Danas je na Instagramu, barem u teoriji, popularno objavljivati neobrađene fotografije, kao i fotografije koje aktere prikazuju onakvima kakvi jesu, bez da su proveli sate loveći laskave kadrove, kuteve i svjetlo. Mnogi su, isto tako, prigrlili i tzv. body postivity pristup, ali samo su rijetki oni koji su tu filozofiju doista i živjeli, i to prije nego što je postala globalnim trendom. Ako govorimo o Hrvatskoj, jedna od pionirka tog pokreta bila je Riječanka Pamela Perkić, danas influencerica koju prati više od 16 tisuća ljudi.

Dok se time još mase nisu koristile kao sredstvom za prikupljanje lajkova, ona je govorila o iskustvu života u tijelu koje ne odgovara tobože savršenim 90-60-90 proporcijama, o tome zašto joj je uvijek bilo važnije izaći u udobnoj nego elegantnoj obući (jer plesanje je uvijek na samom vrhu liste prioriteta, duh), kao i tome s kakvim se sve komentarima u životu susretala jer je odbijala ostajati u rodnim gabaritima kakvo je patrijarhalno društvo za nju (i sve druge žene) zamislilo.

Svoj Instagram profil Pamela oduvijek koristi kao sredstvo zagovaranja vrijednosti u koje vjeruje i to čini na originalan način, kroz puno humora, pritom se ne libeći biti brutalno iskrena, ali isto tako i ranjiva. I zato je uspjela stvoriti jednu od jačih zajednica pratitelja, mahom žena, koje joj se povjeravaju u inbox, koje s njom dijele recentna (ne)iskustva s Tindera, ili koje je pitaju za preporuke psihoterapeuta. Upravo je ta njezina jaka zajednica postala izvorište budućih projekata kojima se krenula baviti, a o njima, ali i brojnim drugim temama, otvoreno je, u svom stilu, progovorila za S1.

S1: Počinjemo s pitanjem koje svi postavljamo svakodnevno, ali nas rijetko doista zanima čuti iskreni odgovor. Pa, Pamela, kako si?

Oh, sad moram ja odgovoriti iskreno! (smijeh) Trenutačno se osjećam odlično. Nedavno sam se vratila s Jamajke, moje destinacije iz snova koju sam htjela posjetiti još od kad sam imala 12 godina. Znam da se pitate kakvi su dojmovi, ali za to bismo trebali napraviti zaseban razgovor. U novu sam godinu, inače, ušla bolesna, odlučna, puna ideja, raskidajući neke odnose, što mi je teško palo, ali isto tako jako zahvalna.

S1: Pratim te već godinama na Instagramu pa vrlo dobro znam da uvijek radiš na više projekata. No, za one koji te (još) ne prate, krenimo redom. Možeš li nam predstaviti Icon retreat? Ove će ih godine, ako se ne varam, biti više nego ikad prije.

Icon retreat je prije svega siguran prostor i zajednica. Volim reći da je Icon oaza u kojoj su žene slobodne i sigurne biti ono što jesu, povezati se same sa sobom i jedna s drugom. Icon retreat je povlačenje od uloga i maski koje imamo svaki dan uključujući i one koje su nam nametnute. Povlačenje od tuđih i vlastitih očekivanja. U četiri dana koliko traje Icon retreat, imamo art radionice, grupnu terapiju, terapiju pokretom, mindfulness praksu, razne aktivnosti, iznenađenja koja su kreirana da se sudionice mogu kompletno opustiti i misliti samo na sebe. I da, jako se puno zabavljamo, budući da se iscjeljivanje događa kroz zabavu jednako koliko i kroz težak emotivni i terapijski rad. Ove godine imamo tri različita retreata jer sam htjela manje grupe u kojima možemo još intimnije raditi.

Prvi retreat I am the source, koji se održava u travnju, kao fokus ima našu ranjivost; učimo kako prihvatiti svoju sjenu (shadow work), kako osluškivati i koristiti što je već u nama i kako živjeti svoju autentičnosti. Drugi retreat Community healing, održava se u lipnju, a bavi se povjerenjem, podrškom i povezivanjem, traženjem pomoći i zadržavanjem autentičnosti unutar grupe, te zadovoljavanjem vlastitih potreba i snova kroz zajednicu.

Na trećem retreatu Seksualnost i kreativnost, koji se održava u rujnu, razlažemo naš sram, otkuda on dolazi, zašto smo okrutnije prema sebi nego prema ljudima oko sebe, kako naša seksualnost nije “prljava” nego je zapravo izvor naše kreativnosti. Voljela bih napomenuti da znam da nije svima ugodno pričati o seksu, upravo se zato ta tema i obrađuje. No, u Icon kući imamo pravila među kojima se nalazi i ono poštivanja spremnosti na otvaranje svake sudionice.

Naglasak nije na seks edukaciji, iako je ona definitivno dio nekih radionica, već na tome kako u potpunosti prihvatiti dijelove sebe koje smo naučile skrivati i kako istraživati. Bilo da živimo u celibatu ili BDSM dinamici. Kao ženama koje svakodnevno žive u patrijarhatu potrebna nam je obrada svake ove teme, te se iste isprepliću u većini naših životnih sfera. Na našem se webu mogu pronaći sve informacije o prijavi i samom retreatu, te kako su izgledali dosadašnji retreatovi. Trenutno su otvorene prijave za drugi i treći retreat i presretna sam što se mjesta jako brzo pune.

S1: Kome je Icon retreat namijenjen, tko su žene koje su se dosad prijavljivale? I što misliš, zašto je uopće važno zagrebati duboko i početi raditi na sebi?

Icon retreat nema dobnih ograničenja, strukovnih ili bilo kakvih drugih. Ako se prepoznaješ u tematici, onom što predstavlja Icon i naša zajednica te si spremna autentično raditi na sebi, Icon te čeka. Svaka od nas ima strah prije prepuštanja u nepoznato; strah nas je otvoriti se, neki možda imaju i socijalnu anksioznost ili ne funkcioniraju u grupama. Potrebno je malo vjere u sebe, u grupu, u žene koje dolaze, u stručnjakinje koje te podržavaju na Iconu i mene. Sudionice su slobodne povući se u bilo kojem trenutku, ne sudjelovati, dati se koliko mogu.

Na Icon se, dakle, prijavljuju žene koje su spremne sebe staviti na prvo mjesto. Ne u smislu “kupit ću si masku za lice i odlučujem skinuti pet kilograma”, već žene koje znaju što je pravi self-care i koje slute da se ono bitno nalazi ispod površine.

Po meni je važno odlučiti se na taj rad jer imamo određena uvjerenja, uvjetovanja, komplekse, strahove i sumnje koji nas svakodnevno sputavaju u našoj autentičnosti, odnosima – sa sobom i drugima – kao i djelovanju. Icon retreat ne nudi magična rješenja i ne odlazi se s njega sa svim životnim pitanjima riješenim. Međutim, odlazi se blaža prema sebi, povezanija sa sobom, hrabrija, ispunjenija, te s podrškom žena koje se ondje upoznaju i povežu.

S1: Što je najljepše što si dobila od jake zajednice žena koju si stvorila, a možda nisi očekivala? Zašto je važno da se žene druže, razmjenjuju iskustva?

Iskreno, kad sam krenula organizirati Icon retreat nisam razmišljala da ću se ja toliko povezati sa ženama koje tamo dođu. Najbitnije mi je bilo da se one osjećaju sigurno, povežu međusobno, bilo da je to samo za vrijeme trajanja retreata ili i nakon, i budu tu jedna za drugu. Zauvijek će kao moj najveći uspjeh ostati to što su se te žene zaista povezale na jednoj dubljoj razini. Sada putuju skupa, rade razne aktivnosti, plaču i smiju se skupa. Najljepše što sam dobila je to što imam žene koje su istinski tu za mene, ne osuđuju me i svaki put kad ih vidim direktno se vratimo u energiju koju smo imale u našoj Icon kući. Nema small talka i površnih “naklapanja”, odmah je svaka slobodna biti autentična i pričati o svojim uspjesima, neuspjesima i istinskim osjećajima.

Zajednica nam je bitna zato što u sigurnoj zajednici možemo iscijeliti dio sebe koji se uvijek morao skrivati. Dio nas koji misli da je nedovoljan, rečeno mu je da ne zaslužuje i da je previše. Dio koji se uvijek morao pretvarati ili popravljati. Sigurna zajednica nam je potrebna zato što su iskreni osmjeh i pogled, ogledalo koje nam je potrebno kao lijek za konstantnu unutarnju samokritiku.

S1: Kad se osvrneš unatrag, možeš li vjerovati kako se Icon razvio? Da je moguće raditi ono što voliš, pronaći slične ljude i partnere? Mislim da sad već možemo sa sigurnošću reći da si ostvarila svoj san i stvorila mikro utočište za žene koje žele raditi na sebi.

Ne! (smijeh) Ne mogu vjerovati da sam ušla u treću godinu organiziranja Icona i da su mi Iconice sada jedne od najbližih prijateljica. Na prvom Icon retreatu sam prvi put u svom životu, cijelim svojem bićem, osjetila svoju svrhu. Osoba sam koja je uvijek imala sto hobija, koja se super snašla u svemu što je započela, ali nedovoljno da mogu ostati u tome i reći da je to nešto čime se želim baviti cijeli život. “Gdje se vidiš za pet godina” mi je uvijek bilo najmrže pitanje jer nikada nisam znala što će mi se raditi sutra. Stvarno sam se pitala hoću li ikada naći nešto što me ispunjava i osjećam da je za mene.

Icon sam zaista ja, ima smisla dok radim na njemu i još dugo nakon što završi. Jako je teško naći ljude koji će raditi s istom ljubavlju i strašću prema ženama kao ja, ali sam bila jako blagoslovljena u tom pogledu. Stručnjakinje koje rade na Iconu su sa mnom od 2022., od prvog trena su shvatile o čemu se radi i njihov rad na Iconu je neprocjenjiv, dubok, iskren, monumentalan, poseban, djelotvoran i autentičan. Hvala ti na tim lijepim riječima, jedva čekam upoznati 2024 Iconice i zaroniti u našu Iconic energiju.

S1: Nedavno si predstavila i svoj podcast, Icon Unleashed. Kako si odabrala ime? Što te privuklo formi podcasta i zašto baš sada?

Htjela sam neku igru riječima, da uključuje riječ Icon i još nešto što opisuje mene ili pristup podcastu i došla sam do – Icon Unleashed. Planiram podcast od 2020. i nema tko mi nije rekao da ga moram pokrenuti, samo sam uvijek čekala opremu, pa da budem dovoljno spremna, da imam vremena, … sve sami izgovori! Zato sam ga sada odlučila naprosto izbaciti. Vjerujem da je već svima dosta podcasta i stvarno mi se čini da ga svi imaju, ali sam došla u tu fazu gdje neke teme zahtijevaju puno dublje komentiranje, promišljanje i jednostavno nisu za Instagram. Predelikatne su za obrađivanje u kratim formatima. Plus, ja se više ne osjećam kao da mogu obrađivati sadržaj tako.

View this post on Instagram

A post shared by Pam (@pamelaperkic)

U Icon Unleashedu ću pričati o apsolutno svemu. Politici, feminizmu, mojim životnim pričama, ljubavi, seksu, prihvaćanju same sebe i još mnogo toga. Ovaj podcast je mjesto gdje mogu slobodno izraziti mišljenje s kojim se možda mnogi neće slagati, o svemu što mislim da je bitno te time pružiti drugu perspektivu i mjesto gdje će se mnogi napokon pronaći i samim time osjećati viđeno. Ne želim stavljati ikakav pritisak na sebe, želim samo ležernu atmosferu i da ljudi dok slušaju epizodu imaju osjećaj kao su na kavi sa mnom.

S1: Mnogima na Instagramu služiš kao ultimativna motivatorica, a sloviš i za ženu koja se uvijek zna dobro našaliti, kako na tuđi, tako i na svoj račun. A tko ili što diže Pamelu kad ima loš dan? Sigurna sam da se pad motivacije događa i tebi.

Nitko me nikada ovo nije pitao! Glazba je zauvijek ljubav mog života i nema kad me nije spasila. Smisao za humor definitivno pomaže i drugačije radi njega podnosim neke stvari, ali da, jako često mi se dogodi pad motivacije i pitam se ima li smisla ono što radim. Također, jako često prokrastiniram.

Nekoliko ljudi u mom životu su tu da me podsjete tko sam i zašto trebam svoje ideje prikazati svijetu. Iconice su tu kao vječna inspiracija i dokaz mog djelovanja, a moji najbliži su tu da hendlaju svaki moj napadaj panike. Također, s godinama sam primijetila koliko me priroda i “male stvari” oko mene dignu, čine zahvalnom i neki puta upiju svu moju tugu, a vrate mi mir i prihvaćanje.

S1: Puna si planova uvijek, sigurna sam da od tebe još svašta možemo očekivati. Imaš li na umu već nešto konkretno što možeš podijeliti s nama?

Inače stvarno jesam, ali ove godine živim samo s jednim velikim planom; uživati u svakom trenutku i ostvariti sve stvari s moje bucket liste. To uključuje putovanja i pokretanje stvari kao što je, primjerice, bio podcast.

Uz regularni posao, najviše vremena provedem radeći na Icon retreatu, za koji mi nikad ne nedostaje ideja, a svaki preostali slobodni trenutak želim provesti u prirodi, na putovanju i s ljudima koji me usrećuju i razumiju. S obzirom da ovo nije bio neki “nabrijani” i pretjerano zanimljivi odgovor, mogu barem najaviti da uskoro planiram objaviti tri epizode s vrlo posebnim gostima u podcastu.

S1: Za kraj, znamo da uvijek nešto fora čitaš i slušaš. Možeš li s našim čitateljima podijeliti neke svoje aktualne top preporuke?

Definitivno preporučujem svoje playliste na Spotifyu, obećajem da su najraznovrsnije i najkvalitetnije ikad. Također, svoj spomenuti podcast Icon unleashed koji se može naći Spotifyu i Apple podcastima. Nažalost, svijet se ne vrti oko mene, pa osim mojih stvari, preporučujem i seriju The Dropout i Under the Banner of Heaven, filmove Selma i Origin, te knjigu Invisible Women. Nije sve nužno trenutačno aktualno, ali mi je prvo palo na pamet, a ove godine slušam svoju intuiciju.