Nekad je nužno odabrati stranu
INTERVJU

Matija Čop o studiju u Londonu, radu za Vivienne Westwood i novoj izložbi u Zagrebu

FOTO: Sandro Lendler

Svestrani hrvatski dizajner uveo nas je dublje u priču o novoj izložbi Proces koju večeras otvara u Hrvatskom dizajnerskom društvu

Ako iole pratite hrvatsku modnu scenu, Matiju Čopa ne treba vam posebno predstavljati. Ovaj svestrani hrvatski dizajner s londonskom adresom studirao je hrvatski jezik i književnost u Osijeku, onda je završio modni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, a uz sve se i profesionalno bavio trčanjem pa malo tko zna da je i juniorski državni rekorder na dvjesto metara u dvorani. Hrvatska publika najčešće ga povezuje s njegovom kolekcijom Object 12-1 koja donosi komade inspirirane načinom gradnje u gotičkoj arhitekturi bez vezivnog tkiva. Dobio ih je tako što je spjajao laserski rezane module bez korištenja šava ili ljepila. O tom su radu pisali cijenjeni arhitektonski magazini Dezeen i Design Milk, on mu je donio i rektorovu nagradu u Zagrebu, Output nagradu u Amsterdamu te Grand Prix Habitus Baltija u Rigi. A u Matiji je samo kuhalo – što je još sve moguće?

I onda je upisao Royal College of Art u Londonu. Studij tamo je, kako sam kaže, vrlo specifičan i puno drugačiji čak i od studija na fakuletima Central Saint Martins i London College of Fashion, jer na prvo mjesto stavlja umjetnički pristup. Upravo o tome kako izgleda taj pristup, a onda i proces koji iz njega proizlazi, govori izložba koju Matija večeras otvara u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva u Boškovićevoj 18. I sama izložba nosi naziv Proces, a o tome što na njoj možemo vidjeti kao i pričama koje prate rad na svakom od izloženih radova, razgovarali smo jučer u prostoru HDD-a.

POMICANJE GRANICA MODNOG DIZAJNA KAO CILJ RADA

Dok čekam Matiju, u prostoru Hrvatskog dizajnerskog društva pripreme su u punom jeku jer će sutradan prostor biti ispunjen predmetima nastalima u procesu njegova rada odnosno istraživanja tijekom studija na Royal College of Art u Londonu. Zašto bi netko htio vidjeti takvo nešto? Moj je primarni motiv to što takav način istraživanja modnog dizajna u Hrvatskoj ne postoji.

Razgovor s Matijom Čopom u prostoru HDD-a, listopad 2020.

“Mislim da je proces s kojim sam započeo studiranje na Royal College of Artu vrlo specifičan i vrlo drugačiji od nekog načina studiranja na Tekstilno-tehnološkom fakultetu”, jedna je od prvih stvari koje mi Matija otkriva. “Mislim da je vrijedno to prikazati, a to sam shvatio i kroz razgovor s kustosicom Tamarom Christ. Ona mi je rekla ‘Wow, pa to je nešto jako zanimljivo i autentično, idemo to malo pokazati i Hrvatskoj i ljudima koji se ovdje bave modom’, a ja mislim da je HDD idealno mjesto za prikazati ovako nešto.”

Procesi u radu na RCA-ju i TTF-u potpuno se razlikuju, kaže Matija. “TTF već u predznaku ima tehnološki, a RCA u predznaku ima art. To je već dovoljno jasna distinkcija između ta dva studija. Na RCA-ju imperativ je da se stvori tzv. new landscapes odnosno neki novi doživljaji i na taj način guraju granice mode. Studij je usmjeren više na modnu praksu kao na oblik umjetnosti, a manje na to kako biti dijelom industrije. Neki fakulteti kao Central Saint Martins ili London College of Fashion guraju studente u industriju, rade s njima na tome da se prilagode industriji, a RCA radi upravo suprotno i mi uvijek kažemo da stvaramo new landscapes.”

Matija Čop i ‘cipela’ iz njegova diplomske kolekcije na RCA-ju, listopad 2020.

Da bi u tome uspjeli, studenti se ne mogu izlagati isključivo stručnjacima i radovima iz područja modnog dizajna već imaju priliku učiti od stručnjaka iz raznih odjela od skulpture, performansa, video umjetnosti, i kroz njihove prakse uče prevoditi modni jezik kako bi oplemenili svoj dizajnerski identitet s kojim su ionako već došli na prijemni ispit. Studenti iz Hrvatske nerijetko romantiziraju studij u inozemstvu i mnogi smatraju da studij primjerice u Londonu, osigurava neograničene ideje, resurse, a na kraju i posao. Matija ipak kaže da bez predanog rada to ne ide tako lako.

“Kada upisuješ RCA moraš predložiti program odnosno osmisliti program što ćeš studirati, zašto, kako i tko ti za to treba, koje gostujuće predavače želiš, kako se tvoja praksa može razvijati, zašto baš na tom fakultetu i slično i tek onda, ako se to uklapa u njihove ideje i način na koji žele oformiti novu generaciju, budeš primljen ili ne. Tako da u biti radiš sve sam onoliko koliko želiš raditi i kako želiš raditi. Ono što oni omogućuju – i to je možda ta romantizirana slika – su razna postrojenja tj. nude sve što ti je potrebno za produkciju ne samo modnog rada nego bilo kojeg drugog rada. Uz to, najveća razlika je konstantna izloženost drugačijem mišljenju. Pritom mislim na gostujuće predavače koji su iz medicine, psihologije, filma, plesa, i s njima razgovaraš o svome radu, to je užasno vrijedno. A moram dodati i da je znanje koje dijelimo međusobno kao studenti u klasi jako važno. Na obrani svog diplomskog rada sam upravo istaknuo to da sam od kolega naučio najviše. Taj zajednički, paralelni rad na vlastitim radovima u velikom studiju, dijalog pa čak i onaj neverbalni, mogu iznjedriti predivnu komunikaciju.”

KAKO POSTIĆI BALANS IZMEĐU UMJETNIČKOG I KOMERCIJALNOG PRISTUPA

Iako ga studij za to nije pripremao, Matija je ipak počeo raditi u industriji. Radio je za Vivienne Westwood i Alexandera McQueena, njegove su se cipele pojavile u kampanji Rihanninog brenda Savage x Fenty, dok su se komadi iz kolekcije Object 12-1 pojavili u spotovima Lady Gage i Solange Knowles. Moje je sljedeće pitanje stoga bilo koliko je teško i je li uopće bilo moguće, primijeniti procese koje je primjenjivao tijekom studija na RCA-ju, na rad u industriji.

Matija Čop snimljen u Zagrebu u listopadu 2020.

“Ja konkretno nisam ništa mogao primijeniti u industriji jer sam u potpunosti bio posvećen sebi i svom procesu, a industrija ipak traži nešto potpuno drugo. Imao sam tu sreću što je moj finalni proizvod vizualno ili identitetski bio blizak Vivienne Westwood ili Alexanderu McQueenu pa su bili zainteresirani za to. Međutim, ja nisam dizajner koji u njihovim ateljeima može raditi na standardni način već sam tamo radio stvari poprilično eksperimentalne prirode. Konkretno kod Westwood sam radio na nekom table dressu iz couture kolekcije, dakle nešto što uopće nije nekakav standardni modni jezik. Baš zato me njihov couture dizajner Andreas Kronthaler pozvao jer je smatrao da bi bilo zanimljivo uzeti nekoga tko nije tipičan modni dizajner. I to je bilo super iskustvo. U McQueenu je bilo zanimljivo to što je proces bio jako digitalan, a njima je trebao dizajner koji barata digitalnim softverima tj. jezicima tako da sam se tamo dobro uklopio.”

Shvatio sam i da kad radiš nešto što ne voliš, još više uživaš raditi ono što voliš

Matija trenutno balansira između vlastite prakse koja, kaže, uključuje svakodnevni rad na sebi, i komercijalnih projekata kao što su filmovi i serije kojih stalno ima. Zaključujem iz načina na koji mi govori o tome da s njima nije preoduševljen. “To radiš zato što moraš raditi i to je ok, ali kada bih mogao izabrati ne bih to radio”, potvrđuje moju sumnju, no ipak dodaje da je jako važno raditi takve projekte. “Kroz rad na nečemu što kao ne želiš puno učiš i razvijaš se i razmišljaš, a shvatio sam i da kad radiš nešto što ne voliš, još više uživaš raditi ono što voliš. To je ta simbioza koja je nužna.”

Na svom procesu Matija trenutno radi u Hrvatskoj. Nema se namjeru vraćati zauvijek, no život mu je ovdje lijep. “Sad ću ostati malo duže, oko mjesec dana i producirati većinu radova tu jer zapravo produkcija je za mene u Hrvatskoj iste ili slične kvalitete, a puno jeftinija i puno brža. Više mi se isplati poslati rad u London i vratiti ga natrag nego ga producirati u Londonu.”

IZLOŽBA PROCES PUBLICI NUDI NOVE IDEJE ZA RAZMIŠLJANJE

Kada se sve to o čemu Matija govori sumira, čini se užasno važnim da ovu izložbu vide studenti jer njen sadržaj upućuje na to da ne morate negirati modu da biste je promatrali odnosno stvarali iz aspekta umjetnosti, pa čak i medicine, fizike, performansa ili bilo koje druge discipline. Matija je primjerice, odlučio otići dalje od konstrukcije koju je za Object 12-1 kreirao na TTF-u, a koja je bila vrlo statična i odgovarala ne previše fleksibilnom ljudskom tijelu. Zato je odlučio stvoriti digitalno tijelo koje ćete vidjeti na izložbi.

Matija mi objašnjava koncept digitalnog tijela i knjigu Plato Out Of Context, listopad 2020. flickr

Istraživao ga je tako da je prvo doveo svoju prijateljicu i modela Moranu Radočaj u London, gdje ju je sam fotografirao kako bi spoznao što je to tijelo i što ono sve može odnosno ne može. Onda je to tijelo pretvorio u digitalno tijelo čije su mogućnosti praktički neograničene što mu je pak omogućilo da unaprijedi prvotnu konstrukciju koja više ne prati ljudsko tijelo, već ono digitalno koje je dinamičnije, složenije i kojim se može manipulirati bez limita, a isto to onda se pretače i u konstrukciju oplošja. Na kraju svega, to je digitalno tijelo pokušao prikazati u stvarnosti ponovno s Moranom u ulozi modela i na sjajnim fotografijama Vanje Šolina.

“Prve dvije fotografije imaju odjevna oplošja”, kaže Matija i objašnjava da izbjegava izraze odjevni predmet ili haljina jer u njihovom stvaranju nije razmišljao o pitanjima za koga su ti komadi i hoće li ih tko nositi, njega to ne zanima i za njega je i samo tijelo oplošje i zato na trećoj fotografiji vidimo samo golo tijelo. Uz to, model na fotografijama izgleda kao da lebdi jer digitalno tijelo u programu izgleda upravo tako, kao da gravitacija ne postoji. “To sam htio replicirati u stvarnosti i to je bilo fascinantno fotografirati. Snimali smo jedno oplošje osam sati s jednim danom probe jer je Morana visila zakačena sajlom i bilo je teško postići da to izgleda kao da lebdi, morala se stalno dizati i dosta je tu bilo fizičkog napora.”

Uz ove faze digitalnog tijela, ističe se jedan rad koji ćete vidjeti na izložbi, a koji nosi naziv Plato Out Of Context. Radi se o knjizi za koju je Matija iščitavao Platonova djela i izvlačio dijelove koji se odnose na razmišljanje o lijepom. “Kako sam sve izvukao iz tih ogromnih knjižurina, odlučio sam napraviti kompoziciju u koju ću umetnuti samo tekstove iz tog područja, a napravio sam je tako da primjerice ako u Phaedonu dio o lijepom počinje na 100. stranici, moja knjiga do te je stranice prazna i otvorena čitatelju da piše, crta, odmara, razmišlja. I zato se zove Plato Out Of Context jer je Platon doslovno izvučen iz konteksta.”

Matija Čop snimljen u Zagrebu u listopadu 2020.

Jasno vam je stoga što vas točno čeka na izložbi i zašto je ona važna, posebno za studente modnog dizajna – radi se o izložbi modnog dizajna koji uopće nije nastao nikakvim uvriježenim ‘modnim’ procesom, istraživanjem trendova ili posjećivanjem Premiere Visiona u Parizu. Taj je proces sasvim drugačiji i možda nije za svakoga, ali je izuzetno vrijedan. Izložba je otvorena od 9. do 20. listopada u HDD-u na adresi Boškovićeva 18 u Zagrebu, a može se pogledati od ponedjeljka do petka, od 12 do 19 sati.