Nenamjerno sam joj se prišuljala iza leđa dok je otključavala vrata Planeta tog sunčanog utorka, točno u minutu našeg dogovora za intervju. “Ej, bok! Joj, tak’ mi je drago da si došla. Danas svi rade te intervjue preko maila i baš se puno toga izgubi. Uzela sam ti kavu. Nadam se da piješ s mlijekom?”

Planet taj dan nije radio. Otvoren je samo petkom od 12 do 20 i subotom od 11 do 15 sati, ali kupci mogu doći i u nekom drugom terminu uz prethodnu najavu. “Kad imaš mali biznis ti zapravo počinješ nešto raditi, a nemaš pojma o tome i onda isprobavaš različite stvari dok ne skužiš svoju stvar”, govori mi Iva. “Tako da sam imala i puno različitih radnih vremena, zaposlenike u dućanu, sama sam radila i na kraju sam shvatila da je ova opcija petkom i subotom najbolja. Ali i to je sklono promjenama. Puno je tu pokušaja i pogrešaka.”

Planet je mali biznis, dućan u kojem možete kupiti Ivinu odjeću, ali on je prije svega umjetnički projekt. Otvoren je 2021. godine na kraju dvorišta na adresi Ilica 37, a kao ideja počeo je još puno ranije dok je studirala u Amsterdamu, na Rietveld akademiji. Na preddiplomskom studiju bavila se likovnom umjetnošću da bi na diplomski otišla u Haag studirati umjetničko istraživanje. Taj, tada tek sasvim novi smjer studija potpuno je odredio kako će pristupati svom umjetničkom radu i na neki način odredio smjer u kojem Planet ide danas.

Od konobarice do predavačice na umjetničkoj akademiji

“Prvo sam u Zagrebu upisala pravo. Dala sam prvu godinu i onda sam rekla mami da bih ja studirala umjetnost i da bih htjela otići u Amsterdam. Ona je rekla može, ali moraš sama zaraditi pare.” I tako je i bilo. Zaposlila se kao konobarica, radila čitavo ljeto, zaradila dovoljno novca i otišla u Amsterdam. Doduše, trebalo joj je tri godine da upadne na likovnu akademiju koju si je toliko priželjkivala, ali uspjela je ne znajući da će na istoj toj akademiji kasniji predavati. Upisala je likovnu umjetnost na akademiji Rietveld i otkrila da postoji neki sasvim drugačiji svijet i način razmišljanja o umjetnosti.

“Tamo te stvarno nauče kako da razmišljaš. Način na koji razmišljaš i razvijaš koncepte i ideje puno im je važniji od toga znaš li ti to izvesti ili ne. Zanatski dio možeš naučiti sam, puno je bitnije naučiti kako u tom razmišljanju otići dalje od refleksije i kritike. Mislim da ako danas u umjetnosti ostaneš na tom nivou refleksije i kritike zapravo radiš samo ono što jest. A da bi ponudio nešto novo moraš otići puno dalje od onoga što je i što bi ti kritizirao i ponuditi kreativno rješenje. Mislim da je tu najveći potencijal umjetnosti, u ulaganju kreativnog napora da bi otišao iznad tog trenutka u kojem već jesi.”

Nakon preddiplomskog studija, Iva je uzela pauzu od nekoliko godina tijekom koje je stvarala umjetnost. Jedno vrijeme je živjela u Kini pa u Srbiji, a onda se vratila u Nizozemsku i upisala umjetničko istraživanje u Haagu. “Tada je taj diskurs umjetničkog istraživanja bio jako aktualan. Mi smo bili možda čak i prvi u svijetu da smo imali taj smjer jer upravo je tada kretala rasprava o tome je li umjetničko istraživanje jednako relevantno kao nekakvo znanstveno istraživanje, možeš li u umjetnosti doktorirati kao što možeš u bilo kojoj drugoj znanosti.”

Iva je bila druga generacija tog smjera u Haagu, dio grupe od petero ili šestero ljudi koji i danas, kaže, rade sjajne stvari. “Kasnije se taj smjer razvodnio, ja bih rekla, ali znaš kako je to, nekad moraš biti na pravom mjesto u pravo vrijeme kad se baš sve poklopi kako treba. Ovo je bilo baš to, pravo mjesto i pravo vrijeme za taj interes koji sam imala i za to što sam htjela raditi.”

“Zanima me površnost mode”

U Amsterdamu je, s povremenim kraćim selidbama, provela ukupno 20 godina, nekoliko godina živjela u Pragu i onda se 2019. vratila u Zagreb. I čitavo to vrijeme bavila se umjetnošću. U Nizozemskoj je, kaže nam, jako dobro razvijen sistem financiranja, ali umjetnici često rade i druge poslove. Ivin je igrom slučaja bio predavanje na akademijama u Amsterdamu i Haagu, a držala je predavanja i u Rotterdamu. I već je na studiju spoznala da sustavno financiranje umjetnika u toj zemlji funkcionira jako dobro.

“Dobivala sam ozbiljnije financije već dok sam studirala. Na diplomskom studiju sam dvaput dobila sredstva od grada Amsterdama što oni po pravilu nisu nikada davali studentima, ali ja sam radila projekt koji je bio užasno bitan za zajednicu, zvao se Zolder Museum.” Kroz Zolder muzej Iva je istraživala što je funkcija i smisao muzeja kao umjetničke institucije. Unutar te kompleksne teme Iva postavila je na noge čitav muzej i kao njegov dio osmislila i muzejski shop.

Kroz razmišljanje o tome što bi u njemu mogla prodavati, naučila je raditi sitotisak i izrađivati odjeću. “U Haagu smo imali fenomenalnu radionicu za sitotisak i tamo sam naučila printati na majice.” Tiskala je na njih neke riječi i ideje koje su simbolizirale Zolder muzej i sve što je tamo radila, interes za odjećom kao medijem sasvim joj se rasplamsao i već je tu otvoren put za ono što je danas Planet.

Kod odjeće ju je oduvijek, kaže, zanimala njezina površnost. “Zanima me ta površina jer ono što izlazi na površinu ipak dolazi iz naše najveće dubine. Zanima me koliko duboko možeš ući da bi na toj površini izašla tvoja ideja. Taj odnos unutrašnjosti i vanjštine me i generalno zanima, a kod odjeće je specifičan jer može manipulirati njime odnosno možeš na tu površnu stvar poput majice staviti nešto moćno, nešto što može postati simbol ili motivacija.”

Cjeloživotni umjetnički projekt

Planet je, kaže, jeka onoga što je radila u Zolder muzeju i imao je razna obličja i nazive kroz godine te se mijenjao zajedno s Ivinim životom. U svaki projekt koji radi unosi osobna iskustva i zbog toga joj je teško odvojiti ih. “Za mene je to jedan ogroman pokret koji traje godinama i mislim da će tako biti do kraja života.”

Prvo ime pod kojim je radila bilo je Fashion of Christ i kroz njega je preispitivala religiju i pojedina loša životna iskustva. Zatim je došao Sins and Pains koji je, kaže mi, bio poprilično terapijski, a onda je došao Planet koji se zapravo desio sasvim spontano. “To je točno nešto što sam ja trebala za svoj rad, neko dovoljno veliko univerzalno ime ispod kojeg mogu raditi puno različitih stvari.”

Ime je, kao i prostor u kojem se danas nalazi, došlo sudbinski. “Došla sam raditi ključeve tu kod Gorana i vidjela sam ovaj prostor, derutan i napušten. U njemu nitko nije bio 15 godina.” Goran joj je dao kontakt vlasnika, ali vrlo brzo nakon toga dogodio se potres u kojem je Iva ostala bez stana, a s njim i bez papirića s telefonskim brojem. I taman kad je na njega već bila zaboravila, vratila se u radionicu ključeva i vidjela da se prostor preuređuje. “Pomislila sam – shit, propustila sam priliku, ali Goran mi kaže ma ipak ih na nazovi. I dobro da jesam jer ispalo je da preuređuju jer su odlučili dati prostor u najam. I to je bilo to. Sad tu već imam tri prostora. Tamo je radionica sitotiska, tu je dućan, a tamo imam jednu garažu gdje mi je skladište.”

I ime je došlo spontano. Prostor koji je unajmila nekoć je bio Planet Music. “Tu su se devedesetih prodavale ploče, karte za partije, a ja sam bila dio te tehno i rejv scene devedesetih i bilo mi je logično da zadržim ime Planet.” Osim što funkcionira kao dućan i kulisa za predstavljanje novih kolekcija, Iva je oko Planeta izgradila i zajednicu koja dolazi na Planet Srijeda tulume koje u različitim klubovima u Zagrebu organizira s Marijanom Felverom i agencijom Utorak, a na jednom od njih bio je i bivši vlasnik Planet Musica. “Felver je jednom pozvao Dinka na Planet Srijedu i on se skoro rasplakao kad je vidio da je ostalo ime i da znamo sve o Planet Musicu. Mislim da Zagrebu nedostaje to jedno kontinuirano nasljeđe. Ovdje se stvari naprave i onda se zatvore zbog ovih ili onih razloga jer previše je toga što se treba poklopiti da bi se neka stvar odradila do kraja. Tako da mi je jako lijepo da nastavljam to nasljeđe iako u svom smjeru, ali da se ipak i dalje zna odakle su stvari došle.”

“Što je ljepše od studiranja umjetnosti?”

Kroz skoro tri godine koliko postoji Planet, Iva je ostvarila različite suradnje kroz koje je proširila zajednicu koja se okupila oko njezinog projekta i otvorila novi prostor za izražavanje kako vlastito tako i kreativno izražavanje drugih. Surađivala je sa Zagreb Social Clubom, s Hellen Kellen i Agramom koji su svojedobno prodavali odjeću unutar Planeta i s agencijom Utorak na već spomenutim Planet Srijeda okupljanjima od kojih će sljedeće biti već 22. ožujka ove godine u klubu Željezničar. A najdraže od svih su joj suradnje sa studentima koje je nastavila njegovati i nakon što je prestala predavati umjetnost u Nizozemskoj.

“Kad radiš sa studentima si jako blizu izvora. Po meni bi to trebao biti izvor krajnjeg kreativnog entuzijazma jer tek počinješ, sve opcije su otvorene. Što ima ljepše nego studirati umjetnost, na kraju krajeva?” Studente, kaže, uvijek ohrabruje da se ne stresiraju oko studentskih obaveza jer to je vrijeme kad je dozvoljena apsolutna sloboda u radu bez razmišljanja o tome hoće li projekt uspjeti i biti isplativ. “To je prekrasan moment i mislim da se u tom loncu kreacije svašta može desiti.” Otkad se vratila u Hrvatsku redovito je različite institucije pozivaju na suradnje, a ona ih uvijek iskoristi za rad sa studentima.

“Kad god me pozove netko iz umjetničkog svijeta, ja to iskoristim da napravim radionicu sa studentima, da napravimo fanzine, da im pokažem sitotisak. Radila sam to s HDLU-om i galerijom Kamba. Sad u ožujku imam nekoliko radionica. Jedna je s učenicima iz Škole primijenjene umjetnosti i dizajna s Jelenom Lovrinc. Imat ću jednu sa studentima Učiteljskog fakulteta pa opet s galerijom Kamba.”

Suradnja s institucijama joj je iznimno važna jer, kako sama kaže, umjetnici jako puno vremena provode sami, a ponekad je teško provesti neku viziju ili promjene kad si sam. “Funkcija institucije je da da neku validnost tvom projektu. Naprosto ti daje neki kontekst unutar kojeg možeš napraviti puno promjena. Ja uvijek razmišljam što bi se moglo promijeniti ili što bi moglo biti bolje, a na to najbolje mogu utjecati iz samog sustava, mislim da se tako rade promjene. Malo dođeš, pomutiš vodu, zasadiš neko sjeme i netko se kasnije nečeg sjeti, možeš napravit neku promjenu.”

Osim što planira niz radionica za studente i učenike, tulume s Utorkom i Felverom, Iva će 9. ožujka u Planetu predstaviti novu produkciju u kojoj se bavila fenomenom loga. Na izložbu mogu doći svi, a odjeća iz kolekcije će se moći kupiti na licu mjesta i online.