Ova šestorka godinama ljetuje na divlje i spava u šatorima. Jednom su upali u minsko polje

Antun s ekipom godinama ljetuje po našim otocima. Spavaju pod zvijezdama. Ispričao nam je sve o tome i dao sjajne savjete

Ovih dana misli nam sve češće obuzmu maštarenja o godišnjem i ljetnim avanturama. Sanjarimo o putovanjima, osobito onim dalekim no s obzirom na situaciju morat ćemo ih još malo odgoditi. Ono što je u ovoj suludoj, novonastaloj situaciji dobro, epidemija kao da nas je natjerala da bolje upoznamo svoju zemlju. I poput djece se već više od godinu dana oduševljavamo zanosnim destinacijama koje su nam do sada bile pred nosom.

Kako će istraživanja i ovoga ljeta većini ostati u okvirima državnih granica, našli smo se s veselom šestorkom iz Zagreba koja nam ispračala kako oni to rade. Uglavnom ljetuju na divlje i kažu da od toga nema ništa bolje. Ključ uspjeha je, napominju, dobra priprema – odabir konačne destinacije, planiranje aktivnosti i promišljeno pakiranje pri čemu se mora ponijeti ono najosnovnije za higijenu, kuhanje i spavanje te misliti na udobnost jer loš san doista može pokvariti i do najsitnijih detalja isplaniranu avanturu. Tu su se jako dobrima pokazali nadmadraci koje nose na svako putovanje.

Na ideju su došli jer su bili švorc, a za sve je kriv izlet u Vodice. Od tada, već četiri godine zaredom, Marko zvani Mrav, Matej kojeg zovu Rajko, Filip – Ćof, Domagoj – Deki, Dino – Dixi i Antun obilaze naše otoke. Potrpaju se u auto, spavaju u šatorima i kažu da je u tih pet dana avantura zajamčena. Do sada su obišli Cres, Vis, Dugi Otok i Korčulu, a ove godine je u planu upoznati Brač uzduž i poprijeko.

Kako je sve počelo? Spavali su u autu i proveli se kao nikada prije

“Volio bih reći da je neka anegdota sve inicirala, ali pravi razlog je bio to što smo bili švorc. Za sve je kriv jedan izlet u Vodice. Otišli smo tamo bez ikakve rezervacije apartmana. Nismo nosili ni šatore, spavali smo u autu, po plaži i zabavili se kao nikada prije. To je bila, svjesno ili nesvjesno, misao vodilja kada se stvarala ideja za kampiranje jer smo shvatili da nam ne treba puno da nam bude dobro. Za prvo putovanje odabrali smo Cres je predivan, ali i poprilično blizu. Prvo kampiranje na Cresu, nas totalnih amatera, toliko nas je dojmilo da smo si rekli: “Hej, ajmo svakog ljeta kampirati na drugom otoku“, priča nam Antun Bauer (28).

S godinama su se ušemili. Dok su na Cresu proveli, kako kažu, dva sramežljiva noćenja, taj se broj do zadnjeg kampiranja na Korčuli udvostručio. Zaključili su da su četiri, pet noćenja savršen broj, jer kampiranje u divljini, koliko god da je predivno, nije baš lagano i lagodno. U tih četiri, pet dana, kažu, uživanje ne pređe onu finu liniju zamornog. Prvo putovanje, ono na Cres, bio je priznaju poput testa izdržljivosti.

Strah je eufemizam za stanje u kojem smo bili

“Bilo je izazovno, bili smo potpuno neiskusni. Lutali smo šumom na jugu Cresa ne bi li našli lijepo mjesto u kojem ćemo se utaboriti. Potraga je trajala satima i već nam je mrak počeo prijetiti. Na kraju smo nagrađeni, nismo mogli naći ljepšu lokaciju. Nakon što smo podignuli šatore, okupili smo se oko vatre. Svuda oko nas bio je mrkli mrak. Izrodila se ideja, baš poput onih u teen hororcima, iz čiste zezancije počeli smo pričati strašne priče. Kao što to obično biva, taman kad smo se zagrijali, iz dubine mračne šume čuli smo korake. Odmah smo ušutili i počeli osluškivati. Strah je eufemizam za stanje u kojemu smo bili. Čuli smo da se koraci približavaju. Uperili smo svjetiljke prema šumi i vidjeli dva oka kako svijetle. Postupno se ukazala i silueta. Plaha košuta se prepala i otrčala nazad u šumu”, govori dodajući kako je uslijedilo olakšanje, ali im nastavak nije bio ni na kraj pameti.

Cres ih je oduševio. “Predivan je. Vidjeli smo Lubenice, grad u kamenu star četiri tisuće godina koji prema popisu stanovništva iz 2001. broji svega 21 stanovnika, a navodno se danas taj broj kreće oko četiri. Tik ispod Lubenica smještena je plaža Plave Grote koja skriva modru špilju, po našem mišljenju i atraktivniju od Modre špilje na Biševu. Uz napuštena sela, Vransko jezero, brojne maslinike i prekrasnu prirodu, Cres nam je omogućio da u potpunosti zavolimo kampiranje”, dodaje.

Destinacija koja ima najljepše uvale i plaže pobjeđuje

Iako su tu tradiciju započeli nekompletni, svega četvorica od šestorke, zadnja dva otoka, Dugi otok i Korčulu, uspjeli su odraditi u punom sastavu. Na putovanja, kažu, uvijek odlaze autom jer im je tako najpraktičnije. Osim što u njemu drže stvari, omogućava im da lakše mijenjaju destinacije na kojima će noćiti. “Na Dugi otok smo se odvažili ići biciklima, a stvari smo nosili u bisagama. Iskreno, fino smo se namučili. Zaključili smo da bicikle nećemo tako skoro opet koristiti za kampiranje. Zato smo se prošle godine doslovno potrpali u moj Fiat Doblo”, prisjeća se.

Imajući na umu koliko je često komplicirano dogovoriti običnu kavu s frendovima, pitali smo se kako biraju destinaciju, kako se usklade? “Biranje destinacije je veliki gušt. Naša je sreća da su hrvatski otoci jedni od najljepših na svijetu, dragulj do dragulja. Stoga je slatka muka birati na koji ćemo idući ići. Najčešće se krenu samo predlagati ideje i dijeliti slike otoka pa onda glasamo. Svakako uvijek uzimamo u obzir da je otok pogodan za kampiranje. Kod odabira uvijek presude lijepe uvale i skrivene plaže do kojih je moguće doći kopnenim putem, ali i lokacije koje su pogodne za dizanje šatora”, otkriva dodajući da to podrazumijeva odsustvo oštrih stijena, škrapa i neravnih terena.

Ćof pregledava satelitske snimke i traži gdje ćemo spavati

Biranje destinacije za podizanje šatora, kažu, predivan je proces. “Zamislite da birate hotelsku sobu s najljepšim pogledom, samo što pri tome niste ograničeni na prostor hotela, već je vaš hotel cijeli otok. Možete biti metar od mora, ili se pak popeti na neki povišeni dio otoka i uživati u pogledu. Taj proces zna biti poprilično izazovan. Cilj je uvijek što veća divljina i odsustvo civilizacije. Pronaći takvo mjesto nije uvijek lagano jer na takvim mjestima s razlogom nema drugih ljudi. Teško su dostupna, ne mogu se pronaći na karti i tomu slično. Međutim, jednom kad pronađete takvo mjesto i utaborite se, uživate u svom malom raju”, govori entuzijastično Antun.

No, u tom pothvatu, služe se ludim trikom. “Priprema je stvarno pola uspjeha. Naš vođa puta je uvijek Ćof koji uloži dodatnu energiju i trud kako bi nam pronašao savršeno mjesto. Osim što istražuje po internetu, on doslovno gleda satelitske snimke otoka ne bi li prepoznao kakvu dobru skrivenu uvalu, a kad dođemo na otok uvijek ima upaljen mobitel s navigacijom i usmjerava nas kamo da krenemo. Naravno, nije sve uvijek detaljno isplanirano jer ima nekog gušta i u spontanosti”, prisjeća se.

Na početku puta stali pred tablu Opasnost od mina

“Kada smo došli na Vis, završili smo u nekom zabačenom selu i upoznali čovjeka koji tamo drži krave i koze. Nakon nazdravljanja rakijom upitali smo ga gdje bismo mogli prespavati. Poslao nas je na neki teško prohodan put koji navodno vodi do predivne pješčane plaže. Međutim, na početku tog puta stali smo pred tablu na kojoj je pisalo Opasnost od mina. Znajući da je Vis nekadašnja vojna baza, nije nam bilo svejedno. Nismo znali možemo li vjerovati čovjeku kojega znamo punih pet minuta i koji nas uvjerava da je ta tabla tamo postavljena samo da zastraši turiste. Dobar čovjek s Visa nije lagao. Nismo nagazili na minu, a na kraju puta dočekala nas je osamljena, predivna pješčana plaža”, kaže zadovoljno.

Na svojim putešestvijama sami kuhaju, love ribu, i većinu vremena provode na pristojnoj udaljenosti od civilizacije, kažu u šali. “Ponekad znamo navečer izaći i uživati u blagodatima koje grad nudi. Zadnje večeri našeg boravka u Saliju na Dugom otoku bila gradska fešta pa smo se odlučili fino obući, sakriti tragove kampiranja i zabaviti se u gradu. Svirala je Crvena Jabuka i možemo reći da ćemo dugo pamtiti taj provod”, govori Antun, a mi ga pitamo za savjet – na što paziti i kako isplanirati kampiranje?

Što sve treba ponijeti na kampiranje?

“Planiranje je bitno, ali ostavite prostora i spontanosti. Pronađite mjesta na kojima ćete sigurno moći kampirati, ali ostavite nekoliko noćenja neisplaniranima i jednostavno prepustite stvar slučaju. Nikad ne znate kakva luda priča se može izroditi. Što se opreme tiče, tu pak ništa ne ostavljajte slučaju. Ona je ključna. Osim šatora, obavezno ponesite vreće za spavanje, čeone lampe, plamenik, posuđe i pribor za kuhanje, pribor za jelo, odjeću, hammock uvijek dobro dođe (sve češće spavamo samo u hammocku dok šator niti ne vadimo), higijenske potrepštine, osobito vlažne maramice i prijenosnu bateriju za mobitel. Najvažnije od svega, uvijek pazite da imate dovoljno vode i vodite računa o tome da vam voda ne treba samo za piće već i za kuhanje, pranje zubi i razne druge slične stvari”, govori iz svog iskustva.

Spavanje pod otvorenim nebom, nastavlja, posebno je iskustvo. “Buđenje tik do mora nešto je što bi svatko trebao iskusiti. Iako ljudi misle da kampiranje zna biti neugodno i da se rijetko kada možeš naspavati, mi često kažemo da na kampiranju spavamo bolje nego ikad. Ako želite veću lagodnost, možete u šator staviti nadmadrac, osjećat ćete se kao da lebdite dok spavate. Vjerujte, provjereno je! U tom trenutku vas nije briga ako je ispod šatora kamenčić ili pomalo neravna površina jer ništa od toga ne osjećate. Povrh toga, u prirodi su manje temperaturne razlike nego u gradu, pa inače vruće ljetne noći koje muče ljude u gradu, znaju biti jako ugodne otvorenom u prirodi što omogućava ugodniji san”, govori.

I za kraj daje još jedan vrijedan savjet: “Ako ste osjetljivog sna, pa vas je strah da će vas zrikavci ili prve zrake sunca ujutro probuditi, to lako možete riješiti s čepićima za uši i povezom za spavanje.”