Hrvatska stilistica podijelila je svoje (loše) iskustvo s čizmama brenda Miista i pritom okupila mnoge istomišljenice
Slučaj Miista ili o tome kako neki brendovi ne opravdavaju svoju reputaciju, ali i cijenu. Razgovarali smo s Marcelom Vrček
Zbog dostupnosti i relativno niskih cijena u high street trgovinama na ulicama nerijetko vidimo iste komade koji svojim dizajnom ciljaju na široku publiku. Legitimno, ali pogubno za izgradnju prepoznatljivog i drugačijeg osobnog stila koji se odmiče od mainstreama i onog dobro poznatog utapanja u masi. To najbolje znaju oni koji rade unutar modne industrije, primjerice dizajneri, modeli i – stilisti.
Jedna od trenutno najaktivnijih stilistica na hrvatskoj sceni je Marcela Vrček, a neki nas je dan zaintrigirala tema o kojoj je progovorila na svom Instagramu, a koja se tiče upravo isplativosti ulaganja u nešto skuplje, ali i posebnije komade. Ovoga puta riječ je bila o čizmama s potpisom brenda Miista koje su na kraju ipak razočarale, kako nju, tako i brojne druge koji su joj se javili nakon što je podijelila svoje iskustvo. Razgovarali smo s njom i saznali više o konkretnom slučaju, ali i ugrabili profi savjete za pametnu kupovinu obuće.
Očekivanje i razočaranje
Crne čizme za svaki dan komad su koji većina populacije treba i želi u ovom zimskom periodu. Idu na sve, izdržljive su i traju godinama. Barem bi trebale one nešto kvalitetnije. S istom je mišlju Marcela odlučila uložiti u model s potpisom brenda Miista. Riječ je o brendu čiji se komadi dizajniraju u Londonu, a proizvode u Španjolskoj i Portugalu. Otkada je pokrenut 2010. godine, brend stavlja naglasak na održivost, kvalitetu i ručni rad, ali stvarnost je, izgleda, nešto drugačija.
“Tražila sam crne niske čizme za svaki dan, a poželjno je bilo da imaju i zanimljiv detalj. Nije mi se posrećilo sa second-hand varijantama, a Miistine modele sam promatrala već duže vrijeme. Odabrala sam model koji ima sve navedeno i neko vrijeme odvajala novac za tu investiciju. Privukao me primarno dizajn, što je normalno jer prvo percipiramo kroz vizualno. Cijela priča koju oni plasiraju bazira se na pažljivom dizajnu, ručnom radu i kvalitetnim materijalima, a to je praktički sve što tražim. Ideja je bila uložiti u čizmu koja će trajati barem desetak godina. Sad mi se to čini kao naivna pomisao. Čizme jesu udobne, uživo izgledaju kao na webu i nosila sam ih na svakakve kombinacije, ali mislim da je problem što umjesto garancije za dugotrajnost dobiješ potencijalno potrganu cipelu u startu”, kaže nam.
Naime, priča ide ovako. Marcela je Miista čizme kupila prije dvije godine, a danas već imaju rupu kod šava. S obzirom na cijenu, ali i tvrdnje brenda o kvaliteti i ručnoj izradi, jasno je zašto postoji nezadovoljstvo. Ona je svoje iskustvo podijelila na Instagramu, nakon čega su joj se mnogi javili sa sličnim problemima. Odvajanje potplata od cipele, neobični kalupovi i neudobnost samo su neki od njih.
“Osupnula me količina ljudi sa sličnim iskustvom, a mislim da se kritikom itekako može utjecati na kvalitetu i ponudu brendova. Na kraju dana, kupci su ti koji ih financiraju svojim trošenjem. U situaciji gdje kupci kažu da će svoj novac radije potrošiti negdje drugdje i da sigurno neće preporučiti dalje, brend mora, primarno radi zarade (svi znamo da je tako), razmotriti svoj model, komunikaciju te potencijalno vratiti povjerenje kupaca”, ističe.
Kako pronaći dobre cipele
S obzirom na njenu profesiju i više (pa i ovakvih) iskustava u pronalasku i kupovini modnih komada, pitali smo Marcelu što savjetuje kod kupovine obuće.
“Koliko god volim pretraživati bespuća online ponude, mislim da je isprobavanje cipela uživo ipak pogodnije. Moj postupak izgleda tako da prvo definiram što mi treba, a zatim provjerim lokalnu ponudu second hand trgovina uživo i online (Reto centar, Mango Sticky Rice, Ulični ormar, Pandan, Textile House, Mishka Boutique). Ako nema onoga što tražim, prelazim na Vestiarie ili Real Real. Također, uvijek probam izračunati “cost per wear”, odnosno koliko će me u prosjeku koštati jedno nošenje. Zato su mi se, primjerice, Miistine čizme od 240 € činile i više nego prihvatljive s obzirom na planirano nošenje gotovo svaki dan. Za neke manje iskoristive cipele, primjerice jedne By Far cipele u nijansi ružičaste žvake, u startu sam znala da ću ih za vrijeme proljeća i ljeta nositi maksimalno 10 puta. Iz tog razloga mi je i cijena od 60 € na Vestiaire-u bila prihvatljiva za takvu cipelu.”
Osim o isplativosti, kaže kako kod kupovine obuće razmišlja i o ostalim komadima u ormaru te o tome kako se međusobno mogu kombinirati. “U startu nastojim spariti čizme s većinom svojih jakni i kaputa, dok kod sandala isto to gledam isto s haljinama, suknjama i kratkim hlačama. Kad isprobavam čizme, volim odjenuti cargo hlače, da ih mogu podići do bedara i vidjeti kako bi mi čizme stajale i na kratke hlače ili suknju. Ako vam se čizme na petu ili sandale na petu već ljuljaju samo na dodir u trgovini, vjerojatno neće biti ni najstabilnije za vrijeme hodanja. S druge strane, kod vintage cipela nije loše u startu promijeniti potplate kod postolara. Iako mogu izgledati kao nove, od starosti se potplati truse, mrve i trgaju. To se obično dogodi s prvim poštenim izlaskom iz kuće pa prevencija u tom slučaju nije loša.” Za kraj, onima koji konkretno traže obuću iz cjenovno-estetskog ranga Miiste, Marcela i ostale djevojke koje su se opekle s proizvodima ovog brenda preporučuju Vagabond (stariji), Reike Nen i Kaldu.