Ironično je i nelogično, ali nudizam je prvenstveno razotkrivanje pred sobom. Svi drugi postanu nebitni
Mlada sociologinja Paula Brečak (@thewolfnomad) za Super1 piše o ljubavnim odnosima i širem području seksualnosti
Mlada sociologinja Paula Brečak (@thewolfnomad) za Super1 piše o ljubavnim odnosima i širem području seksualnosti
Već godinama vodim borbu s Instagramom koja ide otprilike ovako: Ja objavim fotku, Instagram makne. Ja se žalim, Instagram vrati. Tako naoko flertujemo, pravimo se nedostižni, lovimo se u krug, dok se moje ljetne fotke gube zajedno s mojim živcima. Ono zajedničko svakoj fotografiji oko koje algoritam digne galamu jest to što navodno promovira seks i poziva na seksualne radnje. Instagram algoritmi, naime, ne znaju puno o pristanku pa tako ne znaju da kao poziv na seksualne radnje možemo percipirati jedino i isključivo upravo poziv, a ne fotografiju koju subjektivni sud zapazi kao eksplicitnu i neprimjerenu.
Moje fotografije s plaže nisu zapravo neprimjerene, čak niti za Instagram algoritam. Iako preferiram nudističke plaže, a i na klasičnim plažama sam najčešće u toplesu, znam da Instagram ne voli ženska tijela pa tako kada se želim pohvaliti da sam, eto, na plaži, to učinim cenzurirano. Dobro se pobrinem da u kadar ne uleti koja bradavica, a kamoli štogod više. Moj je izlet na plažu cenzuriran jer moje tijelo nije primjereno..
Odbijala sam vidjeti svoj trbuh sve do jednog Couchsurfing iskustva
Dugo sam samu sebe cenzurirala. Pokrivala trbuh na fotografijama s plaže, ali i sjedeći u kafiću ili sjedeći sama doma na kauču. Tada bih hvatala koji god jastuk je bio najbliži i grlila ga uza se, s jedinim ciljem da ne moram biti svjesna svojeg trbuha. Da ga ne moram gledati, ovlaš dodirnuti, da ga ne moram uopće osjetiti. Možda tako uspijem zaboraviti na svoj trbuh, na svoje tijelo koje postoji i bespogovorno zauzima prostor na koji me društvo uvjerava da nemam pravo. Grozan je to suživot s bilo kime, a kamoli s vlastitim tijelom. Odbijala sam vidjeti svoj trbuh sve do jednog Couchsurfing iskustva u Beirutu, kada sam provela tjedan dana kod nudista.
Couchsurfati u nudističkom kućanstvu tada vjerojatno ne bi bio moj prvi izbor, no ponuda domaćina baš i nije bila neka. Do tada nisam imala nikakvih iskustva s nudizmom i nisam bila posve sigurna da u ovom slučaju nudizam nije bio samo izlika za neki oblik seksualnog maltretiranja. Prvu večer sjedili smo u njegovoj dnevnoj sobi i potpuno obučeni pili crno libanonsko vino. Nakon nekog vremena postala sam nestrpljivija i smjelija i upitala ga da što je sada s tim nudizmom. Odgovorio mi je kako nije želio da mi bude neugodno, a ja sam se samo nasmijala i okuražena vinom krenula se svući.
Nudizam je prvenstveno razotkrivanje pred sobom
U tom trenu više me brinulo što će on misliti, hoće li me gledati i na koji način? Hoće li mi se trbuh stopiti s bokovima i preliti u brdašca? Kako će se moje nago tijelo činiti u prostoru s njegovim? No, ono što me zapravo obavilo u trenutku kada sam se gola vratila na kauč, posegnula za čašom vina i za jastukom da prekrijem trbuh, bila je naprasita individualnost i ranjivost pred samom sobom. Ironično je i djeluje nelogično – nudizam je prvenstveno razotkrivanje pred sobom, svi drugi postanu nebitni.
Niti ti gledaš njih, niti oni gledaju tebe, niti ih gledaš kako gledaju tebe. Čak ne gledaš niti samu sebe, više se osjetiš. Osjetiš se golo i razotkriveno i najviše osjetiš kako se ne žuriš odjenuti, zaogrnuti ili pokriti. Istovremeno djeluje neprirodno i oslobađajuće, jer do tada moje golo tijelo u svakom se trenu trebalo pokriti i sakriti. Bilo da time sakrivam seksualnost koju golo žensko tijelo društvu nažalost uvijek implicira, ili da sakrivam njegovu veličinu i prostor koji se usuđuje zauzeti, a navodno ne bi trebalo.
Nedostatak odjeće mojem je tijelu dopustio da prodiše
Nedostatak odjeće mojem je tijelu dopustio da prodiše, da se raširi i opusti. Naravno, nije se to sve ostvarilo tu prvu večer. Ali pomalo, kroz tjedan dana, prestala sam jastuk pozicionirati ispred trbuha i paziti da se moja mekoća ne presavije i ne primijeti. Naga, kao da sam svojem tijelu dala dopuštenje da postoji, da bude viđeno, da ga osjetim i pustim da živi u svojoj formi, bez pokušaja da ga uvučem, utegnem ili da ga zrak koji ga okružuje svojim pritiskom smanji.
Jednom kada sam osjetila svoje tijelo na taj način, počela sam ga i vidjeti drugačije. Bez nekih velikih emocija, pozitivnih ili negativnih, jednostavno sam ga počela primjećivati i uvažavati. Daleko od toga da sam na kraju tog tjedna nudizma u Beirutu potpuno nadišla sve standarde ljepote, predrasude i društvene zablude o ženskim tijelima i golotinji. Ali sam otkrila da je svako iskustvo nudizma, samostalno ili okruženo drugima, za mene korak bliže poštovanju i demistifikaciji vlastitog tijela.
Ženska tijela i ženska golotinja gotovo se isključivo percipiraju kao seksualna
I dok sam ja prihvatila svoje tijelo kao nešto što postoji i nešto što je fizički prikaz mene kao osobe, društvo nije bilo u toku. Ono je moje tijelo, kao i zapravo sva ženska tijela, i dalje tumačilo jedino kao nešto seksualno i eksplicitno. Ženska tijela i ženska golotinja gotovo se isključivo percipiraju kao seksualna. Tijelo biva otuđeno. Ono prestaje biti fizičkom manifestacijom te osobe – žene – i postaje objekt. Objekt za koji ćemo ustvrditi da je seksualan pa samim time i neprimjeren jer seks i seksualnost smatramo neprimjerenima i trošimo jako puno osobne i društvene energije kako bismo tu zabludu opravdali i učvrstili.
Zato moje golišave fotografije bivaju maknute s Instagrama. Jer iako one meni nisu nužno seksualne, već prvenstveno nježne, intimne i stvarne, algoritmu i patrijarhatu neshvatljivo je da žensko tijelo može biti išta drugo osim (za) seks. Meni je, naprotiv, neshvatljivo kako možemo ženska tijela i golotinju uvijek svrstavati isključivo u kontekst seksualnosti. Najjasniji primjer toga je dojenje u javnosti, kada se žene proziva da se ‘tako nešto’ radi privatno i sakriveno, te da je dojenje u javnosti ‘perverzno’. Potpuno je nevažno što mislite o dojenju, djeci ili majčinstvu. Važno je samo to da čak i kada žensko tijelo jasno i nepobitno služi svrsi koja nije seksualna – u ovom slučaju hranjenje vlastitog djeteta – društvo će tu radnju, njeno tijelo i njenu nagost u tom kontekstu i dalje ocijeniti kao seksualnu i seksualiziranu.
Ovog ljeta i sebi pružite meditacijsku praksu iz nudizma
Zato nudizam, ali i fotografije golog tijela (cenzurirane ili ne), za mene predstavljaju svojevrstan bunt. Bunt protiv društva i patrijarhata, bunt protiv seksualizacije i objektivizacije žena, bunt protiv omalovažavanja ženskih tijela i žena samih. Jer nudizam jest upravo to – dopuštanje našim tijelima da postoje izvan umjetnih granica prihvatljivoga i primjerenoga. Dopuštenje da se opustimo i raspustimo. Dopuštenje da i s vlastitim i tuđim tijelima ostvarimo lijep suživot u kojemu nitko nikoga zapravo ne gleda da bi ga prosuđivao i osuđivao, već svatko osjeća prisutnost i postojanje vlastitog tijela i sav taj divan prostor koji zauzima. Zato vas pozivam da ovog ljeta i sebi pružite pokoju meditacijsku praksu iz nudizma. Započneš tako da se svučeš i zatim ne žuriš pokriti se i sakriti. Samo budeš.