Snimio je sto tisuća lica prije nego što je postao fotograf. Kako je Richard Avedon zauvijek promijenio modnu fotografiju

U njujorškom Gagosianu 5. svibnja otvorena je izložba Avedon 100. Radi se o izložbi organiziranoj povodom 100. rođendana legendarnog fotografa koji je donio revoluciju u portretiranje i modnu fotografiju. Avedon je volio reći da ga ne zanima dubina već samo površina što se obično u njegovim modnim fotografijama reflektiralo kroz vrlo specifične naglašene poze, isticanje odjevnih detalja te frizure i šminke.

No, definitivno je bio daleko od površnog fotografa. Osim modela i slavnih među kojima su bili Marylin Monroe, Audrey Hepburn, Pat Cleveland, Brooke Shields, Beatles i brojni drugi poznati, Avedon je snimao i portrete vojnika i vođa građanskih pokreta, političara i aktivista među kojima su pak bili predsjednik Obama, Allen Ginsberg i Malcolm X. Povodom 100. obljetnice rođenja, prisjećamo se njegove raskošne karijere i života.

Početak karijere u američkoj mornarici

Richard Avedon rođen je 15. svibnja 1923. godine u New Yorku u židovskoj obitelji. Otac mu je bio imigrant iz Rusije koji je na Petoj aveniji prodavao odjeću, a majka je došla iz obitelji koja se već dugo bavila proizvodnjom odjeće pa je Avedon od malih nogu bio okružen modom. Majka ga je poticala da se nastavi razvijati u tom smjeru kao i da se bavi umjetnošću već kao dječak pa se sa svega 12 godina učlanio u fotografski klub Young Men’s Hebrew Association (YMHA). Tu je počelo njegovo upoznavanje s fotografijom od koje se nikad više nije odvojio. I u srednjoj školi, pohađao je školu DeWitt Clinton u Bronxu, bavio se fotografijom, uređivanjem školskog magazina o književnosti te je pisao poeziju.

Fotografska karijera službeno mu je započela najodgovornijim i najtežim zadatkom koji jedan fotograf može dobiti, a posebno kad mu je tek 21 godina. Pridružio se, naime, američkim oružanim snagama u Drugom svjetskom ratu i služio kao fotografski pomoćnik druge klase u trgovačkoj mornarici. Zadatak mu je bio snimati lica vojnika odnosno ono što je sam nazvao fotografijama identiteta. “Snimio sam barem sto tisuća lica prije nego što sam shvatio da zaista postajem fotograf” kazao je jednom prigodom. Kad je napokon shvatio, prošle su dvije godine i Avedon je odlučio napustiti mornaricu i posvetiti se modnoj fotografiji.

Prvi radni dani u modnim magazinima

Za razliku od mnogih drugih tada, pa i danas, Avedon je odmah je počeo raditi kao slobodni fotograf. Prvi ga je angažirao Harper’s Bazaar za koji je fotografirao modele na ulicama, u noćnim klubovima, plažama i drugim lokacijama na otvorenom. Mentor mu je bio Alexey Brodovitch, rusko-američki fotograf i tadašnji umjetnički direktor Harper’s Bazaara uz čije je vodstvo uskoro postao glavni fotograf u tom magazinu. Ali snimao je i za druge. Prije 25. rođendana u portfoliju je već imao fotoografije snimljene i za magazine Theatre Arts, Look i Life.

Sam je za sebe govorio da je površinski fotograf odnosno da njegove fotografije nikad ne idu ispod površine jer je dobra površina odnosno vanjština puna skrivenih tragova. Konkretno, to je značilo da je koristio pozu, stav, frizuru, odjeću i modne dodatke kao ključne elemente na fotografiji koji pričaju dublju priču. Doista je zanimljivo da je na početku karijeru fotografirao isključivo lica vojnika u istim uniformama i istim pozama, a onda je karijerni procvat doživio s fotografijama na kojima ponekad uopće ne vidimo lica modela, a toliko su moćne i govore tako puno. “Bila sam presretna kad god sam radila s Avedonom jer mi je dozvolio da se krećem”, rekla je za Vogue povodom njegovog 100. rođendana manekenka Pat Cleveland. “U to doba nisu postojale kamere koje mogu brzo okinuti puno snimaka u pokretu. Ali Avedon je bio nevjerojatno brz, bio je agilan poput gazele.”

Avedon je bio jedan od prvih modnih fotografa koji su radili s crnim modelima i zbog toga je u travnju 1965. godine napustio Harper’s Bazaar. Pridružio se potom u tim godinama dosta progresivnijem Vogueu koji je u tom trenutku vodila (i sasvim ga promijenila i približila onom Vogueu kakav znamo danas) ekstravagantna Diana Vreeland. Avedon je u Vogueu radio više od 20 godina i u tom je periodu snimi osvoje najpoznatije fotografije kako one modne tako i one s poznatim glumcima i glazbenicima u prvom planu. A onda je u devedesetima, u već poodmakloj dobi, postao prvi redakcijski fotograf magazina The New Yorker. Za taj je magazin radio 12 godina, doslovno do svoje smrti. Avedon je preminuo od cerebralne hemoragije u San Antoniju u Teksasu 2004. godine, dok je obavljao jedan fotografski zadatak za spomenuti magazin.

Revolucija u komercijalnoj fotografiji

Avedon nije bio samo izvrstan modni fotograf i fotoreporter, njegov pristup komercijalnoj fotografiji donio je revoluciju u marketinške kampanje. Za njega su i reklamne fotografije bile umjetnost. Zahvaljujući takvom pristupu snimio je neke od najpoznatijih modnih kampanji u povijesti za brendove među kojima su Calvin Klein, Revlon, Versace i brojni drugi. A osim toga, zarada od takvih projekata omogućila mu je da se u slobodno vrijeme posveti fotografiji za koju je vjerovao da može potaknuti društvene promjene ili barem razmišljanje. Snimao je portrete tijekom američkog pokreta za ljudska prava i Vijetnamskog rata, radio je i za brojne muzeje i za strane magazine kao što je francuski Égoïste.

U dobi od 36 godina objavio je prvu knjigu fotografija za koju mu je uvodni esej napisao Truman Capote. Nakon toga je objavio još četiri knjige od kojih svaka dokumentira jedan period njegovog stvaralaštva. Bio je i predmet brojnih izložbi. Prvu retrospektivnu dobio je kad mu je bilo svega 38 godina, u Smithsonian Institutionu, a kasnije je bio predmet izložbi u njujorškom muzeju Metropolitan (1978. i 2002.), Minneapolis Institute of Arts (1970.), Amon Carter Museum of American Art (1985.), The Whitney Museum of American Art (1994.) i najrecentnije u Gagosianu gdje se do 24. lipnja može pogledati izložba Avedon 100 povodom njegovog 100. rođendana.