Kome ide Oscar za najbolje kostime? Mi bismo ga dali baki koja je plela pulovere za Duhove otoka

U nedjelju, 12. ožujka, održava se 95. dodjela nagrade Oscar. Radi se o velikoj završnici ove sezone dodjela nagrada, a u utrci za najbolje s najviše nominacija su Everything Everywhere All at Once (Sve odjednom) s 11 nominacija te The Banshees of Inisherin (Duhovi otoka) i njemački All Quiet on the Western Front (Na Zapadu ništa novo) s po 9 nominacija. Everything Everywhere All at Once (odnosno kostimografkinja Shirley Kurata) nominiran je i u kategoriji za najbolje kostime, baš kao i Babylon (Mary Zophres), Mrs. Harris Goes to Paris (Jenny Beavan), Black Panther: Wakanda Zauvijek (Ruth E. Carter) i Elvis (Catherine Martin).

Ovo je rijetka kategorija na dodjeli Oscara u kojoj su gotovo uvijek nominirane isključivo žene. Njome je otkad je utemeljena pa sve do svoje smrti, vladala Edith Head. Lista kostimografa u posljednjih se nekoliko godina proširila no i dalje vidimo imena koja se često ponavljaju kao što su Jenny Beaven i Catherine Martin. Beaven već ima 13 nominacija i tri Oscara za najbolje kostime (za filmove A Room With A View (1986.), Mad Max: Fury Road (2015.) i Cruella (2021.)), dok Martin ima pet nominacija i dva Oscara (za filmove Moulin Rouge! (2001.) i The Great Gatsby (2013.)). Ruth E. Carter ima četiri nominacije i samo jednog Oscara, ali dobila ga je upravo za Black Panther film (2018.) za čiji je nastavak i ovaj put nominirana. Mary Zophres također ima četiri nominacije iza sebe i to za filmove True Grit (2011.), La La Land (2017.), The Ballad of Buster Scruggs (2019.) i Babylon (2022.), ali još nije dobila zlatni kipić, dok je Shirley Kurata sasvim novo ime.

A Oscara dobiva…

Shirley Kurata, stilistica je kojoj je rad na filmu Everything Everywhere All At Once prvi veliki kostimografski posao i koja bi vrlo lako mogla osvojiti Oscara za rad na ovom filmu. Na ovogodišnjoj dodjeli Costume Designers Guild Award već je osvojila nagradu za najbolje SF kostime. No, osvojila ju je i Catherine Martin (inače supruga Baza Luhrmanna) u kategoriji povijesnog filma za Luhrmannovog Elvisa pa nam ta dodjela i ne mora biti značajan indikator za dodjelu Oscara. Ono što nam jest dobar indikator je posao koji je Kurata unatoč svom neiskustvu na filmu odradila ovdje.

Imala je zadatak kreirati kostime koji će dobro funkcionirati u filmu u kojem se radnja rasteže kroz različita desetljeća, društvena okruženja i dimenzije kroz koje putuje glavna junakinja. U filmu smo tako vidjeli komade inspirirane osamdesetima, svakodnevnu odjeću imigranata iz Azije koji vode praonicu rublja u SAD-u, komade nadahnute Elvisovim stilom, večernja izdanja za operu i još mnogo toga. I sve je djelovalo vrlo skladno i smisleno te su nas i sami kostimi vodili kroz priču, pojedine likove i dimenzije.

Kurata je do sada bila stilistica za brojne poznate među kojima su Billie Eilish, Lena Dunham, Pharrell Williams, Zooey Deschanel, Beck, Mindy Kaling i drugi. Radila je styling kolekcija za brendove među kojima su Rodarte i Peter Jensen, kao i kampanje za Oliver Peoples, Kenzo, Pradu i Miu Miu. Ima i svoj butik s uniseks odjećom u Los Angelesu, a kostimi u ovom filmu još su jedan veličanstven dodatak njezinom svestranom životopisu.

Začudna priča o puloverima iz Duhova otoka ostala bez nominacije

Film koji je nepravedno ostao bez nominacije za najbolje kostime je Banshees of Inisherin (Duhovi otoka). Kostimografkinja na ovom filmu bila je Irkinja Eimer Ní Mhaoldomhnaigh. Redatelj Martin McDonagh od nje je tražio da kreira kostime koji nipošto ne podsjećaju na tradicionalno pletivo s otočja Aran gdje se odvija radnja i gdje je film i sniman. Htio je mračnije scene, tamne boje i siluete pomalo inspirirane klasičnim vesternima. Ní Mhaoldomhnaigh je to savršeno odradila. Brendana Gleesona odjenula je u dugi kaput koji je podsjećao na kožnate kapute kakve su kauboji nosili u vesternima. No, budući da se radnja ipak odvija na irskim Aranskim otocima, dala ga je izraditi od donegalskog tvida (Donegal je pokrajina na sjeveru Irske) koji je potom bojadisala u tamnu nijansu.

Za ostale kostime, Ní Mhaoldomhnaigh istraživala je kako su izgledali Irci na Aranskim otocima tijekom Irskog građanskog rata kada se odvija radnja filma. Savršen look pronašla je na fotografijama ribara iz toga doba. Oni su nosili jednostavnije pulovere, s puno manje pletenica u drugih detalja koje vidimo na tradicionalnim aranskim puloverima koje je McFonagh htio izbjeći. Zahvaljujući tome što je i sama Irkinja, pronašla je jednu 83-godišnju gospođu imena Delia Barry koja se bavi pletenjem takvih pulovera i stupila u kontakt s njom prije nego što je uopće upoznala Brendana Gleesona, Colina Farrella i Barryja Keoghana koji su pulovere nosili u filmu. “”Samo sam joj pokazala fotografiju ribara iz 1920-ih i pitala: ‘Možete li ovo isplesti? Mislim da je Colin u prsima širok oko 100 centimetara. Ruke su mu otprilike ovoliko dugačke. Nisam ga još upoznala.’ A ona mi je rekla: ‘Da, naravno.’.”

Delia Barry napravila je sjajan posao s puloverima koji su instantno privukli medijsku pažnju, a Brendan Gleeson se toliko zaljubio u njezin rad da mu je nastavila plesti pulovere i za privatne potrebe. Barry inače plete za svoju obitelj kao i za dobrotvorne akcije Irskog društva za borbu protiv raka. Ovo joj je bio prvi posao ovakvog tipa i ako se nas pita, definitivno je zaslužila Oscara.