Nekad je nužno odabrati stranu
INTERVJU

Od Brezovice do Pariza. Mirna je djevojka koja je skupila novac za studiranje preko crowdfundinga

FOTO: Aleksandar Selak

Mirna Mihoković ispričala nam je sve o crowdfunding kampanji koja joj je pomogla ostvariti snove, kao i o tome zašto se odlučila vratiti u Hrvatsku

Studij u inozemstvu za većinu je hrvatskih studenata modnog dizajna nedostižan san. Bilo je onih koji su ga uz rad i stipendije ostvarili, no nitko se još nije sjetio crowdfunding kampanje. Sve dok to nije učinila Mirna.

Mirna je rodom iz Brezovice, završila je modni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, bila na Erasmusu u Lilleu u Francuskoj, a onda je odlučila upisati Paris College of Art. Odabrana je među samo sedam studenata koje primaju na studij transdisciplinarnih novih medija, ali stipendija koju je primala od Ministarstva obrazovanja nije joj bila dovoljna za troškove studija i života u Parizu. I tako je odlučila pokrenuti crowdfunding kampanju odnosno otvoriti online profil putem kojeg će skupljati donacije.

OD BREZOVICE DO PARIZA

“Kad sam saznala da sam primljena na studij preselila sam se u Francusku da bih zaradila za školarinu”, priča mi Mirna u šarmantnom ambijentu zagrebačkog Hemingway Bara. Posao nije uspjela naći tako lako kako se nadala pa se vrlo brzo vratila u Zagreb i počela istraživati kredite koje kao student može dobiti u francuskim bankama.

Tu se rodila i ideja o pokretanju crowdfunding kampanje. Kampanju je pokrenula na servisu Generosity, nazvala ju je Dream Big With Me, I Want To Study i stvari su se vrlo brzo počele odvijati.

“Skupila sam oko četiri tisuće eura što je za osobu bez znanja o crowdfundingu jako puno”, kaže Mirna. Novac joj je doniralo oko 200 ljudi iz cijelog svijeta i to je bilo dovoljno da se vrati u Pariz i plati prvi dio školarine. A onda je dobila neočekivani poziv iz francuske vlade.

Ja nisam tražila tu pomoć, oni su sami odlučili dati mi 10 tisuća eura za školarinu

Za njihovu se stipendiju prijavljivala tri godine za redom, a na kraju su samoinicijativno, bez ikakve prijave, odlučili dati joj financijsku pomoć. “Ja nisam tražila tu pomoć, oni su sami odlučili dati mi 10 tisuća eura za školarinu, dok sam ostatak trebala pokriti sama. I točno sam toliko novca skupila preko crowdfundinga.”

U PARIZU SU MOGUĆNOSTI ZA MLADE DIZAJNERE BESKRAJNE

Mirna je u Parizu studirala transdisciplinarne nove medije na Paris College of Art. “To nema veze s TTF-om”, odgovara na moje pitanje može li usporediti studij u Zagrebu s onim u Parizu.

“To je nešto slično novim medijima na Akademiji likovnih umjetnosti, ali ne baš skroz. To je sasvim novi smjer, ne obuhvaća samo nove medije gdje smo učili digitalno modeliranje koje se koristi za animaciju, učili smo i programirati za generativni dizajn, učili smo virtualnu stvarnost, projektiranje, mapiranje, a ja sam uz to učila i visoku modu, šivanje, razne tehnike obrade tekstila.”

Studenti koji upisiju ovaj smjer dolaze iz različitih pozadina i svatko znanje stečeno na fakultetu koristi u sasvim drugu svrhu. “Bilo nas je sedam, jedan od nas je bio glazbenik, jedan kipar, jedan profesor, jedna set dizajnerica na filmskih blockbusterima, jedna grafička dizajnerica, jedna fotografkinja, nitko nije radio istu stvar s istim znanjem.”

Sjediš tamo i slušaš priče tih gospođa koje su 35 godina života posvetile šivanju haute couturea. Slušaš kako je raditi s Karlom Lagerfeldom, kako je raditi za Dior

Studij i život u Parizu, doveli su je i do ateljea jednog od najpoznatijih dizajnera visoke mode, Stephana Rollanda. “Kad sam se prvi put nakon Erasmusa, vratila u Francusku da bih zaradila za studij, otišla sam u Lille jer sam tamo imala prijatelje”, kaže Mirna.

“Jedan od njih ima tetu koja je glava ateljea kod Stephana Rollanda. Kad je vidio moju kampanju rekao jer ‘Mirna, moja teta radi za Stephana Rollanda, ja ću vas dvije spojiti pa ako ti to bude korisno u karijeri, razgovaraj s njom. Nadam se da će ti to nešto značiti.’ Čule smo se i ja sam odlučila otići na staž kod Stephana Rollanda tjedan dana nakon što sam završila faks.”

Tamo je bila mjesec dana i, iako je mislila da zna šivati, tek je tamo naučila kako se zapravo šiva haute couture. “Veliki šok bio mi je i koliko ta odjeća košta. Sve je u tom velikom uredu koji gleda na Eiffel. Imali smo jedan veliki stan iznad Balenciage, tamo su dolazili klijenti, a pored je bio atelje i ured. Preko puta je bio Saint Laurent, ispod Givenchy, preko puta njih Elie Saab, svi su bili u istom kvartu i to je bilo nevjerojatno.

Sjediš tamo i slušaš priče tih gospođa koje su 35 godina života posvetile šivanju haute couturea. Slušaš kako je raditi s Karlom Lagerfeldom, kako je raditi za Dior, kakve su krojačice tamo. Kad sam stigla tamo u prva dana smo svi shvatili da ja uopće ne znam šivati. I onda su me podučili svemu.”

KOD KUĆE JE IPAK NAJLJEPŠE

Mirna se vratila, kaže, jer su joj nedostajali ljudi koje voli budući da je dvije godine u Parizu bila sama. “Nakon stažiranja kod Stephana Rollanda, prijavila sam se na posao kod Iris Van Herpen. Zvali su me na intervju, ali na kraju se taj intervju nije ni dogodio pa sam ponovno poslala prijavu i ponovno su me zvali i opet je došlo do nekakvih problema u komunikaciji i tada sam trebala odlučiti – ili Iris ili ja. Odlučila sam se vratiti u Zagreb, odmah sam zvala desetak naših kostimografa i njih dvoje mi je reklo dođi.”

Po povratku je radila na reklamama s Oliverom Jularićem, a onda je došla u HNK kratko raditi volonterski s Doris Kristić. “Stvari koje su izašle iz tih mjesec dana rada bile su vrednije od novca, a trenutno i dalje radim tamo i to s francuskom ekipom na predstavi Glumica.”

Odlučila sam se vratiti u Zagreb, odmah sam zvala desetak naših kostimografa i njih dvoje mi je reklo dođi

Osim toga, Mirna pohađa Algebrin Startup inkubator i intenzivno radi na razvoju svog brenda s Teom Duvnjak, čiju je prvu kolekciju, nakon izložbe u Parizu, nedavno predstavila i Hrvatskoj publici. “Jedna haljina je bila rezervirana i prije nego sam je sašila, prije nego je cijela kolekcija nastala. A i glumicama u HNK se jako sviđa što radim.”

Ideja brenda koji će nositi njeno ime je spojiti tehnologiju o kojoj je učila na fakultetu i Hrvatsku tradicijsku baštinu, a trenutno gradi vizualni identitet i cjelokupnu strategiju. Što se revija tiče, to je ne zanima. Želi svoje kolekcije prikazivati u nekonvencionalnim uvjetima.

Prva revija Stephanea Rollanda na kojoj sam bila, bila je u Opera Comique. To je bilo više kao kazalište nego revija

“Prije sam strašno htjela sudjelovati na tim velikim revijama u Zagrebu. A sad me baš i nije briga. U Parizu se revije ne održavaju isti dan, na istoj pisti, jedna za drugom, nema toga. Svatko ima reviju u svojoj produkciji, sa svojim umjetnicima, na svojoj lokaciji. Prva revija Stephanea Rollanda na kojoj sam bila bila je u Opera Comique. To je bilo više kao kazalište nego revija. A kad sam već radila za njega išli smo u Radio France”, kaže Mirna.

“Zato i ja želim raditi u svom aranžmanu. Jedan od velikih uzora mi je Azzedine Alaia koji je uvijek imao svoju priču. Bio je jedan od najvećih dizajnera u povijesti, a i dalje je sam krojio i šivao sa svojim krojačima, nije imao revije kad su ih imali drugi nego kad je njemu to pasalo.”

Mirna se trenutno sprema za pariški Premiere Vision gdje želi pronaći ljude koji rade s prirodnim materijalima. “Želim nekoga tko doslovno ima svoju farmu i stoji iza toga što prodaje. A počela sam istraživati i tradicionalne hrvatske materijale.”

Hvala Hemingway baru na ustupljenom prostoru za snimanje.