41 vizionarski projekt hrvatskih arhitekata, od kojih su neki, priznajemo, malo čudni (2. dio)
U drugom (i posljednjem) nastavku serijala o uzbudljivim projektima koji - zbog raznih okolnosti - nikada nisu realizirani, reporterka Telegrama donosi skice vizija hrvatskih arhitekata nastale od 1939. do 2013. godine
Nakon jučerašnjeg prvog dijela priče o neostvarenim povijesnim projektima, danas donosimo skice nekih od najimpresivnijih arhitektonskih ideja nastalih u razdoblju od 1939. do 2013. godine. Za ovaj drugi (i posljednji) nastavak serijala nabavila sam od povjesničara, arhitekata i iz gradskih muzeja suvremenija rješenja koja bi, da su izgrađena, dramatično izmijenila izgled mnogih hrvatskih gradova. Neka od njih nisu osvojila prvo mjesto na natječajima, no intrigantna su zbog neočekivanog izgleda ili rješenja, neki projekti nisu ostvareni zbog početka Drugog svjetskog rata, ili su povučeni u posljednjem trenutku jer je ponestalo novca za već isplaniranu gradnju. Mnogi su mi se, s druge strane, učinili zanimljivima samo zato što djeluju prilično suludo. Poput jedne propale urbanističke ideje da se kroz strogi centar Zagreba izgradi autoput.
22. Hotel na Plitvicama od 16 katova (1939.)
Gdje: Plitvička jezera
Plan: Sagraditi novi hotel umjesto starog koji je izgorio
U požaru 1939. gotovo je potpuno izgorio stari hotel Plitvice smješten u nacionalnom parku. Opći natječaj za izgradnju novog hotela raspisao je 1941. godine Odjel za tehničke radove Banovine Hrvatske.
Kao najveći nedostatak pokazalo se neriješeno pitanje regulatorne osnove, prema kojoj bi se moglo preispitati, je li lokacija starog hotela adekvatna za gradnju novog, zamjenskog hotela. Mnogi ugledni arhitekti su se javili na natječaj. Vladimir Turina i Franjo Tišina projektirali su avangardni neboder od 16 katova. Njihov projekt bio je uvršten u tri otkupljena. Provedbu natječaja prekinuo je Drugi svjetski rat.
23. Hotel s plivalištem Drage Galića u Zagrebu (1941.)
Gdje: Preradovićeva 17, Zagreb
Plan: Izgraditi plivalište s hotelom za sportaše
Jedno od najoriginalnijih djela u našoj arhitekturi tog razdoblja osmislio je Drago Galić. U praznom bloku Preradovićeve ulice zamislio je kompleks s bazenom, hotelom za sportaše te, na vrhu, privatnim stanovima.
Ulična zgrada bila je visine susjednog bloka, a u njoj bi se nalazila recepcija hotela, iznad nje privatni stanovi. Unutar bloka izgradio bi se neboder od 16 katova za hotel. Odmah iza nebodera bili bi veliki bazen i plivalište. Oko kompleksa ostaju mala zelena dvorišta koja se vide kroz staklenu kupolu plivališta. Za ovaj hotel s plivalištem projektiran je prvi mobilni stakleni krov u zemlji. Godinu dana kasnije, 1942., vlasti NDH od Galića za istu lokaciju naručuju projekt socijalnih stanova. Arhitekt je projektirao zgradu s dvoetažnim stanovima koja strogo prati zadane gabarite okruženja. Do danas na toj lokaciji ništa nije sagrađeno.
24. Dječji grad Maksimir (1943.)
Gdje: Maksimir, Zagreb
Plan: Izgraditi zabavne sadržaje za djecu
Projekt zagrebačkog arhitekta Franje Tišine iz 1943. godine za Dječji grad u Maksimiru.
Arhitekt je projektirao staklenu dvoranu za igru kraj koje je smjestio bazen i tobogan te različite sadržaje za ljetnu igru na otvorenom. U zimskom periodu Dječji grad nudi razne dvorane za igru u unutrašnjosti, koje su projektirane tako da imaju velike staklene stijene pa i u zimskom periodu u prostorije propuštaju što više svjetla.
25. Uređenje šibenske rive i prostora oko katedrale (1949.)
Gdje: Stara gradska jezgra, Šibenik
Plan: Obnoviti i preurediti prostor oko katedrale
Nakon ratnih razaranja stare gradske jezgre konzervatorske radove na gradskoj vijećnici i u samom centru vodio je arhitekt Harold Bilinić. No osim provedenih obnova, arhitekt je tijekom 1949. i 1950. napravio niz skica kojima je prikazao svoje idealno uređenje prostora oko katedrale svetog Jakova.
Bilinić je u poratnom razdoblju djelovao u konzervatorskim zahvatima stare gradske jezgre i to na obnovi vijećnice, izgradnji zavojitog stepeništa na trgu ispred katedrale, regulaciji trga Medulić i formiranju niza manjih zelenih poteza unutar kamene strukture.
26. Američki paviljon na Zagrebačkom Velesajmu (1965.)
Gdje: Zagrebački Velesajam
Plan: Izgraditi paviljon za američke investitore
Ivan Vitić autor je projekta za impresivnu građevinu Američkog paviljona na Zagrebačkom velesajmu 1965. godine.
Neobičnog oblika i konstrukcije paviljon ima tri etaže, prizemlje, prvi kat i galeriju. Ova izrazito suvremena građevina nikad nije izvedena zato što su investitori iz Amerike odustali. Prema ponuđenom je ugovoru, naime, zgrada nakon deset godina trebala prijeći u državno vlasništvo.
27. Iblerov Drveni neboder i sve njegove nesuđene lokacije (1958.)
Gdje: Zagreb
Plan: Pronaći idealno mjesto za Iblerov “Drveni neboder”
Neboder u Martićevoj ulici u Zagrebu iz 1958. godine poluugrađena je dvokatnica sa stambenim osmerokatnim tornjem, poznatija po kolokvijalnom nazivu Drveni neboder.
Prva lokacija trebala je biti na mjestu današnje Muzičke akademije, odnosno zgrade Ferimporta na Trgu maršala Tita, zatim su neboder premjestili na mjesto današnjeg hotela International, a na kraju se skrasio na sadašnjoj lokaciji na adresi Martićeva 9. Neboder je izgrađen između 1956. i 1958. prema projektu Drage Iblera. Trgovački lokali su u prizemlju, a uredski prostor nalazi se na dvije etaže podnožja tornja. Zgrada se odlikuje arhitektonskom i graditeljsko tipološkom vrijednošću te se ubraja u ključna ostvarenja moderne hrvatske arhitekture.
28. Uređenje Iblerovog trga u Zagrebu (1976.)
Gdje: Iblerov trg, Zagreb
Plan: Urediti trg ispred Drvenog nebodera, imenovanom po arhitektu Ibleru
Uređenje Iblerovog trga iz 1976. godine po prijedlogu Branka Silađina i Berislava Šerbetića predviđa otvaranja tog trga preko Vlaške ulice prema zelenom koridoru na Šalati.
Prostor ispred Iblerovog nebodera otvoren je i omeđen samo drvoredom koji trg povezuje sa zelenim sjeverom. Spuštanje zelenila u grad bila je premisa ovog projekta. Natječaj je bio u dvije etape, arhitekti Silađin I Šerbetić dobili su prvu nagradu. “Poanta je bila u trgu koji povezuje zelenilo sa Šalate i grad, a danas trga nema. On je sakriven među zgradama i nitko ga ne može ni naći”, kaže Branko Silađin. Nakon osamostaljenja Hrvatske javio se zainteresirani investitor s idejom izgradnje podzemne garaže, što je na kraju rezultiralo i izgradnjom zgrade koja je u konačnici veća od Iblerovog nebodera.
29. Autoput, odnosno tangenta, od Degenove do Britanca (1973.)
Gdje: Zagreb
Plan: Izgraditi autoput od Degenove ulice do Britanskog trga
U sklopu detaljnog urbanističkog plana Donjeg grada iz 1973. predstavljena je i prostorna studija s planom prometa Zagreba do 2000. godine. Taj dio studije posebno je uzrujao stručnjake i građane.
Spominjala se, primjerice, izgradnja prometne tangente, koja se trebala protezati od Degenove ulice, preko Tkalčićeve, tunelom ispod Griča, preko Tuškanca i sjeverne Ilice do Britanskog trga.
Nakon što je 1975. pokrenuta akcija “SOS za baštinu za stari Zagreb”, posebno je zapažena izložba fotografija i fotomontaža, fotografa Krešimira Tadića u “Studiju galerije Forum”. Pokazujemo vam neke od njegovih fotomontaža, koje su Zagrepčanima bile posebno šokantne
Uz ove montaža bio je napisan vrlo kratak komentar: “Ta bi se cesta u stvarnosti ponijela daleko okrutnije nego na ovim slikama”.
30. Integrirani grad arhitekta Nenada Fabijanića (1999.)
Gdje: Potez od Ilice do Trešnjevačkog placa, Zagreb
Plan: Spustiti željezničku prugu u podzemni tunel i urediti novonastali prostor
Ovaj vizionarski projekt do danas nije realiziran iako su ga stručnjaci gotovo unisono podržali. Autor je htio stvoriti novu urbanu os u širokom potezu od Ilice do Baštijanove ulice, odnosno spojiti Park Franje Tuđmana i Dom sportova. Uvjet za to je uklanjanje prepreke koju čini željeznička pruga. Kao najbolje rješenje predlaže se spuštanje pruge pod zemlju, u široki koridor.
“Nova os ima funkciju arterije koja osigurava reurbanizaciju zapuštenih, i nedovršenih urbanih područja te integrira dva oduvijek loše povezana područja grada” opisuje autor projekta Nenad Fabijanić.
Novost su velike zelene površine na mjestu kolosijeka i kolodvorskih uređaja. Produljavanjem cestovnih pravaca u smjeru sjever-jug one dobivaju oblik kazeta koje mogu imati različite namjene, od sportskih, rekreacijskih do kulturnih, a jedna ili više njih mogle bi primiti kakav muzej na otvorenom, primjerice dio Hrvatskog željezničkog muzeja s povijesnim lokomotivama kao posebnom atrakcijom u ambijentu kojem izvorno pripadaju. Taj pojas proteže se u punoj širini pruge, a u duljini zasad do Selske ceste, s perspektivom da se produži do Črnomerca, pa i dalje. Zakrivljenost trase pridaje toj novoj osovini u slici grada dinamičnost i omogućuje iznenadne vizure. “Uklanjanjem pruga i svih uređaja povezanih sa željezničkim prometom oslobađaju se goleme površine koje omogućuju fizičko spajanje područja sjeverno i južno od pruge, uspostavljanje novog, cjelovitog prometnog sustava i cestovnog i tramvajskog. Napokon, prostorno oblikovanje i izgradnju takvog reda veličine, kakav je dosad bio nezamisliv u urbanistički i arhitektonski definiranom središtu grada.” tvrdi arhitekt Nenad Fabijanić
31. Trg Gaje Bulata u Splitu (1996.)
Gdje: Split
Plan: Urediti trg ispred splitskog HNK
Ovaj projekt nikada nije zaživio unatoč provedenom natječaju.
Na natječaju u gradu Splitu za uređenje Trga Gaje Bulata, kazališnog trga ispred splitskog HNK, pobijedila je neformalna grupa arhitekata pod nazivom Dječja Soba koju su činili arhitekti Hrvoje Bakran, Zdravko Krasić, Tea Horvat i Radovan Šobat, a Vladimir Mattioni djelovao je kao konzultant. Nakon završetka natječaja, suautore nitko nije kontaktirao za izradu projektne dokumentacije.
32. Uređenje obale uz Savu (2007.)
Gdje: Zagreb
Plan: Izgraditi luksuzne stanove i poslovne prostore na obali Save
Rezultati natječaja za urbanistički plan uređenja južne obale Save objavljeni su još 2007. godine. Prvu nagradu osvojio je ured Urbane tehnike iz Zagreba i Crtkano u kojem su osmislili stambeno – poslovne jedinice smještene na potezu Savskog parka, Remetinca i Tromostovlja.
Odmah nakon prvog natječaja, taj prostor razdijelio se na četiri manja plana, nakon čega se raspisao novi natječaj. Jedan dio, od postojeća četiri, kupila je grupacija Verdispar, privatni investitor iz Norveške, s idejom da na prostoru od preko 40 tisuća kvadrata sagrade luksuzne stanove i poslovne prostore. Članovi tima iz nagrađenih Urbanih tehnika krenuli su u projektiranje stambenih zgrada, dok su njihovi kolege iz Studija BiF bili zaduženi za poslovne prostore. Dobili su lokacijsku dozvolu, no Skandinavci su stopirali investiciju, zbog ekonomske krize i stagnacije tržišta.
“Na kraju je ispalo da se u to vrijeme građevinskog zamaha, trebalo odmah graditi, naručitelji su izgubili vrijeme na provedbu dva natječaja i urbanistički plan uređenja. U međuvremenu je nastupila kriza. A dok smo mi vadili dozvole prema urbanističkom planu, s druge strane Jadranske avenije izgradilo se cijelo naselje, Lanište” kaže Zdravko Krasić iz Urbanih tehnika.
33. Trg Pravde u Zagrebu (2007.)
Gdje: Bivša vojarna na Črnomercu, Zagreb
Plan: Izgraditi kompleks i premjestiti sve sudove na jednu lokaciju
Javni natječaj za izgradnju Trga pravde raspisan je krajem 2007. godine. Pobjednički projekt rad je zagrebačkih arhitekata Davora Bušnje, Zrinke Mrković i Vedrana Skopca.
Na prostoru bivše vojarne između Selske, Ilice i Ulice baruna Filipovića trebali su se smjestiti svi sudovi sa 2500 zaposlenih, a dnevno bi primali oko 20 tisuća građana. Oko centralnog trga smjestile bi se četiri glavne sudske zgrade, koje bi imale šest nadzemnih etaža i podzemnu garažu za 1800 vozila. Dodatni sadržaj činili bi manji hotel, wellness centar, kafići, pravosudna akademija, kongresna dvorana, klub pravnika i prostrana šetnica. Projekt je prihvaćen 2008. godine, a gradnja je trebala biti završena 2013, no zbog nedostatka novca još nije ni započeta.
34. Terminal Žabica, autobusni kolodvor u Rijeci (2008.)
Gdje: Rijeka
Plan: Izgraditi zgradu autobusnog terminala
Prvo mjesto na javnom natječaju Grada Rijeke za projektiranje autobusnog terminala Žabica osvojio je projektantski tim 3LHD iz Zagreba, 2008. godine.
Nova zgrada bila bi dugačka 300 metara, a u njoj bi trebao biti smješten čitav autobusni terminal sa 18 perona, bus depo za 14 autobusa, javna garaža za 900 vozila, trgovine, poslovni i javni sadržaji na višim etažama te višenamjenska dvorana u dijelu obnovljenog postojećeg skladišta.
Pješaci bi do novog terminala mogli doći iz tri smjera – Krešimirove ulice, novooblikovanog trga Žabica, te produžetka Rive. Sva tri smjera presjecaju se na najnižoj razini zgrade. Konstrukcija i fasada su čelične i svojevrsna su posveta lučkim kranovima i konstrukcijama, a ujedno omogućavaju veće raspone i kvalitetnije oblikovanje prostora. Kako bi terminal trebao izgledati u stvarnosti pogledajte u ovom videu.
35. Plavi vulkan, novi stadion na Kajzerici (2008.)
Gdje: Zagreb
Plan: Sagraditi moderni nogometni stadion
U svibnju 2008. godine završen je natječaj o idejnom rješenju novog nogometnog stadiona na zagrebačkoj Kajzerici. To zdanje zamišljeno je kao zamjena za stari maksimirski stadion.
Zagrebački arhitekt Hrvoje Njirić i njegov međunarodni tim arhitekata osvojili su prvu nagradu odlukom Gradskog poglavarstva i žirija. Stadion bi imao lebdeći krov izgrađen od čeličnih sajli pokrivenih polimernom folijom, na njemu bi se prikazivao rezultat utakmica, što bi bilo vidljivo čak i s naplatnih kućica u Lučkom. U stadion bi stalo 50 tisuća ljudi. Stadion na Kajzerici trebao je, prema planovima, biti izgrađen 2012. godine.
36. Uređenje poteza od Muzeja suvremene umjetnosti do Bundeka i Save
Gdje: Zagreb
Plan: Urediti park kulture od MSU do same obale Save
Ideja arhitekta Nenada Fabijanića je da potez od Muzeja suvremene umjetnosti do Bundeka postane park kulture. Tu bi se tada pronašla mjesta za umjetničke zbirke i donacije koje se danas stišću u skladištima muzeja. U takvom tematskom parku također bi bilo mjesta i za razni komercijalni sadržaj, namijenjen dokolici i razonodi, kao što je to običaj u Europi i svijetu.
Na tom pravcu od MSU prema sjeveru sve do Save predviđa se niz od četiri objekta koji svojim rasporedom naglašavaju autoritet Velike osi, kralješnice velikog metropolskog središta. Svaka od novih zgrada autonomna je jedinica, s posebnim prilazima i parkovnim okolišem, a povezuje ih dugačka esplanada sa širokim vizurama prema zapadu. Potez sjeverno od njih, sve do Bundeka i povezan s njime, zamišljen je kao park, a završava povišenim vidikovcem na obali Save, odakle se pruža veličanstven pogled na grad sve do Sljemena.
37. Hrvatski olimpijski dom Vrbani III., 2008.
Gdje: Zagreb
Plan: Izgraditi veliki sportski kompleks s raznim sadržajima
Sportski kompleks na prostoru Vrbani III. u Zagrebu zamišljen je kao dodatni, srodni sadržaj u blizini ŠRC Jarun. Prvo mjesto na natječaju 2008. godine osvojilo je urbanističko idejno rješenje trojice arhitekata Igora Franića, Mladena Jošića i Nenada Kondže.
Parcela je podijeljena na istočni i zapadni dio. Uz zgradu Hrvatskog olimpijskog doma u kojem bi bili smješteni uredi za njihovu administraciju zamišljen je i veliki sportski centar sa zatvorenim olimpijski bazenom kao i hotel. Na zapadnom dijelu nalazili bi se otvoreni tereni, dostupni građanima. Razni sportski tereni i igrališta okružuju i već postojeće okretište tramvaja, koje bi ostalo na istome mjestu. “Natječaj je proveden prije nego su riješene katastarske čestice te je u procesu raščišćavanja papirologije nastupila kriza. Najveća je greška bila to što se krenulo s natječajem, a da papiri nisu bili riješeni” rekao je Mladen Jošić, jedan od projektanata.
38. Riva u Puli (2011.)
Gdje: Pula
Plan: Uređenje Rive s lukom, željeznicom i cestovnim prometom
Nakon što je grad Pula raspisao urbanistički natječaj za uređenje Rive, 2011. godine prvu nagradu je osvojio arhitektonski Studio BF iz Zagreba.
Natječajnim radom obuhvaćene su četiri zone obale u ukupnoj dužini od 2400 metara, te su u natječaju rješavani zadaci kao što su putnički brodski terminal, željeznički kolodvor, interni tramvajski promet, industrijski kolosjek za potrebe brodogradilišta Uljanik, te interni promet i parkirališta.
Područje koje obuhvaća natječajno rješenje ključno je za razvoj grada oko svog zaljeva, uređenje obale, ali i pripadajućeg akvatorija. S uređenjem samog centra Pule se još nije započelo. “Što bi bio razlog tome? Pa zato što nije nikome interesantno, jer je preskupo urediti 2,6 kilometra obale kad nemaš novaca. Jer se ne može realizirati u okviru političkih mandata minimalno u tri glasačka ciklusa, odnosno 12 godina.” kaže jedan od projektanata Zoran Boševski.
39. Delta i luka u Rijeci, prijedlog arhitekta Turine (1949.)
Gdje: Rijeka
Plan: Urediti strogi gradski centar i pronaći mu adekvatan sadržaj
Uređenje Delte u gradu Rijeci aktualno je pitanje još od spajanja talijanskog i hrvatskog dijela grada, odnosno Fiume i Sušaka. Upravo su Rječina i Delta godinama označavale granicu, a nakon Drugog svjetskog rata i spajanja Rijeke pokrenuta je inicijativa za uređenje tog prostora omeđenog Riječinom i Mrtvom kanalom. Potez prolazi kroz sami centar grada sve do do morske obale i Luke Baroš.
Arhitekt Vladimir Turina predložio je izgradnju različitih sportskih sadržaja 1949. godine. Kompleks bazena, igrališta, borilišta i tribina specifičan je po tome što ima pomični mehanički krov. Tako bi pomicanje krova pretvarao plivalište iz ljetnog u zimsko, a igrališta za atletiku i ostale sportove mogla bi se transformirati u prostor za izložbe ili za različite manifestacije masovnog sadržaja.
40. Delta i luka u Rijeci, prijedlog studija 3LHD (2013.)
Gdje: Rijeka
Plan: Urediti strogi gradski centar i pronaći mu adekvatan sadržaj
Na javnom natječaju grada Rijeke projektni studio iz Zagreba 3LHD, 2013. godine osvojio je jedno od tri nagrađena rada za uređenje prostora između Rječine i mrtvog kanala, popularne Delte kao i Luke Baroš.
Koncept ovog projekta dobivanje je ekološkog koridora prema kojem bi se iznad nove tvornice za tretiranje otpadnih voda smjestio park. Novi gradski park imao bi dvije istaknute građevine na svakom kraju istočnog ruba Delte. Auditorij i kongresni centar bili bi smješteni na sjevernoj strani, s ispred njih javni trg. Na kraju riječke delte smjestili bi se akvarij i morski muzej.
Pješačke zone i javni prostori najvažnije su karakteristike novog masterplana. Koncept se temelji na produživanju urbanog gradskog tkiva temeljenog na strukturi tipičnih gradskih blokova.
41. Delta i luka u Rijeci, prijedlog arhitekta Fabijanića
Gdje: Rijeka
Plan: Urediti strogi gradski centar i pronaći mu adekvatan sadržaj
Uređenje područja Delte i Luke Baroš u Rijeci prema ideji zagrebačkog arhitekta Nenada Fabijanića trebalo bi od tih zapuštenih dijelova stvoriti velike zelene površine i prostor koji će služiti građanima, bez pretjerane izgradnje stambenih i poslovnih objekata.
Svi objekti u funkciji su građanima pa je tako na tom prostoru zamišljena višenamjenska dvorana, akvarij, hotel i stanovi. Objekti su pažljivo razmješteni tako da tvore mrežu punktova, raznovrsne i razvedene ponude. No u percepciji i budućem korištenju dominira slobodan zeleni prostor, razdijeljen u zone različita karaktera i oblikovanja. Zelenilu su i smještajem i formom podređeni tehnički uređaji i objekti.