Siječanjski blues, suhi siječanj ili samo običan siječanj, prvi mjesec u godini kada smo još malo pogubljeni, mi na Krku to volimo reći: ni vrit ni mimo. Ne da nam se van, ali da nam se ispijati mimoze, ne da nam se u kino, a da nam se bingati pod poplunom, za posao ustajemo jedva i zapravo skupljamo inspiraciju za proljeće. Barem ja. Više čitam, otkrivam novu glazbu, ni slučajno ne propuštam satove joge, puno se družim sa svim svojim ljubavima i mirujem negdje do vladavine riba. Odijevanje mi se svodi na izlizani jeans, prastare razgažene marte, tople vesturine i dosadne jakne. Slojevito odijevanje me užasava pa uglavnom ostajem na dva do tri artikla. Ipak, da ne stopiram modnu igru, izvlačim se s nekim upečatljivim komadima koji i najdosadniji outfit vraćaju u život.

ŠARENO CHUNKY PLETIVO

Svi koji me dobro znaju, znaju da bježim od pletiva i nosim ga samo kad je kao jako hladno. Ove zime recimo dva puta. Na neki način se ježim na vunu i uvijek pronalazim alternativu u obliku pamučne majice i debele jakne. Iznimka su bile dvije dugačke veste od nježnog mohera koje sam toliko često nosila zimama, da me frendica koja ima svoj modni brend pitala u čemu je stvar da stalno u istoj vesti dolazim na kavu. Povrijedilo me to (smijeh), a onda sam jednu upropastila kad sam je oprala na ruke i tako tešku punu vode objesila na neadekvatnu vješalicu.

Da skratim priču, godinama imam iste veste, iz nepoznatog razloga ih se ne rješavam, a nove ne kupujem jer mi je to čisto bacanje love. Ove sezone sam uložila u chunky kardigan britanskog brend The Ragged Priest i oduševio me koliko je bolji uživo. Efektan, dovoljno debeo da funkcionira kao jakna u jesen, a prava je istina da sam ga kupila jer mi je službeno to jedino pletivo na kopčanje pa mi idealno dođe za povrh bodija ili slip haljine. A i brzo se skida. (smijeh)

UPEČATLJIVA OBUĆA

Zimu uglavnom provodim u martama. Imam dva para visokih i dva para niskih, a prve sam kupila kada sam došla živjeti u Zagreb (s Krka!) i kad sam skužila da čizme kao obuća ponekad stvarno imaju smisla. Nedugo zatim sam nabavila i jedne niske, koje su naravno izgurale gležnjače jer sam uspjela i u njima prezimiti. Što lakša obuća, meni bolje. Ove zime sam kolekciju obogatila s jednim ručnim radom, srebrnim modelom hrvatskog brenda S. Maks za koje već sad znam da ću ih nositi dok se ne raspadnu. Ne krijem da su mi sad jedine u fokusu i prvo posežem za njima, jako su udobne čak i na stopalice. Inače sam tip kojem je zadnje hladno na noge, tako da su mi gležnjevi često otkriveni što prema svim načelima Ayurvede, konkretno za mene nije dobro.

Ipak, jako se unervozim kad mi je toplo za stopala, tako da se vodim svojim osjećajem i prema njemu biram obuću. Nerijetko nosim i sandale koje naravno dijelim na ljetne i zimske, što ne znači da u njima hodam kilometrima na niskim temperaturama. Nosim ih kad imam plan gdje ću se kretati, a nakon nekoliko čašica mi to više nije važno. Kandirani đumbir je inače genijalan za cirkulaciju tako da ako želite nositi sandale zimi, a hladno vam je, predlažem zalihe.

KRATKA SUKNJA U BOJI ILI PRINTU

Kratko, kraće, najkraće. Ako je suknja onda mora biti minjak, tako to kod mene ide, visina od 168 cm ne ostavlja puno izbora. Ipak, imam nekoliko pristojnih dužina u kojima mogu bez problema na posao i uvijek su super izbor uz neki malo dosadniji pulover. U tren mijenjaju stvari, a ako su malo otkačenije, sve ostalo može biti posve obično. Ja svoje najviše volim nositi uz niske cipele na vezanje ili tenisice, stvarno su jako rijetki trenuci kad ih odlučim spojiti uz nešto s visokim potpeticama. U tom slučaju gornji dio obavezno treba biti nešto predimenzionirano.

Ovaj karirani komad je zapravo dosta klasičan, ali ima nekoliko uzoraka na sebi i može se nositi s obje strane ako želim onaj koji je na stražnjem djelu. Uglavnom je nosim jako maštovito (smijeh), uz majicu na prugice ili dolčevitu, ova je jedna od rijetkih u kojoj me vrat kreće svrbjeti tek nakon 3-4 sata. Nekad tu minicu nosim i uz bijeli T-shirt i sako, ali onda su dolje obavezno tenisice da ne bi bilo ni trunke korporativnog ili uštogljenog. Zadnji komad koji sam nabavila je izrađen od vinila, samim tim i proziran, a na posao još uvijek ne odlazim u gaćama bez obzira na to što su trenutačno jedan od najhot trendova.

NEOBIČNA TORBA

Ako netko nema talent za kupovanje torbi, to sam onda ja. Apsolutno ne razumijem koncept i uvijek tvrdim da slučajno imam neograničeni budžet na raspolaganju i dalje ne bih imala pojma koja bi to torba bila. S večernjim komadima je već druga priča i njih gomilam bez problema. Ove velike tzv. dnevne u koje sve stane su mi velika nepoznanica što se može vidjeti iz priloženog. Stilski potpuno različite i neprilagođene, ali uvjeravam se da funkcioniraju uz moj nikad definirani stil odijevanja. Ako je ne dobijem na poklon onda to izgleda ovako: biram danima, nevoljko naručim i već imam ideju da ću je vratiti ako se s njom ne snađem.

Kad pošiljka stigne, onda je gledam kao tuđe dijete koje sam našla na kućnom pragu. Odmotam i stavim na rame pa piljim u ogledalo i znam da mi se ne sviđa. Onda stavim stvari u nju i kažem si: naviknut ćemo se svi. (smijeh) Skromna kolekcija ima još dva kožnata ruksaka koje stalno vucaram pa sam ih poželjela malo zamijeniti za nešto drugo. Pa evo sad živim s tim drugim. Zadnja je stigla ova plava Proenza Schouler White Label (sa sniženja naravno), za koju sam bila uvjerena da ću je nositi isključivo u ruci na ove kratke bijele ručke. To se još nije dogodilo, ali torba u boji definitivno izvlači svaki monokromni look.

KAPUT U KOJEM VISIMO CIJELU ZIMU

Iako sam nakon pet zimi crvenu bundu stavila u mirovinu, uvijek sam sretna kad je vidim. Nema ničeg što jarka boja ne može popraviti ili osvježiti, pa čak i onaj outfit koji šalje poruku da smo odustali od života. Tako nešto se dogodilo neki dan kad sam se prekasno probudila i iz kade uletjela u prastari jeans, prugastu majicu i najstarije marte koje sam već polovne kupila. Tek kad sam došla u ured i maznula dva espressa, skužila sam da tako više ne bih trebala napuštati stan. Ponedjeljak se kao takav baca u vodu i utorkom krećem iznova. (smijeh)

Godina lockdowna je ujedno bila i ona u kojoj sam najviše vremena provodila u kaputima (ono kad smo smjeli van, a barovi nisu radili), pa sam skužila da je život zabavniji ako ta jakna može zamijeniti ono što je ispod i što se ne vidi. Zimi su to najčešće bunde u boji, a ove godine sam nabavila crnu koja je klasik. Od jutarnje joge do popodnevnog sprovoda, ide uz sve, ali nije zabavna. Iako je ponekad nezgodno nemati nešto u crnoj boji što pristaje uz sve, uvijek ću dati prednost nekom otkačenijem komadu uz koji će sve obično postati posebno.

Odijevanje mi sigurno nije najvažnija stvar na svijetu i ne može promijeniti ono što jesam, ali može utjecati na ono kako se osjećam. Odjeća je tu prvenstveno da me odjene, a onda i da me zabavi te da kroz nju kažem nešto više o sebi – bez riječi. Želim vam svima zaigran i topao siječanj.