Po povratku s mora prekopala sam ormare kod svojih na Krku i pronašla nekoliko dragulja za koje sam gotovo zaboravila da postoje. Ja se volim rješavati stvari, a moja sestra nešto manje, što je dobro sjelo s obzirom na to da sam iskopala jedan super utility kombinezon sivi, bijeli šljokičasti top i ovu deset godina staru Dioralop haljinu. Košuljo-haljine sigurno nisu moja stvar, ali ova me privukla asimetričnim krojem, dvostrukom kragnom i prorezima na lopaticama koji djeluju kao da su zarezani skalpelom. Komad koji u mojim očima djeluje strogo i ozbiljno uvijek pokušavam stilizirati tako da ga malo opustim i snađem se u njemu.

Sa zelenim blještavim detaljima

Zanimljivo kako me ovako jednostavni komadi tjeraju nositi nakit da ih malo začinim. Ogrlicu nisam nosila valjda godinama, još uvijek je jednako sjajna, a nije ni metal promijenio boju. Cipele s pomponima su i dalje super ugodne, ali sam nakon nekoliko nošenja primijetila da se odlijepila tabanica. To me malo naljutilo, ali ništa što se ne može popraviti. Vani je vruće i sve se topi pa tako i očigledno lošije napravljene sandale.

Dugo sam bježala od matchinga, ali je postalo prekaotično čak i za mene. Na kraju sam postala zamjenica svoje prijateljice koja tu baš kraljuje. Ova torbica izgleda kao kiša perlica i super funkcionira u večernjim prilikama iako je ja nosim kad god mi padne na pamet. Ne smeta što perlice zapinju u košaru od bajka, nikako.

S gumenim gležnjačama kad padne kiša

Nakon što sam desetak puta ovo ljeto pokisnula na bajku, napokon sam kupila kabanicu, a onda su pale i ove gumene gležnjače. Moj tata će reći da sam ih kupila samo zato što tako izgledaju i to neće biti daleko od istine. Neke su kupovine jednostavno zabavnije od drugih i od toga ne treba bježati, koliko god racionalni bili.

Inače nisam tip od visokih čizama i nosim isključivo niske cipele ili gležnjače (imam točno dva para) jer nemam tu visinu, a i doslovce se osjećam kao mačak u čizmama. Crno i bijelo, neočekivana komba, znam (smijeh), ali nekad valja smiriti strasti i uvažiti jednostavnost. Uostalom, ove čizme mogu biti i umjesto komada nakita.

Sa sportskom jaknom od jutra do večeri

U ovom trenutku sigurno nitko ne pomišlja na nošenje jakne, ali i to će brzo doći na red pa je dobro biti spreman. Ova adidasova verzija popularne koledžice je već jako dugo u obitelji, šaltamo je od ruke do ruke. Često posegnem za njom upravo s ovako nekim ozbiljnijim komadima, vrlo rijetko je nosim u strogo sportskim kombinacijama.

Ista je kao i prvog dana što dokazuje da je odjeća nekad puno dulje trajala nego danas. Ove crvene lanjske sandale dosta gazim jer su preudobne i uvijek dodaju taj neki chic moment jednostavnom. Ovaj look uz neku veću torbu može komotno biti onaj od jutra do večeri, sa srebrnim clutchem nek bude primjerice za odlazak u kino ili na izložbu.

Skroz jednostavna za odlazak na posao

Možda najdosadnija, ali sigurno najljetnija, ako se to može tako upakirati. Ravna obuća je idealna na 30+ kad noge otiču jer si i ti 30+ tako da se ne skidam iz ovih japanki otkad sam ih nabavila. Svi već znaju da kad mi nešto sjedne, zalijepi mi se za nogu i to je to, nema puno kompromisa. Jedna naušnica je tu čisto da se odmaknem od stereotipa silnih kombinacija košuljo-haljina, velikih naušnica i špagerica, isprike svima.

Malena Klisab torba je jako zapostavljena, ne znam je li to zato što je četvrta ružičasta u kolekciji, ali s ovom haljinom je baš fora. Čak sam je i počela nositi ovako na ramenu što mi je nekad ranije bilo nemoguće. I onda kažu da se ljudi ne mijenjaju, pih.

Kao duga košulja ispod minice

Svi smo se jako smijali ovoj suknji kad je stigla. Ali smo se i brzo složili da je trebam zadržati. Na kraju je ispalo da je dosta i nosim, doduše više je za privatne tulume ili ljetne festivale. Uvijek sam htjela imati košulju koja viri ispod minice ili šorca, ali to se nikad nije dogodilo. Možda zato što uopće ne nosim košulje, za početak. Ova komba mi je baš sjela s elegantnim vintage natikačama i matching torbom koja je komad sama za sebe.

Izgleda poput škartoca od fine brušene kože, ali je užasno delikatna za čišćenje i održavanje, tako da je nažalost manje u prometu. Čuvam sve stvari, ali nisam toliki rob svojih krpa pa zažmirim kad je bacam u košaru od bajka i pravim se da nije moja stvar. Na primjer, tijekom snimanja sam zviznula po stepenicama pa mi je odletjela u lokvicu vode (čiste!). Šteta, fotku tog urnebesa nemamo čak ni za arhivu.

Pišući ovu temu, priključila se kolegica s pričom da je kod mame u ormaru pronašla haljinu staru 30 godina i nosi je već neko vrijeme. Ja sam sigurna da su nam svima pretrpani ormari stvarima koje a) ne nosimo b) nismo nikad nosili c) nećemo nikad nositi. Staro može biti novo. Sharing is caring pa je možda kraj ljeta idealno vrijeme za još jednu inventuru i rješavanje onog što vas ne služi, a nekome će biti dragulj. Trendovi i tako više ne postoje, granice između muške i ženske odjeće već dugo nisu jasne i slobodni smo nositi štogod poželimo. Ok, ne baš sve, ali ostavimo tu listu za neki drugi put i uživajmo još neko vrijeme u ljetu po mogućnosti bosonogi i sa što manje odjeće na sebi. O, da. I vidimo se u rujnu.