Ulovila sam termin za depilaciju u jednom zagrebačkom salonu ljepote. Ovako izgledaju uvedene promjene

Jučer sam se odvažila i posjetila Salon ljepote PuškinRaj u koji godinama odlazim na tretmane. Evo kako je to izgledalo u tzv. new normal periodu

Ovotjedna druga faza ublažavanja mjera uslijed pandemije koronavirusa ostat će upamćena kao period u kojem su mnogi nakon više od mjesec i pol dana ponovno posjetili svog omiljenog frizera ili primjerice konačno sanirali trajni lak na dugoočekivanoj manikuri i pedikuri. Ja sam pak početak svibnja svečano obilježila odlaskom, ni manje ni više nego na depilaciju u Salon ljepote PuškinRaj osnivačice i vlasnice Jelene Jelović koji već godinama vjerno pohodim.

Iako sam u cijelom ovom periodu usvojila sve nove higijenske mjere zaštite u javnim prostorima, rekla bih čak i naviknula se na cijeli taj protokol, verzija mene i suprotne strane s maskom, rukavicama i ostalom opremom nije mi više toliko utjerivala strah, a bome ni nelagodu. Kako je riječ o salonu čiji rad i navike poznajem, kao i njihove općenito visoke standarde kada govorimo o usluzi i higijeni, nisam se previše brinula. Da vam budem iskrena, više me plašilo to što se salon nalazi na posljednjem katu peterokatnice jer strah od potresa kod mene još uvijek nije ni približno iščeznuo.

Za početak, dio protokola sam odgovorno odradila sama za sebe. Bolesna nisam, niti sam bila u posljednje vrijeme. Nisam bila ni s kim u kontaktu tko je zaražen ili je bio u samoizolaciji. Temperaturu nemam, niti imam ikakve druge suspektne simptome. Ono što sam isto imala na umu jest i da je poželjno da sa sobom u salon ponesem svoju zaštitnu masku i rukavice. Tako je i bilo.

Dogovoreni termin bio je u 19:30, a ja kao prava štreberica došla sam, naravno, 15 minuta ranije. No, bolje ranije nego kasnije jer u ovim okolnostima, odnosno smanjenog intenziteta rada salona obzirno je doći u svoj točno rezervirani termin jer će obrnuto nezgodno utjecati na sva ostala događanja u salonu. Znajući unaprijed i da više nema zadržavanja u salonu u loungeu u smislu listanja magazina i ispijanja soka kao dosad, vrijeme sam odlučila skratiti jednim krugom oko zgrade uz sladoled iz obližnje trgovine. Zvuči uzbudljivo, jel’ da?

Kako je vrijeme brzo iscurilo, a sladoled još brže, zaputila sam se u PuškinRaj, a penjući se na peti kat kratko sam odradila i jedan usputni statičarski pregled objekta čisto da znam na kakvom sam trenutno terenu. U salonu me dočekala jedna od djelatnica, Adela Puškadija, kao i pisani naputak u kojem se klijente moli da izuju cipele, dezinficiraju ruke te se posluže jednokratnim rukavicama i maskama ako ih nemaju. Ja sam svoje sve imala pa sam neke korake iz tog protokola preskočila. Adela mi je dala do znanja kako su u pitanju preporuke HZJZ-a te da meni ostavlja na izbor hoću li za vrijeme tretmana imati masku i rukavice ili neću.

Odmah me uvodi u prostoriju za depilaciju kako se ne bih mimoišla s klijenticom koja se nalazi u drugoj prostoriji, a koja je na odlasku. Prostorije su odvojene, preporučenu distancu općenito je moguće održati, a djevojke rade u smjenama s po jednim naručenim klijentom. Primjećujem da je u prostoriji malo hladnjikavo jer su dužni stalno provjetravati, ali već znam da u salonu imaju grijane ležajeve, pa značajna briga oko toga svega izostaje.

Potom mi objašnjava kako je sve za mene dezinficirala te da je sve spremno. Odlazi grijati vosak i dezinficirati sebe i sve mikrolokacije na kojima se kretala klijentica prije, pa se uskoro detaljno posvećuje meni. Na sebi ima masku i rukavice, a kako su svi epidemiološki uvjeti osigurani krećemo u akciju. S obzirom na to da se dugo nismo vidjele, razmjena dojmova oko ove izvanredne situacije bila je očekivana.

Kaže mi kako su se ona, Jelena te kolegica Sara Brčić pripremile, ali i da se njihov novi način rada pod korona mjerama ne razlikuje puno u odnosu na dosadašnji. Govori kako su one sve te mjere praktički upražnjavale i dosad, ali da su jedino pojačale dezinfekciju u smislu stalnog prebrisavanja svih ploha po kojima se klijentice kreću ili ih diraju pa da im to oduzima dosta vremena.

Kako je riječ o tzv. kućnom salonu, kako Adela voli reći, nedostaje joj to da se malo zapričaju u loungeu ili da ih je više istovremeno u salonu, no prihvatila je pravila nove igre za dobrobit svih. Kaže mi i kako je nije strah jer da su one sve u salonu kao i njihove klijentice odgovorne, savjesne i svjesne situacije, pa računa na međusobnu suradnju, baš kao i dosad.

Iako je iza njih tek nekoliko radnih dana nakon povratka na posao, Adela mi govori kako s klijenticama nisu imale nikakvih neugodnosti, te da svi dolaze pripremljeni i otprilike znaju što ih čeka. Apelira jedino da im je bitno da se mogućnost nedolaska i otkazivanja termina napravi na vrijeme kako bi stigle popuniti rupe u već ionako razrijeđenom rasporedu. Termini se zakazuju preko telefona ili poruka, baš kao i dosad te prema rasporedu dolazaka djevojke ujedno imaju i evidenciju tko kada dolazi, kao i njihove kontakte, pa dodatnu evidenciju nisu imale potrebu voditi. No, vjeruje i da će se svi brzo adaptirati na novi način rada, ali se isto tako nada i da ovaj scenarij neće toliko dugo potrajati.

Unatoč svemu, kaže raditi se mora, posebice jer je pauza od rada negativno utjecala na sve, pa tako i na njih. Naime, sve ih je pogodilo u periodu najvećeg obujma posla u godini kada klijentice dolaze na anticelulitne masaže i tretmane prije ljeta uz standardno pojačane depilacije.

Iako je sve stalo, one su ipak odlučile gurati naprijed, pa mi Adela ističe kako vlasnica planira uskoro uvesti i usluge psihofizičke relaksacije za koje se nedavno educirala u Lovranu što će mnogima, vjerujem, kad sve ovo malo splasne, biti prijeko potrebno. Unatoč svemu, u salonu se trude i dalje ostati nasmijane, širiti dobru energiju, odnosno stvoriti atmosferu kao da se ništa nije promijenilo, ali i ono najvažnije, i dalje isporučivati uslugu na kakvu smo ostale njihove klijentice i ja navikle.

Možda je ovaj put u PuškinomRaju izostao zagrljaj, ćaskanje o neobaveznim stvarima prije i nakon depilacije, moje zavlačenje ruke u staklenku s najfinijima bombonima koji uvijek stoje ponuđeni na stoliću, ali osjećaj da je sve barem prividno kao prije – zapravo i nije izostao. Djevojke su tu, profesionalne, ispod maske nasmijane te i dalje spremne na pošalicu, sretne što ponovno rade, doduše u malo izmijenjenim uvjetima, ali hrabro idu dalje, a i mi s njima.