Bilo je to prije gotovo dva desetljeća kada sam u jednom od posjeta Zagrebu čula da se otvorio baš poseban dućan koji je u tom trenutku okupljao nekoliko zanimljivih i meni poputno nepoznatih brendova nakita. Zvao se Viktor i u njemu je radio Borut Mihalić, danas vlasnik dvije top niche parfumerije u gradu. Viktor je možda bio i prvi concept store na našim prostorima. Ja sam ondje došla s ciljem da si odaberem prsten Nenada Sovilja o kojem sam nešto ranije čitala u Elleu. Tada je nekako sve bilo više ekskluzivno i puno manje dostupno nego danas, ali time i puno posebnije. Prošlo je 18 godina, ali Nenad Sovilj je ostao isti takav. Ekskluzivan i poseban. Baš kao i njegova proslava punoljetnosti koju će se ovih dana događati u Klovićevim dvorima. Izložbu je, kaže, nazvao Genesis koja bi u ovom slučaju mogla značiti rađanje. Rađanje novog i drugačijeg. Ususret izložbi sjeli smo u atrij Klovićevih dvora i uz nekoliko prekida tima koji radi s njim uspjeli doći do nekih lijepih riječi, misli i zaključaka.

Novo poglavlje Soviljeva umjetničkog stvaralaštva

“Ova izložba nije predstavljanje moje nove kolekcije nakita, već jedno novo poglavlje brenda što se već moglo iščitati u prosincu kada sam predstavio Phoenix. Ta kolekcija je bila skroz pročišćena u odnosu na sve ranije i izrađena od srebra i zlata, dok su od kamenja korišteni samo oniks i gorski kristal”, započinje Sovilj. “S ovim novim poglavljem se želim odmaknuti od toga da sam isključivo dizajner nakita, i svoje znanje, kreativnost i vještinu pretočiti konkretno u umjetnost.” Dodaje da je s muralom i kompletnim interijerom stana u kojem živi suptilno pokušao reći da nije nakit jedino što zna raditi. “Nisam studirao na Akademiji zbog razno raznih okolnosti tada, ali to me nije spriječilo da razvijam svoju ljubav prema umjetnosti. Stvari se uvijek poslože onako kako trebaju.”

Priča mi kako novo poglavlje nije odbacilo nakit, ali su se dogodile neke nove stvari. “Tu je skulptura koja je jako bitna, a nakit ostaje samo kao medij kroz koji pričam o skulpturi i o predmetu koji ne trebamo definirati isključivo kao nakit. Tu su Titani u obliku orhideja koje mogu biti skulpture u prostoru, ali ako ih poželite nositi u kosi, na lančiću ili kao broš na kaputu, imate i tu mogućnost”, objašnjava. Komadi su izrađeni od smole koja je dovedena do savršenstva i kaže mi da je tu negdje polako ostavlja iza sebe. Na izložbi ćemo moći vidjeti i neke komade koji su nastali sami za sebe, poput raskošne ogrlice Oko iz 2019. godine koja nikad nije bila predstavljena široj javnosti. “To je recimo komad koji je bio toliko moćan da oko njega nisam vidio smisao razvijati kolekciju”.

Radovi su podijeljeni u 5 cijelina

Radovi su podijeljeni u pet tematskih cjelina te izloženi prema kronološkom redoslijedu. Na samom početku postava nalazi se fascinantna konceptualna umjetnička instalacija, koja se sastoji od ogrlice i videoprojekcije. Stvaranje kozmosa započelo je Velikim praskom, a Soviljeve izložbe smolom, njegovim tradicionalnim i prepoznatljivim izražajnim sredstvom. U toj cjelini bit će prikazani medaljoni s ugrađenim čipovima starih mobitela koje je dobio od Hrvatskog Telekoma, a ujedno su podsjetnik na početak vlastitog umjetničkog stvaralaštva i prepoznatljiv komad.

Druga cjelina bavi se prvobitnim bogovima antičke mitologije, prikazanim kroz Soviljev najdraži cvijet – orhideju. Treće cjelina plod je suradnje Nenada Sovilja i keramičara Branimira Bobana, kipara, koji će na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu ubrzo steći i akademsku titulu, a sastoji se od vaza, tanjura, zdjela i šalica od porculana i fine keramike. Četvrtu cjelinu Sovilj predstavlja u obliku skulpture i nakita dvanaest olimpskih bogova i božica, a u petoj je prikazan grčki hram, kao višenamjenski postament za skulpture i nakit s instalacijom nekoliko entiteta iz antičke mitologije. Svi komadi izrađeni su od zlata, srebra i dragog kamenja.

Ogrlica od 120 grama srebra kao zaokret

“Poanta priče je geneza društva, na neki način opisana kroz grčku mitologiju koja me oduvijek inspirirala. Brijao sam na Schwabove knjige još kad sam bio klinac. Otišao sam u Grčku nakon što sam uspavao svog psa, Troju i upijao. Jednostavno, došlo je vrijeme za neke druge stvari, za umjetnost koju ja radim i u ovom trenutku sam spreman za to.” Gomila predmeta koje ćemo moći vidjeti na izložbi za Sovilja su skulpture. Tu dijelimo isto mišljenje s obzirom na to da sam njegov nakit uvijek promatrala kao puno više od prstena s kamenom. Slojevito i drugačije. “Novi komadi su svakako nosivi, ali da neke od njih razvučem metar s metar u bronci, one bi bile skulpture li neki moćni reljefi.”

Statua Meduze koju možemo vidjeti na banneru za izložbu prvo je bila zamišljena kao ogrlica. Ali, kaže mi, kad ju je stavio na vagu, shvatio je da teži 120 grama srebra. “Onda to više ne može biti ogrlica”. Jedno je povlačilo drugo i kroz proces je Sovilj stasao u umjetnika koji nam još mnogo toga ima za reći. Na moje pitanje kako to da nije nikada krenuo na inozemno tržište, pogledao me u oči sve mi je bilo jasno. Ovo je zaista je geneza, novi početak za velikog Sovilja koji će tek pokazati za što je sve spreman. I zato jedva čekamo pogledati izložbu u Klovićevim dvorima koja traje od 8. do 17. rujna, ali se šuška da nakon toga putuje dalje. καλή τύχη što u prijevodu s grčkog znači – sretno.