Fotograf Ivan Pavliš putem video poziva snimio je divne portrete hrvatskih glumica. Ispričao nam je sve o tome

Umjetnost nema granice – dokaz tome je i nesvakidašnji autorski projekt PRiredbe i fotografa Ivana Pavliša. Otkrili su nam sve o tome

Početkom ove godine ni u najluđim snovima ne bismo mogli zamisliti scenarij kojem danas svjedočimo iz dana u dan, i borimo se s nastalim posljedicama svatko na sebi svojstven način. Svijet je stao, ali život se itekako nastavlja. Unatoč fizičkoj otuđenosti, zahvaljujući modernim, digitalnim načinima komuniciranja ljudi su nikad povezaniji, a usudila bih se reći i nikad složniji i solidarniji jedni prema drugima. Umjetnost je svakako jedan od čimbenika kojemu se radujemo i koji nas veseli sada više nego ikada prije, no stvaranje umjetničkih sadržaja je svakako otežano ili pak onemogućeno.

No, kreativci iz agencije PRiredba i fotograf Ivan Pavliš (poznat i kao John Pavlish) u ovim izazovnim vremenima koristeći tehnološke blagodati osmislili su način da zavire u intimu jedanaest hrvatskih glumica (Judita Franković Brdar, Lana Barić, Nataša Janjić Medančić, Ivana Roščić, Iva Mihalić, Jelena Veljača i mnoge druge) i ovjekovječe njihove emocije, ali naravno bez kontakta, svatko iz topline svoga doma. Povijest kaže da su najveće krize rezultirale najvećom kreativnošću, a to je u ovom slučaju evidentno. Čule smo se s autorom fotografija koji nam je ispričao sve o procesu nastajanja fotografija, ali i o svim izazovima i preprekama na koje je naišao.

Ivan Pavliš iza sebe ima mnogobrojne samostalne i skupne izložbe s kojima sam upoznata do srži jer smo prijatelji već više od desetljeća. Zajedno smo kretali u fotografsko modni svijet, poticali jedno drugo kada je bilo najteže pa tako i dan danas. Osjećam se počašćenom što sam upravo ja bila pokusni model za ovaj projekt te sam se iz prve ruke susrela sa svim izazovima koje nosi ovakav način fotografiranja što za fotografa, što za onoga koga se fotografira. U moru toga čime se bavi i fotografira, Pavliš je vrstan portretist, a najviše voli fotografirati u crno-bijeloj tehnici gdje je iskrena emocija i opipljivost trenutka u prvom planu (a vjerujte mi tu nema mjesta glumi).

Apsolutna nepredvidivost, ali i jedinstveno iskustvo

“Cijeli ovaj projekt bio mi je jako izazovan. Znao sam da ću se morati uhvatiti u koštac s višim silama, kao šta su loše kamere i spore internetske veze. Prije svakog snimanja bio sam jako nervozan jer jedina poznata stvar mi je bilo lice glumice s druge strane. Sve ostalo je bilo apsolutno nepredvidivo i nepoznato. Spoznaja da sam doma u svojoj spavaćoj sobi i fotografiram osobu na drugom dijelu grada, osobu koja je već predugo zatvorena doma ili čak više nije u svom domu, nego se zbog potresa morala iz njega iseliti, za mene je bilo jedinstveno iskustvo”, otkriva Pavliš.

Prije svakog snimanja bio sam jako nervozan jer jedina poznata stvar mi je bilo lice glumice s druge strane. Sve ostalo je bilo apsolutno nepredvidivo i nepoznato

“Svatko od nas se drugačije nosi sa svime šta nam se događa i drugačije prolazi kroz ovaj period, tako da mi je sa svakom od njih bilo drugačije raditi. Ekran laptopa mi je zadnjih dana bio kao nekakav TV ekran na kojemu su se izmjenjivali filmovi. U jednom trenutku sam bio na ugodnoj kavi s Ivom Mihalić na osunčanom balkonu, a u drugom trenutku s Ivanom Roščić koja je nedavno iselila iz svog stana na dvije štake.”

Od ideje do realizacije

Oboje smo se složili kako ovakav projekt za sobom vuče breme odgovornosti i dozu straha jer su uvjeti za fotografiranje nepredvidivi i ovise o milijun faktora. Zanimalo me i kako je pronašao najbolji i najefikasniji način za realizaciju ideje. “Već duže imam ideju snimiti tako nešto. Nije mi bilo ni na kraj pameti da ću se jednom naći u situaciji da mi to bude jedina opcija da fotografiram. Morao sam pronaći najednostavniji i najefikasniji način za realizaciju te ideje. Nisam htio previše komplicirati nego glumicama maksimalno pojednostaviti cijeli proces.”

Kao fotografu koji je navikao držati fotoaparat, jako mi je bilo teško gledati u osobu i pritiskati kombinaciju tipki za screenshot pa sam se umjesto toga odlučio fotografirati zaslon kompjutera

“Primarna ideja je bila da ću raditi screenshotove, no već nakon prve probe to mi se pokazalo kao jako neprirodan proces. Kao fotografu koji je navikao držati fotoaparat, jako mi je bilo teško gledati u osobu i pritiskati kombinaciju tipki za screenshot pa sam umjesto toga odlučio fotografirati zaslon kompjutera. Sve sam radio u crno-bijeloj tehnici jer ona uvijek uspije prenijeti puno više emocije od fotografije u boji. Kada eliminiramo sve ‘šarene’ elemente fotografije, više pažnje je usmjereno na neke druge momente fotografije, a manje na one dekorativne kao što su primjerice odjeća i ambijent.”

Izazovi i strahovi

Ovakvi uvjeti fotografiranja su malo je reći izazovni, a Pavliš ne krije kako je istodobno osjećao strah, tremu, ali i veliko zadovoljstvo i ushićenje kada se kako mi to znamo reći na snimanjima “desio moment”. “Jako malo stvari je bilo pod mojom kontrolom. To mi je bio najveći strah i izazov. Zbog loše internet veze petominutno gledanje Nataše Janjić Medančić kako sjedi na krevetu i čeka da postane više od deset piksela trajalo je kao vječnost.

Najviše smo ovisili o dnevnom svijetlu i o tome na što ćemo montirati mobitel. Većinu puta najbolji kadar je bilo nemoguće realizirati zbog slabog svjetla ili pak preniskog stolca. Imao sam veliku tremu i strah od tehničkih stvari koje nisam mogao kontrolirati. Ti osjećaji straha su se ispreplitali s totalnom suprotnosti osjećaja opuštenosti jer sam znao da na neke faktore ne mogu utjecati. Ako je kamera loša ili internet veza slabija mogao sam učiniti apsolutno ništa.”

Zbog loše internet veze petominutno gledanje Nataše Janjić Medančić kako sjedi na krevetu i čeka da postane više od deset piksela trajalo je kao vječnost

Emocija kao glavni pokretač

Ivanu je jako bitna emocija na fotografiji pa mi priznaje kako prije samog snimanja i nije pretjerano s glumicama razrađivao taktiku. “Zapravo sam ih htio uhvatiti koliko toliko nespremne na ovo sve. Htio sam da budu što prirodnije u što prirodnijem ambijentu. Mislio sam da će ovako na daljinu bez nekakvog osobnog susreta oči u oči biti puno teže izvući emociju na fotografiji. Nakon što smo postavili tehnikalije cijelo snimanje je teklo polako i ugodno. Glumice su odradile odličan posao. Uspjele su se opustiti i prenijeti dio svojih emocije na svaku fotografiju. Jako sam se iznenadio koliko su bile strpljive i susretljive.”

Mislim da situacija nije ovakva kakva jest, možda nikada ne bih realizirao ovako nešto

Kod ovakvih snimanja sigurno je bilo puno anegdota i smiješnih momenata, ali i onih neočekivanih. Nisam mogla odoljeti, a da Ivana ne upitam što se sve događalo ‘iza kulisa’. “Bilo je tu svega… Jako puno bučnih kućnih ljubimaca, klinaca kojima je ovo bilo prezabavno iskustvo, ali i nekoliko najboljih muževa zbog kojih sam naučio puno novih tehnika kako montirati mobitel na doslovno bilo što. Recimo ručka lonca je super za nasloniti mobitel na nju. (smijeh)”

Prilagodba kao ključ uspjeha

Za kraj smo se složili kako kreativnost i umjetnost nemaju granice, a ovo je samo jedan od pokazatelja. Jako je važno kreativno se prilagoditi svakom periodu i iz njega izvući puni potencijal. “To je najbitnija stavka svakog posla pa tako i fotografskog. Što se prije prilagodiš i nađeš neku svoju nišu to ćeš biti uspješniji. Ova novonastala situacija za mene se pokazala kao jako produktivna. Slobodno vrijeme koje prije nisam imao, sada sam iskoristio za fotografiranje vlastitih projekata. Mislim da situacija nije ovakva kakva jest, možda nikada ne bih realizirao ovako nešto. Ova teška situacija i tehnički uvjeti nisu baš najbajniji, ali mislim da u fotografiji to i nisu neki prioriteti.”, zaključuje Pavliš.

Fotografije su objedinjene pod nazivom izložbe Faces, places, spaces koja će biti prikazana u virtualnom obliku – premijerno u četvrtak 16. travnja za pripadnike medija putem aplikacije Zoom, a potom ćete svi moći uživati u njoj na web stranici agencije PRiredba dok su prijatelji projekta Dermalogica i Jane Iredale. S dolaskom boljih vremena nadamo se vidjeti izložbu i uživo o čemu ćemo vas svakako obavijestiti.