Dvije dizajnerice, jedna misija. Mirjam i Sanda izrađuju sasvim posebne torbe s održivom pričom
Razgovarali smo s hrvatskim dizajnericama i saznali sve o njihovoj strasti prema održivom stvaranju i novitetima u kolekcijama
Raduje nas sve veći broj dizajnera na hrvatskoj sceni, a pogotovo kada je riječ o onima koji svoje brendove vode na održivi način. Da, možda je održivost stvarno već otrcana riječ koju se zloupotrebljava na sve strane, ali njen je sadržaj i dalje nužan preduvjet za budućnost planete, a onda i – mode. Mirjam Krajina i Sanda Voloder uspjele su na poprilično skromnom hrvatskom tržištu osmisliti proizvode koji imaju estetsku vrijednost, ali i etičku komponentu u načinu proizvodnje pa nismo puno dvojili oko davanja medijskog prostora za njihove dizajnerske priče koje su lekcija iz recikliranja, a istovremeno iz dana u dan rastu i ostavljaju prostor za daljnji napredak i usavršavanje. Evo što su nam sve otkrile.
Mirjam Krajina
Prije sada već skoro dvije godine razgovarali smo s Mirjam i predstavili neke njene interese i ostvarenja. Od glazbe, preko kazališne i filmske kostimografije pa do vlastitih modnih projekata, ova svestrana kreatorica isprobala je različite kreativne sfere u kojima pliva – jednako dobro. Ipak, kada je, za vrijeme pandemije, napravila svoju prvu torbu od reciklirane plastike, njen je proizvod postao jako prepoznatljiv u hrvatskim modnim krugovima. “Intenzivnije sam o recikliranju počela razmišljati još u doba prvog lockdowna, a prvu sam plastiku pronašla u kući. Tada sam zapravo napravila prvu torbu koju sam koristila za odlaske u dućan, a inspiracija su bile plastične vrećice koje možemo naći zapetljane u prirodi ili vidjeti kako lete na vjetru. Uz to što sam ih htjela reciklirati, jako mi je bila privlačna estetika zgužvanog i takozvanih grešaka.”
Tako je nastala sada već prepoznatljiva RAW torba koja je brzo osvojila hrvatsku scenu. Njih je izrađivala taljenjem običnih plastičnih vrećica, a zatim njihovim oblikovanjem poput skulptura. Sada, nakon nekoliko godina, Mirjam najavljuje novu fazu u stvaranju svojih torbi, a otkrila nam je kako je i još bitnije, zašto, došlo do svojevrsnog zaokreta u načinu proizvodnje.
“Kada se kreativno izražavam i dizajniram, moram priznati da mi je održivost jedna od stavki koju konstantno preispitujem, a tako je i u svakodnevnom životu. Otkad sam krenula sa zgužvanim torbicama od reciklirane plastike, stvarno sam bila ushićena zbog toga što sudjelujem u reciklažnom krugu i nešto što bi trebalo završiti u smeću prenamjenjujem u jako koristan i estetski prihvatljiv proizvod. Međutim, u dugotrajnim preispitivanjima i razmišljanju o održivosti, došla sam do zaključka da plastiku ne možemo reciklirati koliko bismo htjeli i da je moramo u potpunosti iskorijeniti, a najvažnije od svega, izbaciti iz upotrebe i pronaći druge materijale. Nakon više od godinu dana napokon sam uspjela postići efekt zgužvanih torbi, ali ovoga puta od prave, sirove kože. Ta se vrsta kože minimalno obrađuje premazima i kemikalijama, a zasada postoji model u crvenoj boji koji je najava nove kolekcije.”
Nova kolekcija stiže ove jeseni, a krajem godine i novi webshop na kojem će svi komadi biti dostupni za narudžbu. Osim ovih velikih vijesti u modnom stvaranju, Mirjam nastavlja i sa svojim radom u kostimografiji. “Trenutno sam baš završila višemjesečni filmski projekt pa sada balansiram i rad na modnim idejama. Jedno područje mi je zapravo inspiracija za drugo pa jednako uživam i u kostimografiji i u modnom dizajnu. Veselim se novim filmskim projektima koji me očekuju ove godine, ali i finalizaciji ove nove kolekcije torbi koju sam osmišljavala više od godinu dana”, zaključuje.
Sanda Voloder
Ove pletene torbe bez problema osvajaju svojim dizajnom na prvi pogled, a još veću vrijednost dobivaju čim se tome doda i ekološka pozadina. Osmislila ih je i izradila Sanda Voloder, kreatorica iz Pule koja živi u Zagrebu, a nas je zanimalo sve o početku njenog modnog putovanja. “Poprilično sam radoznalog uma pa tako stalno eksperimentiram s raznim materijalima, tehnikama i svjetovima. Nije mi bio cilj konkretno se usmjeriti u modu, već uživati u manualnom radu i kreaciji predmeta rukama te razviti neki svoj opipljivi objekt”, priča.
Za svoje je torbice odabrala specifični materijal i način izrade, a riječ je o recikliranom pletivu koje je napravljeno od proizvodnog otpada tvornica i potrošača u obliku rabljene odjeće i drugog pamučnog tekstila. U njegovoj se proizvodnji ne koristi voda i nastoji se što je više moguće smanjiti potrošnju energije i emisiju CO2. Također, pletivo se ne boja, već se određena nijansa dobiva usitnjavanjem i miješanjem pamučnog tekstila u specifičnim omjerima i bez dodavanja štetnih tvari. “Kod recikliranog pletiva koji koristim za izradu svojih torbi silno mi se svidio čitav proces njegove proizvodnje, počevši od materijala od kojih je načinjeno pa sve do finalnog klupka. Sviđa mi se koncept u kojem otpad postaje sirovina, gdje materijal koji je ispunio svrhu korisnika u jednoj formi dobiva skroz novi život te postaje proizvod pune vrijednosti”.
Ovakva moda s ekološkim predznakom zahtijeva i ponešto drugačiji način razmišljanja, ali i tehničkih momenata poput opskrbe i proizvodnje, a ova dizajnerica održivo djelovanje shvaća kao osobnu odluku koja u najboljem slučaju postaje – zarazna. “Održivost vidim u sinergiji između čovjeka i planete. Takav pristup mi je danas nekako prirodan i logičan te smatram kako nije neka novost da trebamo što više promišljati o načinima na koje se možemo odužiti planeti. Vjerujem da je svjesnost o važnosti recikliranja danas veća nego prije i raduju me mnogi pozitivni primjeri iz različitih područja, no ne opterećujem se previše nekom kolektivnom sviješću. Nastojim sama postupati nježno prema svojoj okolini, a ako svojim djelovanjem potaknem još nekoga, to me ispunjava.”
Možda laičkom oku nevidljivo, ali ove su posebne torbice, čiju estetiku autorica uz smijeh naziva minimalističkom s jugoslavensko-francuskim utjecajem, zapravo inspirirane – arhitekturom. “Jako me inspirira arhitektura, ponajprije doživljaj subjekta u prostoru, a zatim i forme zgrada, njeni konstruktivni elementi, načini otvaranja i zatvaranja zidova, kao i teksture. Prva torba koju sam isplela bila je inspirirana zgradom koju gledam svaki dan kroz prozor svoje sobe. Formu zgrade prenijela sam u oblik torbe, a boje koje sam koristila nalaze se na pročelju zgrade”.
A upravo je nedavno Sanda predstavila i nekoliko novih boja torbica. Nakon prve serije u kojoj su svoje mjesto našle crna i krem opcija te ona u boji karamele, sada su dostupne žuta i bordo varijanta, a uskoro stižu i još neke novosti. “Što se tiče torbi, plan je postepeno uvoditi nove boje, odnosno kombinacije boja i dimenzije. Prototipovi za veći model torbi su spremni, a oni će slijediti boje manjih modela i uskoro će biti dostupni za narudžbu. U budućnosti je plan ići u smjeru eksperimentiranja s ostalim materijalima i tehnikama te razvijati neke nove objekte koji nisu nužno vezani za modu”, poručuje.