Hoće li novo otkriće o mirisu tijela napokon dovesti do stvaranja učinkovitijih dezića?

Nije ugodno naći se ljeti u prepunom tramvaju kada postajemo itekako svjesni mirisa svog i tuđih tijela. Zašto uopće imamo miris? Zašto neki ljudi mogu preskočiti tuširanje iza vježbanja dok drugi smrde već nakon brze šetnje u parku? I kako dezodoransi djeluju ili ne djeluju?

Zašto neki ljudi imaju jači miris od drugih, ovisi o dobi, spolu, genetici i naravno higijeni, ali i bakterijama , piše Smithsonian. Sterilni znoj nema mirisa. Bakterije koje obitavaju u vlažnom okolišu pazuha razgrađuju molekule znoja u manje spojeve. A to vodi lošem mirisu.

Tjedan dana detaljno sam isprobavala prirodne dezodoranse do 60 kuna: Koji drži najduže?

Ovisno o vrsti bakterija koje žive u pazuhu, miris ide od kiselog do lukastog prema trulim jajima. Dezodoransi funkcioniraju na način da ubijaju neke od bakterija, prikrivaju miris parfemom i smanjuju količinu znoja. I kao što mnogi od nas znaju, ne funkcioniraju savršeno.

Stafilokok uzrokuje najneugodnije mirise

Nedavno su britanski biolozi sa Sveučilišta York, otkrili da nekoliko vrsta stafilokoka uzrokuje formiranje najsmrdljivijih spojeva. Tako tek relativno malo vrsta bakterija uzrokuje pretjerani miris tijela.

“Otkrili smo da samo mali broj bakterija može proizvesti smrdljivu kemikaliju 3M3SH od bezmirisnog znoja koji luče podpazušne žlijezde”, kaže Gavin Thomas, koautor studije objavljene u časopisu eLife. “Već nekoliko godina nastojimo otkriti kako ove stafilokokne bakterije to mogu.”

Tim je otkrio ključan korak u procesu, struktura membranskog proteina omogućuje bakterijama da prepoznaju i konzumiraju spojeve znoja. Razumijevanje ovog proteina moglo bi dovesti do novih vrsta dezodoransa koji bi taj proces prekidali. Kako je relativno malen broj bakterija koji proizvode najgore mirise, one bi se mogle ciljati bez da remetimo druge.

Miris tijela je s vremenom postao tabu

Ali napraviti novi dezodorans neće biti lako. Bakterije ne žive samo u epidermi, nego i unutar kože. Nađe li se blokator enzima, još uvijek će biti teško kako ga dostaviti u dublje slojeve kože, odakle i kreće miris.

Što se tiče našeg mirisa, Thomas kaže da je moguće da su se iste bakterije zajedno sa homo sapiensom razvile kao dio mehanizma za proizvodnju hlapljivih signalnih molekula, feromona, koji imaju ulogu u seksualnoj privlačnosti i odabiru partnera za razmnožavanje.

Tijekom vremena, miris tijela postao je tabu u većem dijelu svijeta, kaže Calleweart, sa UC San Diego koji istražuje potencijalne probiotske dezodoranse iz dobrih bakterija. Na nekim mjestima ljudi mogu i izgubiti posao zbog svog mirisa.

Nije riječ o lošoj higijeni nego o mikrobiološkom procesu

Loši mirisi povezani su sa lošom higijenom. Istodobno, osobe sa jačim mirisom tijela, a svakako one koje su ga svjesne, više će se i temeljitije prati i često mijenjati odjeću. Nije riječ o lošoj higijeni nego o mikrobiološkom procesu. A javnost ga ne može razumjeti.

Miris tijela nije uvijek bio tabu. Dezodorant i antiperspiranti tek odnedavno postoje. Ljudi su tisućama godina koristili parfeme, prvi bakterijski dezodorant nije bio zaštićen do 1888.godine, a prvi antiperspirant 1903.godine. Trebalo je dugo vremena dok su pametne reklamne kampanje uvjerile ljude da su neophodni i da ih moraju koristiti.

A proizvođači su imali glavne prepreke da uvjere ljude dok to nije postala industrija danas vrijedna 18 milijardi dolara. Izgleda da su i neki od naših ne tako davnih predaka uživali u mirisu pazuha. Kako Thomas kaže, Napoleon je, navodno, uvijek pisao Josephini, kada se vraćao sa bojišta, dolazim kući, ne peri se.