MODA

Ima li nade za osobni stil ili ćemo i nakon korone biti osuđeni na trenirke? Pitale smo hrvatske stiliste

FOTO: TMG Creative

Na goruće pitanje odgovaranju Ana Nikačević, Saša Joka, Ivana Pavić i Petar Trbović

Odavno već muškarci ne nose odijela u svakodnevnom odijevanju niti žene nose tokice i nježne rukavice čija je funkcija tek estetska. Streetwear već godinama vlada, a svesrdno ga štuju najpopularniji dizajneri svijeta među kojima su Alessandro Michele, Virgil Abloh i Demna Gvasalia. Na elaborirane krojeve naiđemo tek u kolekcijama visoke mode, u pret-a-porter kolekcijama modnih kuća koje još uvijek njeguju tradiciju i nasljeđe svojih prethodnika te ponekad čak i u kolekcijama studenata koji još imaju volje i elana stvarati nešto složenije i značajnije.

U paralelnom svijetu brze mode u koju danas više ni ne spadaju samo high street brendovi već i oni dizajnerski kojima je izbacivanje osam kolekcija godišnje postalo standard, stvari su potpuno drugačije. U fokusu je isključivo prodaja odnosno zahtjevi publike koja danas, sudeći prema ponudi, želi nositi trenirke i tenisice. Dodajte tome onda još okolnosti koje su nas snašle u 2020. godini gdje nas velik dio radi od kuće i nema potrebu za izlaskom pa onda ni odijevanjem, i trenirka više nije samo trend već i najpraktičniji odjevni izbor za svaki dan.

No, hoćemo li se zbilja prepustiti takvom trendu? Čak je i Jerry Seinfeld Georgu Costanzi pokušavši ga odgovoriti od takvog načina odijevanja, rekao da je trenirka znak da ste odustali od života. Možda nije baš tako dramatično, no ako mene pitate, znak je da smo odustali od stila. Mogla bih sada ovdje nabrajati koliko je stil važan zbog održavanja samopouzdanja, kreativnosti i općenito povezivanja sa samim sobom, no odlučila sam to prepustiti stilistima. Stilistice Ana Nikačević i Ivana Pavić te stilisti i modni urednici Saša Joka i Petar Trbović otkrili su mi što oni misle – hoćemo li i nakon 2020. biti osuđeni na trenirke.

Ana Nikačević

Privatni album

Mogu reći da sam osoba koja uistinu živi i radi modu, što se dosta afektiralo i na moj osobni stil odijevanja. Kako su godine prolazile, vješto sam pojednostavila svoj stil, te ga prilagodila svemu onome u čemu se osjećam ugodno. Dapače, odjeća i odijevanje mi ne predstavljaju nikakav problem niti zamor pa tako niti svakidašnji osobni stajlinzi koji su postali moja osobna radna uniforma.

Trend loungeweara je zapravo trenutna nužna prilagodba koja je suptilno nametnuta potrebama potrošača, te koja je usklađena sa situacijom na tržištu. S obzirom na to da je krizom pogođen svaki segment poslovanja, trend longeweara je ujedno jedan od načina kako bi modna industrija smanjila svoje gubitke uzrokovane trenutnom situacijom u svijetu. Trend ili ne, neovisno o novonastaloj situaciji, tržište će se zasititi prije ili kasnije. Ništa što predstavlja određenu krajnost nije dugoročno održivo. Na kraju, možemo reći da je sam trend nametnut od strane proizvođača masovne produkcije odjeće kako bi povećali svoju dobit. Istinski ljubitelji mode znaju kakav impakt odjeća može imati na pojedinca, tako da ćemo prije ili kasnije poželjeti iskočiti iz svojih udobnih kombinacija za svaki dan. Činjenica je da su ljudi i dalje u pokretu, ulice su pune, kave se ispijaju, šeću se kućni ljubimci, odlasci na večere su i dalje prisutni, možda u manjoj mjeri no inače, ali ne smatram da ova situacija treba sputavati i ograničavati ljude kada je riječ o odijevanju.

Trend longeweara je jedan od načina kako bi modna industrija smanjila svoje gubitke uzrokovane trenutnom situacijom u svijetu. Tržište će se zasititi prije ili kasnije

Svima nama je ova situacija nova i vjerujem da se svi pokušavamo naviknuti najbolje što možemo. Da se svijest ljudi promijenila, svakako da je. U ovom slučaju rekla bih da je primarno utjecalo na dnevnu rutinu i sveopću slobodu. Redukcija socijalizacije, javnih druženja, evenata te ostalih događaja koji su okupljali mase kako bi uživali i napravili odmak od dnevne rutine, bitan su faktor, te itekako mogu imati značajan impakt na psihu pojedinca. Shodno cjelokupnom stanju, smatram kako trebamo prigrliti situaciju u kojoj se nalazimo, analizirati, pronaći pravovaljanu odluku te nastaviti živjeti. Na kraju dana, svi smo jednako involvirani na globalnoj razini te bi sam rasplet situacije mogao potrajati.

Pitanje kako se odijevati za sebe, iziskuje jedan općeniti savjet, a to je da u životu ne bi trebali čekati na savršene prilike i situacije, nego ih kreirati sami i prilagođavati maksimalno sebi, pa tako i odijevanje koje prati određenu situaciju. Na kraju dana, jedino bitno u svemu ovome je zapravo kako se mi osjećamo u odjeći koju nosimo bilo to u četiri zida, na poslu, eventu, na večeri ili pod svjetlima reflektora. Moj savjet bi svakako bio da neovisno o prilikama u životu, biramo ono u čemu se mi osjećamo najbolje, najugodnije i najljepše neovisno o prostoru i situaciji u kojoj se nalazimo.

Saša Joka

Saša Joka
Andrija Zelmanović

Mislim da će budućnost odijevanja biti jednako raznolika kao i do sad. Vjerujem da je čitava ova situacija s Covidom samo privremena i da ćemo se ubrzo vratiti u uobičajeni ritam normalnog svakodnevnog života koji sa sobom nosi različite društvene prigode za koje se volimo odijevati.

Definitivno mislim da rad od kuće i to što se ne odijevamo za pojedine prigode utječe na našu psihu jer nije samo stvar u odijevanju već u formiranju jedne banalne egzistencijalne monotonije u svakom pogledu koja ne odgovara našim društvenim i intelektualnim potrebama niti ljudskoj prirodi.

Pitanje je motivacije jer nismo svi isti i nismo svi ufurani u modu i odijevanje na način da nam to predstavlja nešto bitno. Ako vas odjeća i moda vesele i ispunjavaju onda definitivno treba u tome uživati i svaki se dan razveselit nekom zabavnom kombinacijom ili posebnim detaljem. Ako pak, s druge strane, modu uopće ne doživljavate dovoljni su kriteriji udobnost i čistoća pri odabiru dnevnog looka.

Ivana Pavić

Ivana Pavić
John Pavlish

Trenutno je to tako, prilagodba novom normalnom. No, i sada je već vidljivo da kada idemo prošetati ili popiti kavu na terasi s prijateljima se koliko toliko sredimo. Kada ovo sve završi, žudjet ćemo za novim modnim komadima i kreativnim načinima kombiniranja. Reći ću samo da sam jučer nakon 8 mjeseci stavila prvi put eyeliner i osjećaj je bio mega. Tako će biti i s odjećom nakon svega ovoga.

Apsolutno mislim da rad od kuće i to što se ne odijevamo za pojedine prigode utječe na našu psihu. U ljudskoj prirodi je da budemo aktivni. U razgovoru sa svojim bliskim ljudima znam koliko je to demotivirajuće. No svatko ima svoj način borbe protiv toga. Osobno problema s tim nemam jer sam mirniji i kućni tip, a oni koji to nisu se malo teže nose s cijelom situacijom pa smišljaju aktivnosti i novu rutinu da si ispune dan i vrijeme, a samim time i odjevne kombinacije (pa makar za odlazak u šetnju parkom).

Mislim da odijevanje prvenstveno treba biti imperativ nas samih. Dakle da se odijevamo radi sebe i za sebe, a ne da ovisi od toga hoće li nas netko vidjeti i primjetiti. Odjenite se po osjećaju. Ako vam fali glamur nabacite crveni ruž i prošećite hodnikom u glamuroznoj haljini. Za svaki dan u kući bitno je da vam bude udobno, no uvijek možete ukomponirati neki lijepi džemper u boji ili zanimljivog uzorka, lijep komad nakita ili pak uđite u ulogu da idete na posao (koji obavljate od doma) i odjenite se kako biste se i inače da nije ove situacije. Sve je na vama samima.

Petar Trbović

John Pavlish

Kako mi se posao sastoji od svakodnevne jurnjave oko priprema projekata ili pak cjelodnevnih snimanja u studiju ili na lokacijama i inače se odjevam ležerno i sportski pa ova situacija nije značajnije utjecala na moje odijevanja u kojem prednost uvijek dajem praktičnosti i udobnosti.

Mislim da je poplava loungweara rezultat trenutne potražnje za istim, ali ljudima je urođena potreba da se urede i lijepo odjenu i to se neće promijeniti. Jedino što se treba promijeniti jest da se ponovno vrate prilike za koje se možemo uređivati.

Ljudima je urođena potreba da se urede i lijepo odjenu i to se neće promijeniti

Mislim da činjenica da radimo od kuće i ne odijevamo se za pojedine prigode ne bi trebala utjecati na našu psihu, ali vjerojatno na neke ljude utječe. Ljudska psiha je čudnovato mjesto podložno utjecajima onoliko koliko ih tamo puštamo da prodru, bilo pozitivni ili negativni. Jednako kao što je legitimno osjećati se lijeno za bilo kakvo sređivanje i ostati kod kuće u udobnoj trenirci tako je legitimna i potreba da se netko svakodnevno, bez obzira na prigodu, uredi bilo da je riječ o odijevanju, make upu ili nečem trećem, živjeli mi u uobičajenim ili izvanrednim okolnostima.

Svi bi se trebali odjevati onako kako ih veseli i da ih potpuno ‘boli uvo’ vidi li ih netko ili ne. Osobni stil je kategorija koja će uvijek biti podložna kritikama okoline, ali samouvjerenost uvijek pobjeđuje pravila. Ja sam netko tko se bavi modom, ali obožavam vidjeti ljude koji su odjeveni kontra svih ustaljenih pravila, usudio bih se čak reći i stila, ali se super osjećaju u svojoj koži i za mene su oni uvijek zanimljiviji od ‘lijepih bez duše’. Ma kako okolnosti bile izvanredne nikad ne zaboravite biti svoji!