Kako je Christian Lacroix spasio haute couture

Kuća slavnog francuskog dizajnera ove godine slavi 35 godina od osnutka

U skladu s inovativnim idejama iz njezine povijesti, kuća Christian Lacroix povodom 35 godina postojanja ovog je ljeta lansirala kolekciju od 700 NFT-jeva. Svaki od njih košta 0.4 ETH odnosno oko 467 dolara, a posebni su po tome što je prvi put omogućeno da vlasnici NFT-jeva besplatno dobiju isti artikl u fizičkom obliku. Radi se o svojevrsnoj haute couture usluzi za Web3 korisnike koja za cilj ima proširiti klijentelu ove modne kuće čija povijest počiva upravo na revolucionarnim haute couture kolekcijama.

Profitabilnost je ono s čime se kuća muči praktički svih 35 godina svog postojanja, no unatoč tome njezin je osnivač donio preobrazio visoku mode u svojim kolekcijama osamdesetih godina prošlog stoljeća. Lacroix je promijenio percepciju haute couturea, demokratizirao ga je i ponovno probudio žar kod publike koja ga promatra i konzumira. U nastavku smo se prisjetili njegove bogate karijere.

OD KUSTOSA DO MODNOG DIZAJNERA

Christian Lacroix rođen je u Arlesu na jugu Francuske 1951. godine. Još kao klinac obožavao je crtati, a kad ga je djed u dobi od četiri godine pitao što želi biti kad odraste rekao je Christian Dior. Najčešće je crtao povijesne kostime koje bi vidio na TV-u, u kazalištu ili tiskovinama. Mislio je stoga da će postati kustos te je otišao studirati povijest umjetnosti na Sveučilištu u Montpellieru. Potom je nastavio studij na pariškom sveučilištu Sorbonne gdje je diplomirao na odjeći u francuskom slikarstvu 18. stoljeća, a studirao je i muzeologiju na École du Louvre u Parizu. Upravo je tamo upoznao svoju buduću suprugu Françoise Rosenthiel i par se oženio 1974. godine. Françoise je nakon studija ohrabrila Lacroixa da se okuša u modnom dizajnu pa se prijavio za posao u Hermèsu i dobio ga 1978. godine.

Potom je otišao raditi kao asistent dizajneru Guyu Paulinu, a onda se pridružio brendu Jean Patou gdje je 1981. zamijenio Roya Gonzalesa na poziciji glavnog dizajnera brenda. Ta ga je pozicija proslavila. Jean de Mouy, pranećak osnivača modne kuće dao mu je potpunu slobodu u dizajnu na dvije couture kolekcije godišnje. I Lacroix ih je itekako dobro iskoristio. Prvo je pokušao raditi s referencama na komade iz ranih dana kuće Patou, a onda se sasvim opustio i s kolekcijom iz 1985. koja je bila inspirirana njegovim djetinjstvom na jugu Francuske, osvojio kritičare i publiku. Kreirao je suvremeni haute couture koji je uključio haljine bez naramenica, jarke boje, naglašene siluete na najneočekivanijim mjestima.

Mediji su se tada raspisali o tome kako je vratio zabavu u haute couture koji su kupci do sredine osamdesetih već sasvim zaboravili. Dodijelili su mu titulu spasitelja haute couture, a njegovi osobni apetiti počeli su rasti. Poželio je tako uz Patou početi dizajnirati i komade za vlastiti brend, no za de Mouya to nije bila prihvatljiva opcija pa je Lacroix počeo tražiti druga rješenja.

POKRETANJE VLASTITOG BRENDA

U prosincu 1986. Lacroix je upoznao Bernarda Arnaulta. Arnault je vlasnik LVMH grupe pod čijim su okriljem brendovi Dior, Loewe, Fendi, Marc Jacobs, Stella McCartney, Tiffany&Co. i niz drugih, a trenutačno je najbogatiji čovjek u Francuskoj. Njegovo bogatstvo Forbes je ove godine procijenio na 158 milijardi dolara što je dvostruko više od bogatstva druge najbogatije osobe u Francuskoj, Françoise Bettencourt Meyers, koje se pak procjenjuje na 74 milijarde dolara.

Arnault je već tada bio iznimno utjecajan pa mu je Lacroix predstavio svoju ideju o pokretanju vlastitog brenda, a ovaj je odlučio financijski ga podržati. Ubrzo je napustio Patou, a Jean de Mouy razbješnjen njegovim naglim odlaskom tužio ga je i ugasio couture liniju čim je Lacroix otišao.

Vlastitu modnu kuću dizajner je otvorio na adresi rue du Faubourg Saint-Honoré u Parizu 1987. godine. Prvu kolekciju prikazao je 26. srpnja, a ona je bila inspirirana odjećom koja se nosila sto godina ranije, u 1880-ima. Kolekcija je vrvjela raskošnim haljinama s visokim strukom, otkrivenim ramenima i jarkim bojama koje su mu postale zaštitni znak. “Boje sam volio oduvijek, toliko jako da sam kao dijete sanjao da gutam tube žute i vermilion crvene boje”, rekao je francuskom novinaru Gillesu de Bureu u intervjuu za Technikart 1998. godine.

Iste godine CFDA (Vijeće američkih modnih dizajnera) dodijelio mu je nagradu za najutjecajnijeg inozemnog dizajnera. Francuske novine France Soir proglasile su ga Mesijom, a magazin Time stavio ga je na naslovnicu 1988. godine uz natpis: “Fantazija je oživjela!”.

UTJECAJ NA POPULARNU KULTURU

Haute couture kolekcije nisu donosile velik novac pa je Lacroix koji je s Arnaultom potpisao 99-godišnji ugovor, kreirao i jeftinije pret-a-porter kolekcije, muške kolekcije, krzno, tkanine, sunčane naočale, nakit, parfeme. Njegove su revije u to doba nosile najpoznatije manekenke svijeta kao što su Christie Turlington i Naomi Campbell, a gotovo svaku reviju nosila mu je i buduća prva dama Francuske, Carla Bruni. Imao je i velik utjecaj na popularnu kulturu. U britanskoj humorističnoj seriji Absolutely Fabulous koja se s prekidima emitirala od 1992. do 2012. spominjan je više puta i to kao jedan od najdražih dizajnera protagonistkinje Eddy Monsoon. Nosila ga je i Carrie Bradshaw. Svaki zagriženi fan Seksa i grada zna nabrojiti vjenčanice koje je junakinja nosila na fiktivnom snimanju za Vogue u prvom filmu koji je slijedio nakon originalne serije. Bile su to Vivienne Westwood u kojoj se na kraju i umalo udala za Facu, Carolina Herrera, Vera Wang, Oscar de la Renta, Dior i, dakako, Christian Lacroix.

A i stvarni Vogue, a posebno njegova glavna urednica Anna Wintour snažno su vezani uz francuskog dizajnera. Prva naslovnica koju je Wintour snimila s pokojnim Peterom Lindberghom za američki Vogue 1988. godine kad je postala glavna urednica, prikazivala je 19-godišnju manekenku Michaelu Bercu u trapericama od 50 dolara i Christian Lacroix puloveru s križem od 10 tisuća dolara. To je bio prvi put u povijesti Voguea da netko na naslovnici nosi traperice i to uz tako skupocjeni komad visoke mode. Bila je to velika promjena za američki Vogue koja ga je na neki način demokratizirala, a Wintour do danas tvrdi da joj je to najdraža naslovnica koju je snimila za Vogue.

Lacroix je u desetljeću koje je uslijedilo eksperimentirao na raznim poljima. Pokrenuo je liniju svakodnevnije odjeće Bazaar 1994., zatim je godinu dana kasnije počeo dizajnirati predmete i tekstile za dom, a od 1996. godine i traperice. Nijedna od tih linija nije bila posebno uspješna, ali je Lacroix uspio zadržati vrijednu klijentelu svoje couture linije koja je kroz minimalizmom ispunjene devedesete pomalo zaboravljena. Na prijelazu tisućljeća došlo je do zasićenja minimalizmom i žudnje za ekstravagancijom. Lacroix je u tome trenutku opet postao relevantan, a djelomično je to bilo i zahvaljujući činjenici da je od 2002. do 2005. bio kreativni direktor Puccija. Problem je međutim bio u tome što unatoč tome koliko se o njemu pričalo u medijima i koliko su ga voljeli slavni, kuća Christian Lacroix nikad nije bila profitabilna. Godine 2009. proglašen je bankrot te su otpušteni svi radnici osim njih 12.

KOSTIMOGRAFIJA, IZLOŽBE I NAGRADE

Još od sredine osamdesetih Lacroix je kreirao i kostime za kazalište, film, operu i balet. Radio je kostime za American Ballet Theatre, za film Les Enfants du Siecle s Juliette Binoche i Benoitom Magimelom u glavnim ulogama, za Madonninu turneju Re-Invention World Tour, a 2009. u Nacionalnom muzeju Singapura otvorena je izložba Christian Lacroix Costumier posvećena upravo njegovim kostimima. Tijekom karijere posvećen mu je i niz drugih izložbi u najpoznatijim muzejima svijeta među kojima je i pariški Arts Décoratifs koji mu je 2007. posvetio izložbu pod imenom Christian Lacroix. Histoires de Mode.

U Francuskoj mu je dvaput dodijeljena nagrada Dé d’or (Zlatni naprstak) koja se dodjeljivala dvaput godišnje do 1990. godine, a koju su dobili i Madame Grès, Hubert de Givenchy, Guy Laroche te Pierre Cardin i Jules-François Crahey koji su je dobili po tri puta. Dobio je i gore spomenutu CFDA nagradu kao i medalju francuske Legija časti te titulu viteza. Kuću Christian Lacroix napustio je 2010. i nastavio je raditi sam zarađujući dizajnirajući interijere za pariške hotele među kojima su Hotel du Petit Moulin u Maraisu, Hotel Notre-Dame kod trga Saint-Michel te Hotel Bellechasse u Saint-Germain-des-Prés.

Ono što Lacroixa čini stvarno posebnim je činjenica da je kroz čitavu karijeru ostao vjeran sebi odnosno nije odustajao od vlastite umjetničke vizije mode unatoč tome što mu brend nije bio profitabilan. “Umjetnost je nešto što nastaje iz ljubavi. Ona čini život predivnim. Ona je nešto što inspirira i motivira. Moj rad ima smisao, ne radim samo da bih radio”, rekao je dizajner još 2001. godine za Independent On Sunday i u tome sažeo sve što ga razlikuje od drugih dizajnera. Modom se nije prestao baviti, danas izradu kolekcija plaća iz vlastitog džepa, a kuća Lacroix nastavila je raditi bez njega sve do danas.