Anamarija Užbinec rođena je i odrasla u Zagrebu. Ondje je završila studij matematike i ekonomije, a potom je na pet godina odselila u Amsterdam da bi se onda ponovno vratila u Zagreb zahvaljujući poslovnoj prilici da se pridruži Rimac grupi. “Tamo sam menadžerica unutar odjela korporativnog razvoja gdje, ukratko, vodim razne strateške projekte na razini Rimac grupe,” rekla nam je. Rimac grupa nema strogi poslovni dress code pa Anamarija dane na poslu uglavnom provodi u trapericama i košuljama i onome, zeza se, što ne mora peglati.

No, nas je primarno privukao njezin stil koji izlazi na površinu u slobodno vrijeme, kad ima više vremena za kreativnu igru s odjevnim kombinacijama. Ljubav prema odijevanju razvila se, kaže nam, još u djetinjstvu kroz mamu i tetu koje su voljele modu i odijevanje, ali i kroz modeling kojim se Anamarija bavila u srednjoškolskim danima. “Krajem osnovne ili početkom srednje škole bavila sam se manekenstvom i to dosta intenzivno u jednom periodu. Bila sam baš duboko u tom svijetu i cijela ta zaluđenost revijama i drugim modelima je također nekako dovela do toga,” opisuje kako je razvila senzibilitet za modu.

Sloboda izražavanja kroz odijevanje

Na pitanje što su za nju moda i odijevanje, Anamarija kaže da tu svakako ima više od pukog pokrivanja tijela. “Meni to daje neku razinu slobode i kreativnosti. Volim isprobavati nove stilove, drugačije odjevne predmete, zabavno je.” A na pitanje jesu li prolaznici na ulicama u Amsterdamu kreativniji po tom pitanju nego oni u njezinom rodnom Zagrebu odgovara da se radi o potpunoj miskoncepciji s kojom se često susreće.

“Zabluda je da se ljudi u Amsterdamu ili Nizozemskoj općenito odijevaju kreativno, zapravo je totalno suprotno. Ljudi u Amsterdamu se oblače izrazito funkcionalno. Tamo ti vrijeme ne omogućava fleksibilnost u oblačenju nego svaki dan moraš biti u nečemu u čemu se nećeš smočiti od kiše i što ti se neće uprljati, a k tome si i na biciklu cijeli dan. Tamo nema sređivanja za svečane prilike, sve je funkcionalno. U Hrvatskoj je jedan drugi ekstrem gdje se svi možda malo previše sređuju i možda fali malo te opuštenosti koje ima tamo.”

Uzore u odijevanju nema jer na modu gleda kao hobi i način za kreativno izražavanje, ali kaže da uživa u gledanju revija, otkrivanju novih Instagram profila i pomaknutih detalja. Negativni komentari na luckaste kombinacije (kakvih uvijek dobije najviše kad nosi svoje Margiela Tabi čizme) ne zanimaju je posebno. “Kad imaš stav da je to tvoje i siguran si u ono što nosiš, ništa od toga te ne dira,” kaže nam i dodaje da su joj komentari uvijek više išli na živce zbog toga što smatra da svatko ima pravo na svoj stil, nego što su je povrijedili.

Poseban komad za proslavu posebnog postignuća

Anamarija nam otkriva da uglavnom nove stvari kupuje na internetu, ali voli podržati i hrvatske dizajnere te rado kupuje od Marija Kulušić i Nataše Mihaljčišin. Od stranih brendova voli klasiku od koje ističe modne kuće Margiela, Celine i Saint Laurent, ali rado baci oko i na koji komad trenutačno popularnih buzzy imena kao što su Khaite i BottegaVeneta. Rado promotri i što rade mlada, nova imena na globalnoj sceni kao što su Julie Pelipas i njezin brend Better Us, Conner Ives i Christopher Esber.

I iako trenutačno najviše nosi traperice i košulje, kaže da ima ormar pun posebnih komada kojima bi se počastila povodom neke prigode vrijedne slavlja. “Od malih nogu sam sav novac koji bih dobila voljela usmjeriti prema modi i često bih previše potrošila na takve stvari,” kaže kroz smijeh. “Kad sam završila faks kupila sam si Fendi Baguette, za kraj srednje škole počastila sam se Tabi čizmama. One su mi i dalje jedan od dražih komada u ormaru. Imam ih već 15 godina i uvijek funkcioniraju. Klasik su s twistom, a takve komade volim.”

A za 30. rođendan počastila se najboljim mogućim darom koji je mogla zamisliti. “Kao mala sam imala bilježnice u koje sam lijepila fotografije komada s revija i među njima je bila ta jedna Pradina haljina koja me oduševila još kad sam imala 15,” kaže nam. “I za 30. rođendan sam tako tražila neku drugu haljinu i sasvim slučajno naišla na nju u savršenom stanju na Vestiaire Collectiveu. To su stvari koje nikad neću izbaciti iz svog ormara.”