća i puf rukavi

Gledajući trailer, pored bizarne radnje i likova, kostimi su bili dodatni razlog da se zainteresiram i odem na film. Za njih je bila zadužena nagrađivana kostimografkinja Holly Waddington koja je već radila s Lanthimosom na filmu The Favourite, ali i na filmovima kao što su Lady Macbeth ili Ginger and Rosa. Kostimi su inspirirani estetikom 19. stoljeća koja se ugrubo dijeli na namjesnički, romantični i viktorijanski stil, ovisno o periodu. Zadnji je najviše prisutan u filmu, ali je snažno moderniziran elementima koje možemo vidjeti i danas, primjerice na ekstravagantnim puf rukavima koje Bella nosi gotovo svakodnevno, a njezinim odrastanjem oni postaju sve veći i raskošniji.

Utjecaj modnih dizajnera

Ono što još čini razliku od očekivanih replika odjeće iz tog vremena su materijali koje je koristila tijekom izrade. Vješto je izbjegla delikatne čipke, perle, perje i ultra voluminozne slojeve kakvi su se originalno nosili u to vrijeme, te je odjeću više prilagodila suvremenom dobu, posebice u kombiniranju svilenih šorceva uz čedno zakopčanu bluzu prepunu volana po dužini i slojevitim kratkim bolero komadima. Ili recimo izborom bijelih finih gležnjača s malom potpeticom Andréa Courrègesa koje Bella nosi tijekom cijelog filma. Ona nosi i donje rublje kakvo se nosilo u 30-im godinama prošlog stoljeća, stilizirane komplete od kojih svakako treba istaknuti onaj s “repom” koji podsjeća na jakne talijanskog brenda Moncler, ali i Schiaparelli komade iz 1930. godine.

Bella je lik čiji se stil mijenja kroz odrastanje i seksualno sazrijevanje

Weddington je istaknula da je tijekom osmišljavanja kostima zamišljala petogodišnju djevojčicu koja se sama oblači u maminom ormaru. Možda je to i najbolji opis s obzirom na to da često izgleda kao da joj neki odjevni komad nedostaje. Ali Bella je takav, djetinji lik koji čak i kroz odrastanje i seksualno sazrijevanje, stilski na neki način ostaje infantilna. Tako u Lisabonu nosi žuti svileni šorc koji izgleda kao donje rublje i raskošnu plavu bolero jaknu s gore spomenutim puf rukavima čemu suprotstavlja konkretne večernje toalete kao što je tamnožuta haljina. Dolaskom u Pariz i angažmanom u bordelu paleta boja se mijenja i nosi nježno ružičaste komade u boji kože ili kako Weddington opisuje, boji genitalija.

Sukladno atmosferi pojavljuje se i u pastelno žutoj dugoj kabanici koja bi se mogla referirati na kondom i tu još jednom možemo vidjeti snažnu vezu s periodom koji Bella proživljava, kao i čednost isprepletenu s razvratom. Ozbiljnost u stilu vidimo kad stasa u mladu, neustrašivu ženu koja se bori za feminizam, pomiče društvena ograničenja i pohađa medicinski fakultet. Tada nosi crni strogi kaputić A kroja s glomaznim gumbima, sive dokoljenke i crne čizme u viktorijanskom stilu, ali se ne zamara suknjom, čime čvrsto drži svoj identitet do samog kraja. Impresivno.