Imala sam 135 kilograma i ozbiljno ugroženo zdravlje, a danas sam fitness instruktorica. Ovo je moja priča

Mirna Posavec je 29-godišnjakinja iz Zagreba koja je prije nešto više od godine dana težila 135 kilograma. Kad je shvatila da će, ne napravi li drastičnu promjenu u životnim navikama, ozbiljno ugroziti svoje zdravlje, prijavila se na sudjelovanje u RTL-ovom showu Život na vagi. Proces preobrazbe bio je mukotrpan u svakom smislu, a tijekom snimanja joj je majka bila teško bolesna. Po povratku u normalan život, majka joj je preminula, ali Mirna je nastavila s treninzima i nije odustajala od borbe za svoje zdravlje. Danas je fitness instruktorica.

Imala sam 135,1 kilogram na prvom vaganju u showu. Sjećam se tog broja kao da sam ga jučer vidjela jer nikad nisam bila teža. Razmišljala sam o prijavi otkad je počelo prikazivanje emisije, ali sam imala problem s time što bi me jako puno ljudi vidjelo u topiću i kratkim hlačama, a ni sama se nisam htjela gledati u tome. Kad su otvorene prijave za četvrtu sezonu, način razmišljanja mi se promijenio i htjela sam se prijaviti, ali to nisam napravila sve dok me sestra nije malo pogurala.

Shvatila sam da ću uništiti zdravlje ako nastavim putem kojim sam išla i konačno sam se prijavila. Danas mi je jako drago što je sve bilo tako kako je bilo jer sada ne bih bila tu gdje jesam. Ne bih razmišljala na način na koji razmišljam, a sigurno se ne bih ni brinula o sebi i svom tijelu.

Najteže je promijeniti način razmišljanja

Znala sam da će biti teško, sve od novih jelovnika, vježbanja do izolacije od vanjskog svijeta, ali nisam znala da će biti toliko teško sve dok nije krenulo. Kao osoba koja je često jela jednom dnevno i to nutritivno siromašnu hranu, bilo je izazovno prilagoditi se jelovniku s pet obroka dnevno. Jako malo sam se kretala, a u showu smo imali dva-tri treninga dnevno. Sve je to bilo teško, ali najteže je bilo promijeniti način razmišljanja i shvatiti da je hrana tu da bi nahranila tijelo, a ne emocije s kojima se rijetko tko od kandidata znao nositi na pravi način.

Većini ljudi koji gledaju taj show izvana nije jasno da nije sve onako kako se čini. Ono što je prikazano u sat vremena emisije je jako mali dio onoga što se stvarno događa i donositi zaključke o bilo čemu bez dodatnih informacija nema smisla.

Ja sam se kroz cijeli show pokušavala istovremeno nositi s bolešću mame i radom na sebi

Odnosi među ljudima, treninzi, izazovi, sve je to drugačije kad se nalaziš unutra, u izolaciji, odvojen od svega poznatog, radiš na sebi, a gledatelji to jednostavno ne mogu razumjeti jer se ne nalaze u toj situaciji. Isto tako, gledatelji ne znaju sve naše priče u potpunosti. Ja sam se kroz cijeli show pokušavala istovremeno nositi s bolešću mame i radom na sebi. To je nešto što javnost nije znala jer smo moja obitelj i ja htjeli da tako bude da se pokuša oporaviti u miru bez pritiska i zanimanja javnosti.

Održavanje kilaže ne treba gledati kao posao koji se mora odraditi

Što se tiče teme održavanja kilaže o kojoj se ovih dana puno priča, teško ju je zadržati ako na to gledamo kao na posao koji moramo odraditi. Čim u to krenete s voljom, oduševljenjem i shvaćanjem da je to za vašu dobrobit, sve to postaje igra. Tako je kod mene. Uživam u tome što radim i to se vidi. Nakon završetka showa sam si prvo uzela zasluženi odmor. Skinuti skoro 52 kilograma u šest mjeseci nije lako, tijelo je izmoreno i potreban je predah. I dalje sam jela onako kako sam naučila s time da sam slušala tijelo pa sam jela i ono što nije bilo na jelovniku. Po meni, dva su razloga zbog kojih puno kandidata ne uspije. Jedan je izvlačenje na probleme, a drugi je lijenost.

Skinuti skoro 52 kilograma u šest mjeseci nije lako, tijelo je izmoreno i potreban je predah

Da se razumijemo, svi mi imamo probleme i svakome su njegovi najveći i najgori, ali ako smo nešto trebali naučiti dok smo provodili vrijeme u showu, onda je to da probleme neće riješiti hrana. Psihološka pomoć nam je bila stalno dostupna, psiholozi su s nama radili vježbe, održavali radionice, sve to kako bismo naučili funkcionirati bez emocionalnog prejedanja i kako bismo se usmjerili na ostvarivanje svojih ciljeva, bilo to skidanje kilograma ili neki veći životni ciljevi. Svima nam je teško u nekom periodu u životu, ali to nije razlog da se predamo i odustanemo od svega. Govorim iz iskustva. Onda kad je bilo najteže, kad je trebalo održavati težinu, mama mi je bila teško bolesna.

Smrt majke i pronalazak snage u sebi

Tri mjeseca kasnije mama mi je preminula. Cijeli svijet mi se srušio, no nisam odustala. Vjerojatno bi većina ljudi imala razumijevanja da jesam s obzirom na situaciju. A zašto nisam odustala? Pa baš zato što se to dogodilo. Zato što mi je mama bila podrška, poticala me da budem bolja, da dam sve od sebe i da imam dugi život koji ne bih imala da sam ostala pretila osoba. Iz toga razloga probleme ne smatram razlozima za neodržavanje težine. Drugi razlog koji sam navela je lijenost. Nekim kandidatima je toliko lijepo ne vježbati, ne znojiti se i ne brinuti o hrani. Jednostavnije je sjesti ispred TV-a i jesti sve što dođe pod ruku.

Tri mjeseca kasnije mama mi je preminula. Cijeli svijet mi se srušio, no nisam odustala

Ja sam odlučila krenuti drugim putem. Završila sam osposobljavanje za instruktoricu fitnessa u teretani na učilištu Magistra. Teretana je moja velika ljubav i rado joj se vraćam. Trenirala sam šest puta tjedno, shvatila da je to nešto čime se želim baviti, želim pomoći što više ljudi da se izvuku iz začaranog kruga hrane i sjedilačkog života. Previše je pretilih osoba u Hrvatskoj, a žalosno je što ima sve više djece koja se bore s istim problemom.

Smatram da mogu pomoći na malo drugačiji način nego što to mogu instruktori koji se nisu borili s viškom kilograma zato što razumijem kako je to biti pretila osoba i skidati sve to što se taložilo godinama. I sad tek shvaćam, svi ti kilogrami su me sprječavali da radim stvari koje volim, primjerice nešto jednostavno poput igre s nećacima ili duže šetnje. Znate kako se kaže: “Zdrav duh u zdravom tijelu”. U potpunosti se slažem s time i toga se držim, i sretnija sam jer konačno brinem za svoje tijelo.

Omiljene hrane i dalje se ne odriče, ali je zna kontrolirati

Naravno da ima dana kad mi se ništa ne da. Ima dana kad mi se ne da ni ustati iz kreveta. Ponekad se jednostavno opustim jer mi je tijelu očito potrebno malo više odmora, a ponekad se natjeram na trening. I to najčešće bude najbolja odluka jer onda imam najviše energije za ostatak dana. Zaista pazim na prehranu, ali jedem sve. Slatkiše većinom pokušavam zamijeniti nečim što sama mogu napraviti doma s kontroliranim sastojcima, ali nekad ne mogu odoljeti čokoladi ili čipsu pa ih pojedem. Naravno, u puno manjoj količini nego prije. Ne sviđa mi se taj naziv ‘cheat’ obrok jer nikoga ne varam. Hrana je hrana, neka je nutritivno bogatija, a neka siromašnija. Kad me netko pita koje se hrane nikad ne bih odrekla, to su definitivno lazanje. Ništa ne može zamijeniti tu kombinaciju sira, mesa i tijesta.

Kad ljudi vide razliku na odjeći, da im bolje pristaje, da padaju centimetri, onda imaju želju nastaviti

Kad me pitaju za savjet, kako započeti s procesom mršavljenja, kako se motivirati, uvijek kažem da je najbitnije samo krenuti, naći motivaciju u sebi. To može biti želja za boljim zdravljem ili jednostavno želja da netko stane u haljinu ili hlače koje nisu mogli odjenuti jako dugo. Kad ljudi vide razliku na odjeći, da im bolje pristaje, da padaju centimetri, onda imaju želju nastaviti. Mislim da je najveća zamka to što se ljudi prečesto važu. Vaga je okej za pratiti napredak, ali ne vrti se sve oko nje. Bitnije je kako se osjećamo, kako napredujemo s vježbanjem i mjere tijela. Svima nam ponekad ponestane motivacije, a s time dolazi i odustajanje. Tada na snagu stupa naša ustrajnost; ona će nas izvući kad je teško i nagraditi nas još boljim rezultatima.

Rad s pretilim osobama u budućnosti kao velika želja

S obzirom na svima nam znanu situaciju, moram reći i da mi teretana nedostaje. Nedostaje mi ta atmosfera, ali ne mirujem. Više odmaram, idem u šetnje, doma pokušavam održati mišićnu masu kako bih se lakše vratila jačim treninzima kad se sve ponovno otvori. Imam šipku, utege, girju i još neku opremu, složila sam si treninge i ide laganini. Ne brinem se previše. A što se tiče planova za budućnost, i oni su u mojoj glavi posloženi. Najviše bih htjela raditi s pretilim osobama jer ih razumijem. Smatram da bi najbitnije bilo educirati ljude kako da ne nakupe kilograme – tada bismo svi bili zadovoljniji i zdraviji.