Sjećate li se "nataše"? Bila sam kod Vesne i Drage Muhića, vlasnika jednog od prvih butika u Zagrebu

Vesna i Drago pričali su mi o prošlim vremenima, modnom atelieru “nataša” i hrvatskoj modi prije Hrvatske

Rođena sam u devedesetima i nemam pojma kako je izgledala moda prije nego što se Hrvatska osamostalila. Znam za nekolicinu dizajnerskih imena koja djeluju i danas, ali poznajem ih samo u okviru ULUPUH-a ili Fashion.hr-a. Povijest hrvatske mode prije devedesetih zaboravljena je, zabilježena tek u nekoliko knjiga i u člancima arhiviranim u NSK, ali prisjetili smo je se opet na velikoj izložbi Muzeja za umjetnost i obrt.

Na izložbi “Šezdesete u Hrvatskoj: mit i stvarnost” u realizaciji profesora Zvonka Makovića koja je ove godine održana u MUO, imena modnih djelatnika i dizajnera, kao i njihove kreacije, ponovno su ugledale svjetlo dana. Na toj su izložbi predstavljeni i Vesna i Drago Muhić, supružnici, vlasnici modnog ateliera “nataša”, jednog od prvih pret-a-porter butika otvorenih u Zagrebu 1970. godine.

Oni i danas žive u Zagrebu i prate hrvatsku modu iako modni atelier “nataša” više ne posluje. Ugostili su me u svom domu u Vinogradskoj ulici i ispričali mi sve o zlatnom dobu hrvatske mode, okolnostima u kojma su djelovali i ljudima koji su je stvarali, ali i o divnom odnosu i braku koji traje već više od 50 godina.

ARHITEKTURA, GLAZBA, JEZICI < MODA

“Ja sam završila pedagošku akademiju, kao nastavnica engleskog jezika, a suprug je bio na četvrtoj godini arhitekture,” priča mi Vesna. “U to se vrijeme bavio hobijem koji je prerastao u nešto ozbiljnije. Bio je to period zlatnog doba mode, arhitekture, dizajna i estrade, vokalnih sastava, kvarteta 4M, Melos s Arsenom Dedićem, Studio, a suprug je osnovao vokalni kvartet Problem (oni su bili nasljednici grupe 4+2, prvog rock sastava u Hrvatskoj) i ostvario uspješnu karijeru.” Poslije mnogobrojnih nastupa u Hrvatskoj, nastavili su trogodišnju karijeru u inozemstvu i nastupali u Poljskoj, Izraelu, Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Engleskoj.

Bio je to period zlatnog doba mode, arhitekture, dizajna i estrade, vokalnih sastava, kvarteta 4M, Melos s Arsenom Dedićem, Studio, a suprug je osnovao vokalni kvartet Problem

“Mi smo ljubav iz iste ulice, Horvatovca iznad Kvaternikovog trga,” nastavlja Vesna. U periodu dugotrajnog gostovanja kvarteta u Parizu, Drago me pozvao da mu se pridružim. Šezdesete nisu bile period čestih putovanja u inozemstvo i ja sam taj poziv usprkos studija s velikim zadovoljstvom prihvatila.

Moj tata naravno nije bio oduševljen tom idejom i ucijenio me punim indeksom i obećanjem da s položenim svim ispitima mogu putovati po vlastitom izboru. Ja sam rekla ok, ako mogu odlučivati, ja znam što želim i donijela sam puni indeks i, naravno, otputovala k Dragi u Pariz i Amsterdam. Po povratku u Zagreb nastavila sam studije, a Drago se vratio u Zagreb 1963. godine, godinu dana kasnije smo sklopili brak.”

Inspirirani novim trendovima u modi u Europi, pojavom malih boutiquea i modnih ateliera i željom da rade zajednički kreativni posao, poslije dugotrajne potrage, pronašli su mali prostor u srcu Stare Vlaške i nakon mnogobrojnih komplikacija, poslije boutiquea “Branimir” koji je već bio u istoj ulici, pokrenuli modni atlier “nataša”.

Vesnin tata bio je poznati zagrebački obrtnik, osnovao je sa suprugom taškarsku radnju u Masarykovoj ulili kraj slastičarne Zagreb, a baka joj je bila domaćica koja je Vesnu naučila krojiti i iz preuzimati krojeve iz Burde. Dragu je uz studij arhitekture privlačila moda pa je otvaranje modnog ateliera “nataša” u Vlaškoj bio prirodni nastavak zajedničkog rada, usprkos činjenici da su se oboje bili obrazovani za druga zanimanja.ž

Inspirirani novim trendovima u modi u Europi, pojavom malih boutiquea i modnih ateliera i željom da rade zajednički kreativni posao, poslije dugotrajne potrage, pronašli su mali prostor u srcu Stare Vlaške

“Poslovni prostor koji smo našli u Staroj Vlaškoj imao je 28 kvadrata, bio je bez struje, vode, a od električnih instalacija samo jedna žica koja je visila s jednom žaruljom,” kaže Vesna. Njihov vjenčani kum poznati hrvatski arhitekt Stjepan Planić, pomogao im je projektirati prostor ateliera, a stolarske radove izradili su majstori Karla Muhića, Draginog oca, suosnivača Udruženja obrtnika u Zagrebu i tesarskog majstora iz Maksimirske ulice.

“Opremili smo ga za minimalni novac, bez kredita i svoj put u svijet mode započeli s pleteninom,” kaže Vesna. “Iako smo bili sigurni da imamo dobru ideju, ambijent i modele, normalno je da smo djelili tremu i zabrinutost prije otvorenja. Prvi iznenađujuće dobri rezultati poslovanja uvjerili su nas da smo na dobrom putu. Zaposlili smo nove mlade, neiskusne, ali talentirane djelatnice koje su nas pratile do kraja poslovanja.”

Dobar početak poslovanja pokrenuo je i novi problem – nedovoljan prostor za rad. “U tom periodu prestao je s radom otac moje prijateljice, pravi zagrebački šnajder,” nastavlja Vesna. “Imao je odlično opremljenu krojačku radnju s krojačnicom i salonom, u ulici Nikole Tesle, na katu iznad prostora kultne Slastice, sastajališta glazbenih zvijezda onog perioda. U sličnom salonu na katu uglovnice Splavnica, na Trgu bana Jelačića, ispod Meštrovićevog reljefa, djelovala je i čuvena kreatorica Žuži Jelinek.

Kći majstora Kunsta prepustila nam je salon i krojačnicu s kompletnim strojevima – zaista prava sreća. Nakon nekoliko godina i problema s komunikacijom i dostavom gotovih proizvoda iz Tesline u Vlašku i uz mnogo administrativnih problema, uspjeli smo zamjeniti taj prostor za mali neuređeni stan iznad modnog ateliera “nataša”. Tako smo dovršili projekt ateliera koji je nama i našim vrijednim djelatnicama omogućio maksimalnu kreativnost i poslovne uspjehe.”

Dobar početak poslovanja pokrenuo je i novi problem – nedovoljan prostor za rad

“Po projektu arhitekta Planića, zidovi ateliera bili su obrađeni bijelom bojom, a pod u žutim pločicama, tako da se svaki model isticao svojim dizajnom ili bojom. Bili smo prvi s tako obrađenim interijerom jer u tom period u modi su bili butici sa zidovima obrađenim u tapete, rustikalnog izgleda”, priča Drago. “Interesantno, na dan otvorenja, prvi kupac bio nam je mladi muškarac, oduševljen pletenim majicama, koji je usprkos Vesninog upozorenja da su odjevni predmeti namijenjeni ženama, isprobao i kupio crvenu majicu s “V” izrezom. Bio nam je bio prvi kupac i dobar pokazatelj budućeg uspješnog rada.”

70-E SU BILE UZBUDLJIV PERIOD U POVIJESTI HRVATSKE MODE

Sedamdesete u Zagrebu su obilježene ekspanzijom modnih ateliera i boutiquea. U tom periodu u Zagrebu je djelovalo 1100 modnih dućana i 11 modnih konfekcija. Vrlo uspješne salone su imali Branimir Hundić, Rikard Gumzej, Žuži Jelinek, Keti Balogh, a nešto kasnije su poslovanje pokrenuli i Mister X s traperom u Petrinjskoj i Škorpion u Vlaškoj.

“Taj period je obilježen i dobrim odnosima između modnih kreatora i vlasnika boutiquea,” kaže Drago. “U Udruženju obrtnika inicirao sam i režirao zajedničke revije mnogobrojnih zagrebačkih i hrvatskih boutiquea i konfekcija. Revije su održavane pred rasprodanim auditorijem u hotelu Intercontinental ili na prostorima Velesajma. Trajale su od tri do tjedan dana, pod raznim nazivima kao što su Tjedan mode, Agram Fashion, Obrtnička revija‚ Univerzijada, uz gostovanje inozemnih kreatora kao što je na primjer modna kuća Pierre Cardin i slično.”

Bili smo prvi u Hrvatskoj u prezentiranju mode kolekcijom i brojem od stotinjak modela prikazanih na samostalnoj reviji

“Prvu reviju od kasnijih sedam, modnog ateliera “nataša” prikazali smo 1974. u zagrebačkom hotelu Intercontinental. Bili smo prvi u Hrvatskoj u prezentiranju mode kolekcijom i brojem od stotinjak modela prikazanih na samostalnoj reviji. Do tada su na revijama prikazivani pojedinačni modeli.”

Vesna se nakon druge samostalne revije “nataše” kandidirala za ULUPUH i vrlo brzo naslijedila Rikarda Gumzeja na mjestu predsjednice dok je Drago bio član predsjedništva i pročelnik krojačke sekcije u Udruženju obrtnika, potpredsjednik tekstilaca u Hrvatskoj gospodarskoj komori i član Gradskog poglavarstva i umjetnički voditelj modnih revija Udruženja obrtnika.

“Zahvaljujući susretljivosti obrtničkih struktura koje su prihvatile financiranje modnih događanja, omogućili smo članovima sekcije za oblikovanje odijevanja ULUPUHA-a kao i završenim dizajnerima TTF-a da u sklopu revija prikazuju svoje modele besplatno.

Mladi kreatori su dobili priliku predstaviti svoje zamisli pred velikim auditorijem, oslobođeni financijskih problema i mogli su se posvetititi isključivo kreacijama

Takva mogućnost pokrenula je aktivnosti sekcije za oblikovanje odijevanja ULUPUH-a i kasnije osnivanje modne grupe Modagram, nasljednice čuvenih zagrebačkih grupa Sunce, Zemlja, Gorgona. Mladi kreatori su dobili priliku predstaviti svoje zamisli pred velikim auditorijem, oslobođeni financijskih problema i mogli su se posvetititi isključivo kreacijama.

U tom periodu u Trogiru i Hvaru odžavane su modne revije pod nazivom Modefest internacional uz sudjelovanje brojnih inozemnih modnih kuća i njihovih manekenskih ekipa i uz navedene Obrtničku reviju, Agram Fashion, Tjedan mode, Univerzijadu, bile su idejne predvodnice kasnijih modnih događanja Cro-A-Porter i današnje uspješnice Vinka Filpića, Fashion.hr.”

MODAGRAM KAO SVIJETLA TOČKA HRVATSKE MODNE POVIJESTI

U ekspanziji modnih događanja krajem sedamdesetih i kroz djelovanje na velikim modnim revijama iz dijela sekcije za oblikovanje odijevanja ULUPUH-a izdvojila se grupa progresivnih i kreativnih mladih dizajnera i osnovala grupu Modagram.

“Potpuno različiti u modnim ostvarenjima, ali ujedinjenih u ideji, bio je to pravi dream team,” kaže Drago. “Alan Hranitelj, Tonči Vladislavić, Dženisa Pecotić, Davor Klarić, Nada Došen, Branka Donassy, Vesna Muhić. Svojim idejama i kvalitetom ta grupa je mogla bez problema djelovati u Parizu, Milanu ili Londonu.”

Prezentacije grupe Modagram bile su u potpunosti autorsko djelo grupe (modeli, izbor glazbe, način prezentacije). Prvu prezentaciju imali su na na sajmu mode u Münchenu, a samostalno su izlagali i u Grazu, gdje su posjetioci i kupci bili oduševljeni modelima koji stižu iz ponovno otkrivene mode iz Hrvatske. Krajem osamdesetih, neposredno prije početka rata slijedio je i poziv za suradnju s trgovačkom modnom kućom Jugoeksport, odnosno za njihove dućane u Hrvatskoj i Sloveniji.

Nudili su odlične uvjete, materijale za izradu modela i mnogo drugih pogodnosti uz jedan uvijet, naše preseljenje u Beograd

“Pozvali su nas na pregovore u Beograd,” priča Vesna. “Pregovori su počeli dobro, nudili su odlične uvjete, materijale za izradu modela i mnogo drugih pogodnosti uz jedan uvijet, naše preseljenje u Beograd.”

Poslije kratkog sastanka grupe ponuda je otklonjena bez mnogo razmišljanja. Uskoro je počeo rat, a zlatno doba hrvatske mode izblijedilo. Poslije prezentacije u dramskom kazalištu Gavella, grupa Modagram je uskoro prestala djelovati, butici u Zagrebu kao i cijeloj Hrvatskoj su se jedan po jedan gasili, a tekstilne tvornice i konfekcije prestajale s radom.

GDJE SMO DANAS?

“U svojstvu člana Gradskog poglavarstva i dopredsjednika HGK, a sagledavajući tradiciju i brojnost hrvatske tekstilne industrije, konfekcije, obrtništva i TTF-a, osmislio sam ujedinjenje svih navedenih sastavnica uz organizirano djelovanje u sekciji Hrvatska modna zajednica pri Hrvatskoj gospodarskoj komori,” prepričava Drago.

“Nažalost, poslije uspješnog početaka rada dogodila se smjena predsjednika HGK i umjesto vidovitog i sposobnog gospodarstvenika gospodina Mladena Vedriša, na mjesto predsjednika izabran je gospodin Nadan Vidošević. Nezainteresiran za rad tekstilaca i uz pomoć ‘unutarnjih i vanjskih prijatelja’, ugasio je projekt koji se trebao sustavno brinuti za promociju hrvatske mode, prezentaciju u inozemstvu i voditi brigu o talentiranim studentima iz TTF-a.”

Poslije uspješnog početka rada dogodila se smjena predsjednika HGK i umjesto vidovitog i sposobnog gospodarstvenika gospodina Mladena Vedriša, na mjesto predsjednika izabran je gospodin Nadan Vidošević

U tom periodu nabava materijala za proizvodnju modela bila je relativno jednostavna, mnogobrojne tvornice metraže kao na što su Varteks iz Varaždina, Sukno iz Zapuža, Kula iz Vojvodine, MTT, Merinka i Melje iz Maribora, omogućavale su sigurnu i stalnu nabavu kvalitetnih materijala. “Te tvornice su bile i veliki izvoznici tekstilne metraže,” kaže Drago.

“Imali smo odličnu suradnju s proizvođačima iz Maribora. S tehničarima, direktorima i kreatorima tekstila putovali smo u Pariz na modna događanja Pret-a-porter i Première Vision te prezentaciju materijala za iduće dvije godine. Dio te metraže bio je predviđen za prezentaciju na samostalnim modnim revijama modnog ateliera “nataša“ u hotelu Intercontinental.”

Zagreb je bio i ostao najjači modni centar na istočnim granicama Srednje Europe

Nažalost, danas su sve te visoko kvalitetne tvornice prestale radom. “Sada kad smo dio ujedinjene Europe, materijali se nabavljaju izvan granica Hrvatske, a uvoz je omogućen bez dodatnih komplikacija, nema carine kao ni nepotrebne i komplicirane administracije.

Sportsko elegantni modeli namjenjeni poslovnim ženama proizvedeni u “nataši” bili su proizvedeni u visokoj kvaliteti iz metraže navedenih tvornica. Uvozili smo isključivo materijale za proizvodnju večernjih modela iz Prata, Milana ili Pariza. Tada, a i danas, Zagreb je bio i ostao najjači modni centar na istočnim granicama Srednje Europe.”

“Naši kolege i mi učinili smo mnogo da se velika modna tradicija u Hrvata nastavi. Podignuli smo nivo prezentacije modnih revija na visoki nivo, a grupa Modagram dodala je tim naporima i višu umjetničku dimenziju. Događanje članova Modagrama u dramskom kazalištu Gavella bilo je veliki doprinos kulturi odijevanja u Hrvatskoj. Nadamo se da će današnja uspješnica prezentiranja modnih revija Fashion.hr imati sretniji nastavak od nažalost ugašenog modnog događanja Cro-a-porter. S većom brigom oko plasmana proizvedenih kolekcija, vjerujemo da je budućnost mode u Hrvata je zagarantirana.”

Događanje članova Modagrama u dramskom kazalištu Gavella bilo je veliki doprinos kulturi odijevanja u Hrvatskoj

S radom u modnom atelijeru “nataša”, Vesna i Drago Muhić prestali su nakon 44 godine uspješnog djelovanja. Obrt su držali otvorenim još dvije godine, ali nisu radili zbog kompliciranih i nepotrebnih zavrzlama oko povrata poslovnog prostora vlasnicima iz Venezuele. Zbog nerazumjevanja gradske administracije za probleme s povratom, poslovni prostor modnog ateliera “nataša” koji su osmislili vlastitim radom i sredstvima, vratili su Gradu, a veliki stol za krojenje koji su tamo imali, poklonili ELFS-ima.

Iako je priča s grupom Modagram također završila poslije 10 godina uspješnog rada, poručuju mladim dizajnerima da ne odustanu od svojih nauma. “Ako stvarno želite stvarati modu,” poručuje Vesna, “omogućite si dobru šivaću mašinu, endlericu i dobru peglu. Pegla je pola posla. Ona koja pari i ujedno suši. I naravno dobre škare i stol. I možete početi raditi.”