Nekad je nužno odabrati stranu
SNAGA

Nova naslovnica magazina Time ostavila je bez teksta. Pitale smo učiteljice iz Hrvatske što misle o njoj

“Magistrirala sam na fakultetu, imam 16 godina radnog iskustva, radim dva posla i doniram krvnu plazmu da bih platila račune. Ja sam učiteljica u Americi.”

Ova izjava stoji na novoj naslovnici magazina Time koji ju je jučer objavio uz još dvije naslovnice s izjavama dviju učiteljica iz američkih škola. Jedna od njih dijeli krevet u malom stanu s vlastitim djetetom, dok druga ima 20 godina radnog iskustva, a ne može si priuštiti popravak automobila, posjet liječniku niti osigurati budućnost svojoj djeci.

AMERIČKE UČITELJICE NIKAD NISU BILE MANJE PLAĆENE

Samo ove godine je organizirano šest štrajkova i marševa učitelja diljem SAD-a, piše Time, a razlika između plaća učitelja i drugih profesionalaca u toj zemlji nikada u povijesti nije bila veća.

Godine 1994. učitelji su u SAD-u tjedno zarađivali 1.8 posto manje od drugih profesionalca, a od prošle godine, prema Ecomonic Policy Instituteu, zarađuju čak 18.7 posto manje. Stanje je posebno kritično u nekim zemljama, piše Time, kao što je Oklahoma u kojoj su se plaće učitelja u posljednjem desetljeću smanjile za osam tisuća dolara godišnje, dok su se u Arizoni smanjile za pet tisuća dolara godišnje.

Problem nije samo u plaćama već i u tome da države štede na školskoj opremi u javnim školama, ne plaćaju učiteljima zdravstveno osiguranje, a javne škole u kojima rade tretirane su kao drugorazredne.

KAKVO JE STANJE U HRVATSKOJ?

U hrvatskim se medijima u posljednja dva tjedna priča o velikom smanjenju broja učenika u školama, no što je s plaćama i uvjetima rada učitelja?

Prema nalazima komparativne analize plaća i uvjeta rada učitelja i nastavnika u Hrvatskoj i ostatku Europske unije koju je Sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske objavio prema podatcima iz 2016., hrvatski nastavnici imaju podjednaki okvir za rad kao većina učitelja i nastavnika u svijetu i EU. Međutim, plaća im raste puno sporije. Raspon plaće od početka do kraja radnog staža u Hrvatskoj je 20 posto, dok na europskoj razini on iznosi 60 posto.

ŠTO O TOME MISLE UČITELJI?

Pitale smo dvije učiteljice što misle o Timeovoj naslovnici i kako one gledaju na uvjete rada učitelja u Hrvatskoj.

Sanja ima 52 godine i kao učiteljica nižih razreda u osnovnoj školi radi već više od 30 godina. “Realno gledajući, naš život je vrlo skroman. S tom plaćom ne možete školovati djecu i samostalno živjeti. Ja imam preko 30 godina radnog staža i plaću tek nešto višu od šest tisuća kuna,” otkrila nam je Sanja. “Kad smo vidjele naslovnicu šalila sam se s kolegicama na poslu da se učiteljice mogu samo bogato udati, inače im preostaje jedino živjeti skromno. Mnoge od nas rade i druge poslove, ni nama nije bolje nego Amerikankama. Jedina dobra strana ovog posla je onaj osjećaj zadovoljstva koji imaš kad radiš s djecom. Nakon ovoliko godina zbilja mogu reći da zbilja radim posao koji volim.”

S druge strane, 29-godišnja Lucija koja ima tek nekoliko godina iskustva pozitivnija je i ima vlastiti odgovor na Timeovu naslovnicu.

“Magistra sam primarnog obrazovanja, imam svega nekoliko godina radnog iskustva, ne radim dodatni posao osim učiteljskog, dobrovoljno dajem krv i uspješno plaćam sve svoje račune. Ja sam učiteljica u Hrvatskoj.”

Lucija je oduvijek smatrala da je biti učiteljica najljepši posao na svijetu, a trenutno radi u mjestu u kojem je odrasla, u školi koju je i sama pohađala i smatra se sretnom što je uopće dobila posao učiteljice razredne nastave. “Nije uvijek lako, guši nas papirologija koje ima previše, radimo i više od onoga za što smo plaćeni, ali rad s djecom je prekrasan. Upravo sam zbog toga postala učiteljica. Djeca su iskrena, pozitivna, dobronamjerna pa samim time i ja se smatram boljom osobom kad sam s njima”, kaže Lucija.

“Iako ponekad djeluje lakše odustati, predati se, dići ruke od svega što radiš ili samo se žaliti, ne želim biti pesimistična. Želim razmišljati da uvijek postoji bolja budućnost, za mene, moju djecu, moju obitelj i prijatelje i za djecu koju podučavam. Znam da su uvijek teška vremena, za svakoga, ali kad sam u svom razredu vjerujem da je primarni cilj odgojiti dobre ljude, a ne dobre učenike.

Parafraziram jednog učitelja iz Kalifornije s kojim se poistovjećujem da nam je najveći izazov s kojim se suočavamo poučavanje djece da budu časni ljudi u nečasnom svijetu, želimo da budu pristojni, iako rastu u okruženju punom nepristojnosti. Naš je posao pokazati im da postoji drugačiji način na koji mogu živjeti svoj život. Svojim pozitivnim načinom razmišljanja želim utjecati na promjene u društvu, počevši od svog razreda, od svoje djece. Nemojmo se bojati oluja, u njima učimo kako upravljati svojim brodom.”