Ivy Pirkić je marketing menadžerica iz Zagreba čiji stil bismo mogli opisati kao spoj rejva, glama pa i pomalo campa. Odgojili su je roditelji darkeri, prve štikle je kupila još u osnovnoj školi, a danas nosi kombinaciju svega što je na nju utjecalo kroz odrastanje. “Ivy je doslovno plod moje mašte koji se nekako materijalizirao”, odgovara nam na pitanje tko je uopće Ivy Pirkić i kako bi samu sebe opisala. “Ivy je sve što sam kao mala htjela i sad sam napokon u prilici da to i budem tako da se svako jutro budim sretna da sam krenula prema tom cilju. Dodaje i da je put do otkrivenja i zadovoljstva samom sobom krivudav, ali “napokon nakon petsto krivih skretanja imam osjećaj da sam točno na putu na kojem želim biti i uopće se nemam potrebu okretati za sobom.”

Trenutačno radi kao marketing menadžerica u jednoj tvrtki. Kaže da joj kaotičnost takvog posla odgovara te dodaje da joj kaos općenito odgovara pa tako i kad je u pitanju odijevanje. “Izbacim pola ormara van i molim boga da nađem nešto što funkcionira zajedno. Kad vidim sve odjednom i doživim tri sloma živaca samo mi klikne koji komadi bi mi se sviđali zajedno. 90 posto vremena se osjećam kao da slažem neki kolaž”, smije se. Najveća motivacija za jutarnje odijevanje joj je, kaže, poruka na ekranu telefona: “Vaš Uber stiže za dvije minute.” “Obično u tom trenutku mi se dogodi finalno prosvjetljenje”, šali se.

Stil kao otisak odrastanja

Na pitanje kako bi opisala vlastiti stil kaže da je on jednostavno zbroj svih životnih faza koje je do svojih srednjih dvadesetih prošla. “Dok sam bila mini klinka sam se jako uživljavala u razne supkulture, stalno sam isprobavala neki novi stil. Glavna priča u osnovnoj i srednjoj je bila “u kojoj će fazi biti ovaj mjesec””, govori nam i dodaje da su veliku ulogu u formiranju njezinog stila odigrali i roditelji darkeri. “Od malena idem po koncertima, revijama, izložbama, družila sam se stvarno s toliko polarnih suprotnosti, od pankera preko Louis Vuitton Neverfull curki pa do totalno camp “od kud nabavljaš ovu odjeću” ljudi. Definitivno mislim da su svi ti ljudi i sva ta mjesta igrali ogromnu ulogu u formiranju mog stila.”

Kao mala je, dodaje, gledala modne ikone kao što je Siouxsie Sioux iz benda Siouxsie and the Banshees, kao i filmove poput Barbarelle i Petog elementa koji su također uvelike utjecali na razvoj njezine ljubavi prema izražavanju vlastitog stila. No, to je uvijek u našem konzervativnom društvu izazivalo poglede, komentare i predrasude s kojima se intenzivno susretala tijekom srednje i osnovne škole. Vjeruje da ih ima i danas, no ne pridaje im preveliku pažnju.

“Ne mogu reći da sam se previše obazirala jer samim time dajem na težini i važnosti tim komentarima, a to definitivno ne želim niti sam ikad htjela. Mislim da je ipak najbitnije da se pogledam u ogledalo i stvarno vidim sebe, sve ostalo mi je manje važno. Ali, oduvijek sam se isticala po stilu tako da mi je bilo logično da će ostali imati tema za razgovor.”

Taj stav da se ne obazire na komentare i fokusira se samo na vlastiti izričaj, njeguje još uvijek. Kad su poslovne kombinacije u pitanju ipak malo kalkulira, no i na sastancima se znala pojaviti u osebujnim izadnjima. “Mislim da se ipak obuzdam do neke granice. Iako, definitivno sam se pojavila na sastanku u lateks hlačama i mesh topu, ali dobro, svi smo ponekad deluzionalni. Često radim i od doma tako da nisam nužno svaki dan u uredu, ali kad dođem potrudim se da zapamte da sam se dovukla do firme”, kaže nam kroz smijeh. “Kad god sam na terenu sam s kreativcima tako da ne mogu reći da moram pratiti neki workplace dress code. A i iskreno, ne vjerujem da bih ga pratila čak i da postoji, našla bih ja već način da se možemo barem praviti da sam ga ispoštivala.”

Prve štikle kupila je još u osnovnoj školi

Odijevanje je za nju poseban proces kroz koji svakodnevno kreira verziju sebe koja tog dana želi biti, a ne skriva da uživa i u materijalnom momentu posjedovanja stvari. “Razumijem da je nalaženje sreće u materijalnim stvarima negativno gledano u društvu, ali kad otvoriš paket i ugledaš novi par čizama koje želiš zadnjih pola godine – žao mi je, ali nemjerljiv osjećaj” smije se i dodaje da je svaka odjevna kombinacija ekstenzija nas samih, koja nam pomaže da budemo ono što želimo biti. Osim toga, kaže da iznimno cijeni umjetnički aspekt modnog dizajna te da se više puta uhvatila kako gleda reviju otvorenih usta diveći se dizajnerskom talentu.

Kad su pojedini brendovi u pitanju, obožava Heliot Emil, No/Faith Studios, KNWLS, Dilaru Fındıkoğlu, Vetements, Muglera, Balenciagu, Margielu i Diesel. Često miješa high street, high fashion i vintage komade, a sve što može kupuje online. Trenutačno najčešće nosi combat čizme, cargo hlače, uski sportski top i bomber jaknu, a sve voli začiniti s puno nakita i metalik modnim dodatcima kao što su torbe i sunčane naočale. “Moram malo začiniti taj all black, a meni je to najdraže s različitim teksturama i metalom” kaže nam.

A najdraži komad u ormaru su joj jedne štikle koje je kupila potajno još u osnovnoj školi. “Mama i tata su bili oduševljeni konceptom mene u osnovnoj u ogromnim štiklama tako da su ih, logično, bacili u smeće ispred zgrade.” No, Ivy nije stvar prepustila slučaju, iskopala ih je iz kontejnera i sakrila iza ormara u svojoj sobi. “Iskreno, toliko su neukusne da su stvarno trebale ostati tamo da ih ljudi iz čistoće odnesu u nepovrat, ali dan danas mi stoje u ormaru kao simbol pobune. Najseljačkije štikle su ispale najpunk predmet koji posjedujem.”