Talijanima na mnogočemu možemo skinuti kapu. Od toga da je nama susjedna zemlja svijetu dala virtuoza Antonija Vivaldija i genijalca Leonarda da Vincija, do toga da su Stari Rimljani zaslužni za preteče izuma koje nam danas olakšavaju život. Uključujući klima uređaj, zubne implantate, poštu i novine. S time da se ovdje nismo još ni dotakli hrane. Popularnost i gastro vrijednost pizze te tjestenine ne treba posebno naglašavati, a talijanski deserti stoljećima oduševljavaju naša nepca. Omiljeni su diljem svijeta, a zasad ne poznajemo osobu koja ne voli barem jedan talijanski kolač. Mi smo vam izdvojili šest talijanskih slastica u koje smo se zaljubili. Naš je topli savjet – isprobajte ih što prije, ako već niste.

Cannoli

U prijevodu s talijanskog na hrvatski jezik, cannoli znače “male tube”. To je i ono što ovaj desert predstavlja – hrskave smotuljke punjene preukusnom i laganom kremom. Originalno potječu sa Sicilije, a iako izgledaju jednostavno, priprema se zna zakomplicirati ako nemate vješte ruke. Onaj tko je barem jednom radio hrvatsku inačicu, odnosno šaumrole, zna o čemu je riječ. Možete kupiti već gotovo tijesto u trgovinama, no za one koji se žele sami upustiti u tu gastro avanturu, imamo recept. Za tijesto je potrebno smiksati sve sastojke, a to su pola kile glatkog brašna, 50 grama šećera, dva jaja, 15 grama maslaca, žlica kakaa, prstohvat soli i 30 mililitara crnog ili bijelog vina. Tijesto se treba odmoriti barem dva sata u hladnjaku. Nakon toga ga izvadite van, razvaljajte na tanko i režite na kvadrate. Tijesto biste trebali omotati oko limenih kalupa, odnosno rola koje se mogu peći u pećnici. Što se punjenja tiče, nama je najdraža krema od mascarpone sira, korice naranče i malo smeđeg šećera. Punite ih po želji i na kraju ih možete posuti šećerom u prahu.

Panna Cotta

Po legendi, recept za panna cottu je izmislila jedna domaćica porijeklom iz Mađarske koja je živjela u talijanskoj regiji Pijemont. U talijanskim kuharicama se ova slastica počinje pojavljivati šezdesetih godina prošlog stoljeća. Ovaj je desert fantastičan i lagan, posebice u ljetne dane. Glavni sastojci su mu slatko vrhnje, šećer, želatina i mlijeko. Mnogi u smjesu dodaju i vaniliju da okus bude intenzivniji. Priprema se dvadesetak minuta, a potom se smjesa stavlja u posude i hladi preko noći, kako bi se stisnula. No, mi smo otkrili zgodan trik koji će, vjerujemo, i vama biti od velike koristi, posebice kada vam banu nenajavljeni gosti. Dukat, naime, ima gotovu kremu za panna cottu na bazi vrhnja. Isprobali smo je odmah jer je prejednostavna za pripremu. Sadržaj pakiranja se izlije u posudu i na laganoj se vatri otopi. Potom se smjesa ulije u posudice i stavi hladiti na nekoliko sati.

Skroz lagano smo desert izvadili iz posudica i na tanjuru poslužili s preljevom od čokolade i slanih pistacija. Bomba kombinacija. Moramo priznati da smo bili impresionirani iz više razloga. Smjesa je preukusna, bili smo gotovi za svega pet minuta, nismo imali brdo suđa za oprati nakon pripreme i smjesa se stisnula daleko brže nego kad je inače radimo. I uz to smo za istu količinu porcija potrošili duplo manje novaca nego kad je sami radimo. Baš zgodno.

Panettone

Ono što je pinca u Dalmaciji za vrijeme Uskrsa, to je panettone u Italiji za vrijeme Božića. Ovaj slatki kruh porijeklom iz Milana nije obožavan samo u zemlji mode, već ga vole po čitavom svijetu. Mi, priznajemo, imamo običaj kupiti ga gotovog u trgovini jer ovaj desert, da bi ispao savršen i mekan, treba puno pažnje, vještine i iskustva. Postoje, dakako, jednostavnije verzije recepta, no pravi panettone se radi s domaćim kvascem da struktura bude što prozračnija, friško kandiranim voćem i kvalitetnom mahunom vanilije. Proces izrade ovog slatkog kruha traje danima pa se naoružajte strpljenjem i pomno pratite korake ako ste se odlučili napraviti ga kod kuće. Prvo trebate napraviti starter od brašna, kvasca, šećera i vode koji se mora ostaviti jedan dan da odleži. Ako ćete koristiti kandirano voće i raditi ga sami, pripremite se da ono treba, također, odležati u šećernom sirupu barem dva dana. Da biste dobili rahlo tijesto, starter se mijesi s brašnom, maslacem, šećerom, vanilijom, kvascem, vodom i jajetom. Ponovno se diže nekoliko sati pa zatim promiješa i na kraju odmara barem šest sati u hladnjaku. Na kraju ga izvadite van, umijesite s kandiranim voćem i pečete u pećnici 45 minuta. Dobar tek!

Tiramisu

Taj ples raznih okusa – kave, kremastog sira i slatkih piškota je jednostavno izuzetan. Tiramisu, ako je vjerovati narodnoj predaji, izmišljen je u pokrajini Veneto sedamdesetih godina prošlog stoljeća. No, danas postoje razne teorije i ne može se sa sigurnošću reći tko je originalni tvorac ove delicije. Talijani su trenutno u pregovorima da tiramisu zaštite europskim STG certifikatom koji se inače dodjeljuje autohtonim receptima, što će ovom desertu dati dodatnu vrijednost. Priprema je pak vrlo jednostavna. Za tiramisu vam je potreban paket piškota koje, također, originalno potječu iz Italije.

Uz to, treba vam i zaslađena kava – najbolje crna sa žlicom ruma, a za kremu je potrebno smiksati mascarpone, šećer, jaja i vanilin šećer ili ekstrakt vanilije. Najzabavniji dio definitivno je umakanje keksa u kavu te slaganje slojeva. Znamo kako ide. Prvo red piškota pa krema. Zatim ponovimo i na kraju lijepo zagladimo. Desert se mora posuti kakaom jer bez njega okus naprosto nije isti. Danas postoje razne inačice posluživanja. Neki ga pripremaju u čašama, a drugi kao male kuglice. No, mi preferiramo onaj klasični i tradicionalni način, odnosno u staklenoj posudi kroz koju se fino naziru slojevi kolača. Nema ljepšeg prizora, a mi smo ovog puta isprobali Dukatovu svježu kremu za tiramisu.

U kutiji dolazi bogata količina kreme koja je bila dovoljna za veliku posudu tiramisua za čak osam ljudi. Jedino što smo trebali učiniti s kremom jest smiksati je 30 sekundi da dobije lijepu kremastu teksturu i razmazati je po sloju natopljenih piškota. Nikad brže nismo napravili tiramisu, za svega pet-šest minuta. Htjeli smo testirati kako se krema ponaša nakon pola sata u hladnjaku pa smo tiramisu razrezali. Da budemo iskreni, to nam je bio dobar izgovor jer smo bili nestrpljivi pa nismo mogli čekati da ga isprobamo. Tiramisu je već bio kompaktno povezan i svilenkast. Na sastojke smo potrošili svega osam eura, a kada ga inače radimo, potrošimo najmanje 15.

Struffoli

Oni koji nisu imali prilike još probati struffole, definitivno bi trebali. Okusom podsjećaju na neobičnu kombinaciju medenjaka i fritula. Slatki su, a opet hrskavi. Ovaj napuljski desert možete spremiti i kod kuće, a to je pothvat za koji će vam trebati svega sat vremena. Tijesto koje se pravi od jaja, brašna, maslaca, šećera i korice limuna se izmijesi i ostavi u hladnjaku oko pola sata da odmori. Nakon toga ga razvaljamo i izrežemo na jednake komade, od kojih pravimo kuglice koje se peku u vrućem dubokom ulju dok ne poprime karakterističnu zlatnu boju. Baš kao i krafne i fritule. Specifičnost ovog deserta je ta što se prelijeva umakom od meda, soka od naranče i biljnog ulja. Izvana su struffoli sjajni i slatki, a iznutra mekani i prozračni. Jako su zarazni pa kad ih krenete jesti, teško ćete se zaustaviti samo na jednom.

Cantuccini

Ako volite nešto grickati kad pijete kavu ili čaj, cantuccini su idealna poslastica za to. Hrskavi keksi s bademima potječu iz Toskane, a jednom kad ih ispečete, mogu vam stajati i do 10 dana. Za njih vam pak treba maslac, badem, brašno, sol, šećer i prašak za pecivo. Možete za intenzivniji i bogatiji okus dodati rum, aromu vanilije i naribati narančinu ili limunovu koricu. Svi se sastojci pomiješaju u kompaktno tijesto koje mora u hladnjaku odmoriti sat vremena. Nakon toga ga izvadimo van i razvaljamo u dugoljasti oblik, poput bageta. Štrucu stavljamo peći i na tanke, kose šnite režemo tek kada se ohladi jer će nam se inače početi mrviti. Uživajte!

Sadržaj nastao u suradnji s Dukatom.