David Skoko je vrlo ugodan sugovornik, i to će vam potvrditi svi koji su ga imali prilike intervjuirati. Jedan od najboljih hrvatskih chefova sebe najradije opisuje skromno, kao ribarevog sina, a mi bismo ga, pak, opisali kao osobu koja nam uvijek iznova pokaže kako je istinsku strast prema poslu kojim se baviš nemoguće glumiti. Bilo da smo s njim pričali o problemima hrvatske gastronomske scene ili prehrambenim navikama nacije u cjelini, uvijek je imao nešto konstruktivno za podijeliti, znao se lijepo izraziti, zbog čega smo ga uvijek s užitkom slušali.

Ovaj smo se put s njim našli u prostorima restorana vinarije Bolfan u Zagorju, gdje je gostovao povodom još jednog velikog priznanja koje je nedavno primio. Njegov putopisni serijal Motor, loza, kuhača u sklopu kojeg je putovao Hrvatskom i predstavljao tople obiteljske priče poznatih vinara, otkupio je 24Kitchen. Otkrio nam je što mu priznanja danas znače, koliko je kroz putovanje po vinarijama naučio o vinima, a koliko o sebi, pričali smo i o snazi nepatvorenih emocija te ostvarenju snova od kojih ne odustaje.

S1: Snimanje serijala Motor, loza, kuhača sad je iza vas, a reakcije su, čini mi se, bile fantastične. Kad se osvrnete unatrag, kakvo je bilo iskustvo snimanja? Jeste li vi zadovoljni kako je sve skupa ispalo?

Od kad sam snimio svoj prvi recept za televiziju, zapravo sam sanjao da jednom snimim neki fora gastro putopis po Hrvatskoj. Tako da i sama prilika koja mi se pružila, da ga snimimo, već bila fantastično iskustvo. Snimanje ovog showa je meni bilo najzabavnije iskustvo pred kamerama ikad. Mogu vam priznati da se inače ne volim gledati na televiziji. Sam sam sebi smiješan; idem si malo na živce. Ali kad sam pogledao prvu epizodu, a i svaku poslije, cijelo vrijeme sam se ponosno smješkao. Toliko mi je emisija zabavna da mi je nekako nedostajalo još desetak minuta u svakoj epizodi. Pogotovo kada znam koliko smo super scena i kadrova snimili. Toliko toga za reći i pokazati a tako malo vremena.

S1: Potvrda kvalitete stigla je i od strane 24Kitchena, koji je serijal odlučio otkupiti. Na taj ste način postali jedini Hrvat na kanalu na kojem su svoje emisije imala i imena poput Jamieja Olivera i Gordona Ramsayja. Koliko vam takvo priznanje znači? Je li vas uopće iznenadilo?

S Disneyem i 24Kitchenom surađujem već nekoliko godina. U njihovoj produkciji snimili smo dvadesetak epizoda emisije Stari gušti – nova kužina, koje su bile dobro gledane na 24Kitchen kanalu. Za drugi njihov kanal, National Geographic, snimili smo i jednu epizodu Neistraženih kuhinja s Gordonom Ramsayem. Mislim da se te emisije još uvijek tu i tamo repriziraju, tako da sam njihovoj publici poznat već neko vrijeme. Kad se Disney zainteresirao za naš novi show bili smo jako uzbuđeni. I baš mi je jako drago da su prepoznali trud cijele produkcije koja se stvarno naradila da bi emisija bila tako lijepa i zabavna.

S1: Kroz spomenuti ste serijal prošli cijelu Hrvatsku, a gledateljima predstavili priče 10 uspješnih vinarija. Koliko ste prije emisije znali o vinu, kakav odnos s njim imate i je li se on promijenio? I zašto hrvatska vina, po vašem mišljenju, mogu biti globalno ili barem europski konkurentna?

Za vrijeme snimanja prešli smo preko 7000 kilometara po cijeloj zemlji. U devet epizoda prošli smo skoro sve najpoznatije vinske ceste Hrvatske. Moram priznati da nisam neki vinopija. Kako puno putujem i vozim, zapravo izbjegavam bilo kakav alkohol. Završio sam srednju poljoprivrednu školu i učio sam vinarstvo i vinogradarstvo tako da znam neke osnove o uzgoju vinove loze i imam nešto teoretskog znanja o proizvodnji samog vina.

Čak sam i prije dvadesetak godina polagao neki kratki tečaj za sommeliera. Tek toliko da naučim otvoriti bocu kako treba, par vinskih fraza i kako zavrtiti vino u čaši da u društvu izgleda ko’ da se nešto kužim. Zapravo nemam pojma. Tijekom snimanja emisije jako sam puno naučio o našim vinima i vinskim regijama. Sad još bolje znam kako još uvijek ne znam puno o vinu a ni o tim regijama koje smo posjetili. Ja sam vam jako znatiželjan tip, svaki put kada dođem na neko novo mjesto i upoznam neke nove ljude od njih želim nešto i naučiti.

Toliko se još divnih priča krije po cijeloj našoj prekrasnoj zemlji koje još želim doživjeti, okusiti, naučiti. Hrvatska ima stvarno fantastičnih vina. Neka od njih mogu stati rame uz rame s vinima iz najpoznatijih svjetskih vinskih regija. Jer iza svakog tog vrhunskog vina stoji veliki trud i rad vrijednih vinarskih obitelji koje žive svaku sekundu svog vinograda i podruma da bi mi na kraju uživali u plodu njihova rada. Čaši vrhunskog vina.

S1: Na kraju svake ste epizode kuhali, mahom na otvorenom, a onda i objedovali s obitelji kod koje ste bili u gostima. Čini mi se da su i ti recepti bili osmišljeni sa svojevrsnom agendom; da pokažete da treba kuhati sezonski, lokalno, a da sa zbilja dobrim sastojcima ionako nema puno posla. Jesam li u pravu?

Kroz cijelu emisiju pričamo priču o održivosti, obitelji i tradicionalnim vrijednostima. Sve obitelji koje smo posjetili čine ljudi koji žive od poljoprivrede. Uz svoje vinograde većina uzgaja i nešto svoje hrane. Za mene kao kuhara to je nešto što jako cijenim. I sam se trudim kuhati i jesti sezonske, lokalne namirnice. Kada god imam mogućnost promoviram taj način kuhanja i prehrane. Nekako mi je i lakše. Inspiraciju za jela tražim u okruženju u kojem kuham i ako mogu biram najbolje što se nudi. Kada imaš dobre namirnice lako je kuhati finu hranu.

Jako mi je drago da smo u emisiji odlučili kuhati na otvorenom. S nama je putovao i naš mali špaher na drva, Bleki. Obožavam ga! Toliko toga smo skuhali zajedno. Kad smo krenuli sa snimanjima ni sam nisam vjerovao da ću uspjeti sve toliko nakuhati s njim.

S1: Što nosite kao najveću vrijednost serijala? Postoji li nešto što niste očekivali, što vas je, možda, ugodno iznenadilo?

Najdraže mi je što smo uspjeli prenijeti one ljudske emocije koje smo doživjeli tijekom snimanja. Pokazali smo ljepotu naših krajeva kroz prizmu vinarskih obitelji. Tradicija i napredak koji se isprepleću kroz njihove životne priče. Ljubav prema vinarstvu i vinogradarstvu koja se prenosi generacijama. Mladi naraštaji vinara koji rastu na ramenima svojih roditelja i predaka. Generacijski rast i razvoj vrijednih obitelji. Nitko od njih ni u jednom trenutku nije rekao da je to lako, ali oni uspijevaju. I ja sam odrastao u sličnoj obitelji i dobro znam o čemu pričaju i koliko to vrijedi. Nadam se da su to doživjeli i gledatelji.

S1: Kad se snima toliko dana i tjedana, vjerujem da ne nedostaje ni anegdota sa snimanja. Možete li s našim čitateljima podijeliti koju? Sigurna sam i da ste morali dosta improvizirati.

Improvizirali smo svaki dan. Za vrijeme snimanja stalno je padala kiša. Pravi je izazov bio uskladiti plan snimanja s vremenskim uvjetima. A mi smo skoro sve snimali vani, na otvorenom. Snimali smo cijele dane, koliko god je bilo svjetla. Ponekad je znalo biti napeto, no sve smo rješavali u hodu. Bilo je i naporno, ali smo se i jako dobro zabavili i napravili super emisiju.

U Baranji smo išli pecati na Dunav. Čim smo došli na obalu jedan od štapova je jako trznuo i savio se do vode. Odmah sam počeo motati i izvukao ribu. Naravno da to nismo snimili jer sam ja kao neki bedak potrčao odmah dignuti ribu da ne zbriše a da nisam ni trenutak možda sačekao snimatelja, i tako smo propustili super kadar. Ostatak jutra na Dunavu, uz sav trud, nismo ulovili nijednu ribu, ali smo se puno smijali i snimili odličnih dijaloga.

S1: Na čemu trenutačno radite? Što nam od eventualnih planova možete već najaviti?

Radim na nekoliko edukativnih i promotivnih projekata u gastronomiji koji mi uzimaju jako puno vremena. U planu nam je s istom ekipom snimiti još jedan gastro putopis po Hrvatskoj. Ako bude sreće možda čak i ove godine! Želja mi je ovo ljeto puno vremena provesti s obitelji da nadoknadim propušteno vrijeme.

S1: Kako je u Batelini?

Batelina je super, tamo su stvari jako dobro posložene. To je dobro uhodana obiteljska konoba koju vode moji roditelji a sudjeluje cijela obitelj i divan tim koji je već godinama s nama.

S1: U jednom davnom intervjuu ste mi rekli da vam je velika želja otvoriti restoran na plaži s otvorenom vatrom, u kojem biste radili sve baš onako kako vi želite. Drži li vas još ili se snovi s godinama mijenjaju?

Mojih je snova je puno, a ja gledam da ostvarim jedan po jedan.

---

David Skoko s našim je čitateljima za kraj podijelio i recept za jednostavno mesno jelo idealno za nedjeljni ručak ili druženje s ekipom.

Odležani ramstek od angusa s pečenim batatom i hrskavom zelenom salatom

Sastojci

• 600 g ramsteka od angusa
• 1 kg narančastog batata
• 1 ljubičasti luk
• pola glavice češnjaka
• 1 glavica salate hrastov list ili iceberg
• 100 g maslaca
• mladi luk
• ružmarin
• rukola
• svježi timijan
• maslinovo ulje
• bučino ulje
• jabučni ocat
• sol
• papar

Priprema

1. Batat ogulimo i narežemo na srednje velike komade. Dodamo krupno narezan ljubičasti luk, četiri ili pet režnjeva češnjaka, par grančica ružmarina, posolimo, popaprimo i dobro poškropimo maslinovim uljem.

2. Pomiješamo rukama i stavimo u pećnicu. Pečemo 30 minuta na 180°C.

3. Ramstek zapečemo na roštilju ili u grill tavi po dvije minute sa svake strane i pustimo da se odmori 10 minuta.

4. U gusanoj tavi rastopimo domaći maslac, dodamo dva režnja češnjaka, svježi timijan, ružmarin, sol i papar. U tavu ubacimo odrezak i podlijevamo ga maslacem dvije minute koristeći žlicu.

5. Operemo zelenu salatu, posušimo je i narežemo. Začinimo je solju, paprom, mladim lukom, jabučnim octom i bučinim uljem.

6. Meso serviramo narezano na dasci na malo rukole. Batat serviramo u posudi u kojoj smo ga pekli.