Ova studentica komunikologije godišnje pogleda više od 200 filmova. Evo kako su oblikovali njezin stil odijevanja

U rubrici Osobni stil ugostili smo studenticu komunikologije koja nam je pokazala kako intenzivno konzumiranje umjetnosti može oblikovati stil pojedinca

Antonija Jelaš 28-godišnja je studentica Komunikologije na zagrebačkom Fakultetu hrvatskih studija. Rodom je iz Metkovića, ali već osam godina stanuje u Zagrebu i dok ne studira se, kako sama kaže, bavi se mnogim kreativnim stvarima. “Okušala sam se u režiji i u budućnosti bih voljela napisati scenarij prema kojem ću snimiti film; imam nekoliko ideja koje me nisu napustile godinama, a to mi je indikator da ih trebam pretvoriti u djelo.”

To bavljenje mnogim kreativnim stvarima potpuno je oblikovalo njezin osobni stil zbog čije smo je autentičnosti i ugostili u ovoj rubrici, a koji se, kaže, uvijek mijenja. “Nikada neću zaboraviti komentar jedne od maminih prijateljica – Antonija nema jedan stil, ona je svaki dan drugačija. Koliko god je to bio usputni komentar, na vrlo jednostavan način sumirao je način na koji pristupam stilu dan danas. Isto kao što se mijenjamo kao osobe kroz godine života, tako mijenjamo i stil tj. vrstu i način osobne ekspresije. Kroz godine provedene prekrivajući ovo tijelo svakojakim krpicama, naučila sam da moj identitet leži gdje god su mi misli usmjerene u danom trenutku.”

FILMOVI KAO GLAVNI IZVOR ESTETSKOG NADAHNUĆA

“Najviše na mene utječu filmovi, pogledam ih minimalno 200 godišnje i toliko izobilje u potpunosti fiktivnih ili pak povijesnih osoba neiscrpan je izvor inspiracije”, kaže nam Antonija. Prati i različite podcaste, zineove, knjige, YouTube kanale, Tumblr profile, blogove, arhitekturu i glazbu i od svega uzima ponešto što onda inkorporira u svoj stil. “Svi se igramo u zajedničkom pješčaniku, oduševljeni bojama i oblicima i drugim bićima. Kako ćemo ta zajednička i svakodnevna iskustva prevesti u individualni stil razlikuje se od osobe do osobe. Što se mene tiče ja sam zaista akumulacija svih svojih iskustava, potpuni odraz moje intelektualne sposobnosti da vlastito iskustvo života sažmem u nešto trivijalno poput outfita.”

No, iako su nerijetko tako percipirani, stil, odijevanje i pažljivi odabir odjevnih kombinacija daleko su od trivijalnih. Posebno kad im osoba posvećuje toliko pažnje kao Antonija. “Mislim da je to Haruki Murakami najbolje rekao u svojem djelu Bezbojni Tsukuru Tazaki i njegove godine hodočašća usporedivši glavnog lika s praznom posudom (eng. empty vessel) koja ne mijenja svoj oblik, ali skuplja iskustva, priče i ideje drugih oko sebe: ‘So why not be a completely beautiful vessel? The kind people feel good about, the kind people want to entrust with precious belongings.’.”

STIL KAO NEVERBALNA KOMUNIKACIJA

Studij filozofije koji je pohađala prije upisa na diplomski studij komunikologije, uvelike je utjecao na način na koji promišlja o vlastitom odijevanju. “Za mene je moda performans. Konceptualna umjetnost. Na mene kao osobu je uvelike utjecao studij filozofije. Toliko toga u životu smatram apsurdnim i trivijalnim, od činjenice da moramo konzumirati hranu na dnevnoj bazi do toga da odjeća kojom pokrivamo tijela može sumanuto koštati. Po prirodi sam skeptična, sklona nihilističkim načinu razmišljanja. Kada sam se prvi put susrela s ličnostima poput Marine Abramović, Tomislava Gotovca do Mladena Stilinovića i Lazara Stojanovića, opčinio me njihov pristup građenju identiteta ili rušenju norme što to identitet jest. Ne slažem se nužno sa svim stavovima navedenih osoba, naravno, ali se mogu složiti s tim da ih je nužno promatrati, biti voajer života i vječni preispitivač stvarnosti. Moda je samo još jedan način neverbalne komunikacije, koncept kojem treba pristupiti zaigrano i neopterećeno.”

Svakodnevnom odijevanju zato pristupa spontano, prema raspoloženju i utjecaju koji je na nju ostavilo nešto što je netom prije pogledala, poslušala ili pročitala. “Većinom sam u udobnoj odjeći, bez glasnih i velikih logotipova, al uvijek zanimljivog oblika/kroja ili uzorka. Volim se srediti za izložbu ili predstavu, a u kino odlazim gotovo u pidžami. Ekstrovertirana sam osoba po prirodi i volim se okružiti ljudima i novim iskustvima, no ovo doba korone uvelike je smanjilo kvalitetu života i nažalost utjecalo na moju svakodnevnu volju za modnim performansom.”

INTERNET JE PROZOR U SVIJET

Za razvoj estetike i pristupa odijevanju najmoćniji alat za Antoniju je bio internet i platforme poput Tumblra, Lookbooka i DeviantArta preko kojih je upoznala rad onih koji su joj danas najveći uzori u odijevanju. To su Bernardno Bertolucci i njegov film The Dreamers, Spike Jonze i njegov film Her, Gregg Arakia i njegovi filmovi Mysterious Skin i Kaboom, Xavier Dolan i Wes Anderson te njihovi čitavi opusi. “Sjećam se razdoblja kada sam bila opsjednuta Evelynom Waughom, njegovim knjigama koje su bile pogled u svijet mladeži engleske aristokracije, poput satirične novele Vile Bodies. Zaista puno gotovo neznačajnih utjecaja iz svijeta književnosti i filma oblikovalo je moja razmišljanja i sukladno tome i moj pristup odijevanju; ponekad bi me inspirirala mod supkultura 60-tih ili književnici Beat generacije 50-ih, a ponekad filozofija umjetnika poput Jean-Michela Basquiata.”

I sve je njih upoznala u bespućima interneta gdje je odrastala uz modne blogove kao što su Miss Pandora Louise Eibel, The Cherry Blossom Girl Alix Bancourt i SAd Pony Guerilla Girl Ljupke Tanevske. Uz to, dodaje, trenutačno “cijenim stilski izražaj Tommyja Solovyova, Vivian Hoorn, Sophie Thatcher, Doriana Electre, Jeanne Adams, Hunter Schafer itd.”

DIZAJN ISPRED ZVUČNOG IMENA

“Najčešće kupujem svima poznate high street brendove poput Zare, Manga i H&M-a ili s različitih web stranica poput Asosa i Zalanda”, kaže Antonija. “Unikatnije komade odjeće sam dala sašiti, a veliki dio moje garderobe su second hand ulovi. Iskreno nisam fokusirana na marku, jako sam izbirljiva tako da dizajn igra veću ulogu nego ime.” Za pojedine komade se, dodaje, ne veže jer su oni na kraju samo komad tkanine koje će prerasti ili prenamijeniti, no ipak ima najdraži komadu ormaru.

Radi se o smeđoj boho jakni “nepoznate marke koju je moja majka nosila dolazeći kući iz rodilišta. Od djetinjstva ta jakna je za mene bila neuništiva, uvijek ista bez obzira na zub vremena. Poput moje majke. I još bih istaknula komad nakita koji je nedavno ušao u moj život, ručno rađeni prsten brenda Cherry Dear dizajnerice Eme Krot Turudić. Naime, radi se o poklonu za 28. rođendan od dugogodišnjeg prijatelja i značenje iza njega je neprocjenjivo. Isto kao i njegovo prijateljstvo.”