Josefina Gerlach je mlada liječnica koju je nemoguće ne zamijetiti na ulici. Odlično joj pristaje vintage stil
Sigurno ste je spazili u Zagrebu. Liječnica koja će uskoro specijalizirati psihijatriju već godinama odlično nosi vintage stil
Josefinu Gerlach virtualno poznajem unatrag 10 godina i za mene je ona jedna od onih žena koja uvijek izgleda besprijekorno od glave do pete. Loknama savršeno stilizirana narančasta kosa, besprijekoran make up koji nerijetko podrazumijeva i elegantni potez tušem i uvijek promišljena odjevna kombinacija u kojoj izgleda baš poput dive. Ova 28-godišnjakinja je buduća psihijatrica i kaže mi kako se nalazi točno na putu koji je priželjkivala jer, kako kaže, psihijatrija je uvijek bila i ostala njezina jedina ljubav.
O MODNOM BLOGU
Svi koji su prije desetak godina pratili modu znali su da na Forum.hr-u postoji grupa istomišljenica koja je nakon uobičajenih razgovora i izmjena informacija o tome što i gdje kupiti, počela objavljivati fotografije ulova iz kupovine, a kasnije i modnih kombinacija. Ja volim reći kako je ta platforma bila preteča modnih blogova i ne bih se puno zeznula. I sama sam bila dio te ekipe, a s nekim djevojkama sam ostvarila i velika prijateljstva.
Josefina je jedna od onih koja se uvijek isticala i u jednom trenutku je pokrenula blog The Vintage Anatomy. “Blog sam pokrenula onako usput i bavila sam se njime uz fakultet. Uglavnom me fotografirala majka koja je profesionalni fotograf.”
O KOKETIRANJU SA STILOVIMA, HRELIĆU I DOŽIVLJAJU OKOLINE
Stil je ozbiljnije počela razvijati negdje tamo u srednjoj školi kada je koketirala s fazama kao što su rock i punk, a kasnije se to nadograđivalo pa je na fakultetu počela istraživati cijelu vintage kulturu i stil života koji je ona nametala. “Skužila sam da je to era koja mi je jako zanimljiva i jednostavno sam krenula u tom smjeru.” Iako Josefina kaže da je to vječna klasika koju možeš uvijek nositi ja imam dojam da je puno više od toga. Iako izgleda kao da je sišla sa stranica retro modnih časopisa, sigurna sam da je kroz život osjetila na svojoj koži da izgleda drugačije od ostalih djevojaka. “Prije desetak godina reakcije ljudi su bile svakakve, klinci jedva čekaju da nađu nešto zbog čega će te zadirkivati. Pogotovo ako se tako ne odijeva nitko u okolini.”
Dodaje kako je oko nje bilo dosta alternativaca, ali nitko se nije odijevao u tom stilu. Tada je bilo teško i nabaviti odjeću, najčešće se snalazila s ulovima na Hreliću, što joj je omiljeno mjesto i danas. “Najveći mi je gušt na Hreliću pronaći neku super haljinu za pet kuna.” Mjesečno u prosjeku na odjeću troši oko 200 do 300 kuna dok obuću kupuje isključivo novu i dosta joj je velika muka nabaviti cipele u Zagrebu. “Svaki dućan ima gotovo iste cipele ali doslovno, jedan remenčić, dolaze u nekoliko boja i nosi ih pola grada.”
https://www.instagram.com/p/9Odrz6qqAL/
Zanimalo me kako i koliko je vremena potrebno da izgleda besprijekorno, pa se smije i odgovara mi kako je to samo moj doživljaj. “Ne nosim tuš svaki dan, lijena sam za to. Kosu sređujem sama, i to je najveća enigma ljudima oko mene. Svi misle da idem kod frizera ili da na stiliziranje izgubim dobra dva sata. Ali nije baš tako, kad imaš grif u ruci, brzo to ide”, kaže mi Josefina i dodaje kako se mene sjeća po tome što sam uvijek imala odlične frizure. Eh, to je njezin doživljaj. (smijeh)
Na poslu nosi liječničku kutu pa na posao dolazi kako god želi, ali će vjerojatno zaobići ukrase za glavu te cipele s visokom potpeticom. Kolege na poslu je doživljavaju kao elegantnu i dotjeranu, što doista i jest. “Nekoliko mjeseci nakon što sam došla ondje raditi, komentirali su kako oni uopće ne znaju kako izgledam s ravnom kosom, pa smo nabacili okladu. Oni su tvrdili da su šanse jako male da dođem na posao u hlačama i otpuštene kose.” Posao je takav da nekad radiš 24 sata u dežurstvima i naravno da će napraviti sve kako bi joj bilo što ugodnije. Nosi hlače, ali ne i traperice, ima kaže, tek možda jedne s tregerima.
O MODI, ŠEŠIRIMA I SVEOPĆOJ UNIFORMIRANOSTI U ODIJEVANJU
https://www.instagram.com/p/BTwVwVQFKrL/
“Super mi je muška moda isfurana kao ženska, košulje, prsluci i široke hlače visokog struka.” Osim stila koji njeguje, fascinira ju minimalizam. “Taj stil je dijametralno suprotan od onog što sam ja, ne bih se mogla zamisliti odjevena monokromatski. Ali kad vidim nekog tako odjevenog, to mi je savršeno.” Naravno da ima previše odjeće, ma da ona tvrdi da je to nedovoljno. Kao i mnogim ženama najveća su joj strast cipele, a onda haljine za koje kaže da ih ima bezbroj. Ima i nekih starih bakinih košulja koje su joj ostale u nasljeđe, ali uz osmijeh kaže kako je baka imala jednostavan stil odijevanja.
Još jedna velika strast su joj šeširi, a one koje bira kaže da često nisu primjereni za nošenje, pogotovo u svakodnevnom životu. “Naše tržište još uvijek nema tu širinu da bi ljudi imali na osnovu čega kreirati svoj stil. Oni koji imaju više interesa, zalaze u neke manje butike i angažiraju se oko ulova nekih stilski posebnijih komada, ali većina ljudi je uglavnom uniformirana.”
Dotakle smo se i teme odijevanja zbog privlačenja pažnje, s obzirom na to da u našoj okolini još uvijek često možemo naići na poglede prolaznika i upiranje prstom ako nosimo nešto što ne nose baš svi. “Ja uvijek krećem od onog da ako se ti dotjeraš, jednostavno šalješ ljudima s kojima se viđaš ili koji te okružuju da i njih respektiraš.” Sve je zapravo u energiji, ako je snažna, ljudi se okreću za tobom i ako si u trenirci, tako da smo se brzo složile da je odjevni stil samo šlag na torti, ali to ne znači da nije bitan.