FOTO: Vjekoslav Skledar

Velike priče

Dok se zagrebačko Sveučilište guši u skandalima, u Rijeci rade mala čuda. Ova žena najzaslužnija je za to

Riječka rektorica Snježana Prijić Samaržija osvojila je drugi mandat. Za Telegram govori o postignutom i novim, velikim planovima

Velike priče

Dok se zagrebačko Sveučilište guši u skandalima, u Rijeci rade mala čuda. Ova žena najzaslužnija je za to

Riječka rektorica Snježana Prijić Samaržija osvojila je drugi mandat. Za Telegram govori o postignutom i novim, velikim planovima

FOTO: Vjekoslav Skledar

U prvom je mandatu izmijenila način izbora rektora, učinivši ga demokratičnijim kako bi se smanjio prostor eventualne korupcije. U iduće četiri godine, Rijeku želi učvrstiti u europskom visokoobrazovnom prostoru, otvoriti studijske programe koji će odgovarati na društvene i potrebe tržišta rada, a zagovara i sveobuhvatnu promjenu hrvatskog sustava visokog obrazovanja i znanosti.

Snježana Prijić Samaržija, inače profesorica filozofije, zvuči kao rektorica koja precizno zna što želi za Sveučilište u Rijeci kojem je na čelu petu godinu. Daljnja internacionalizacija, rodna ravnopravnost, snažna suradnja sa zajednicom, demokratičnost i transparentnost, studenti kao ko-kreatori sveučilišnih politika, naglasci su na kojima nastavlja raditi naredne četiri godine sa svojom upravom koju pretežno čine žene.

Baš je novi mandat, za koji je dobila plebiscitarnu podršku, bio povod Telegramovom posjetu Rijeci. Dvosatni razgovor, koji smo vodili u zgradi Rektorata, nije ostavio dovoljno vremena za sva naša pripremljena pitanja i nove teme koje je sama Prijić Samaržija otvarala.

Ovdje nije bilo mjesta pitanjima o ružnim sveučilišnim skandalima, naprosto zato što ih nema. Preostala su, dakle, ona o perspektivi riječkog sveučilišta, koje ide u korak sa suvremenom europskom paradigmom visokog obrazovanja, ali i o usamljenosti mišljenja Prijić Samaržije među ostalim hrvatskim rektorima.

TELEGRAM: Reizabrani ste za rektoricu za razdoblje do 2025., novi mandat počeo vam je prije dva tjedna. Kada se osvrnete na protekle četiri godine, što biste izdvojili kao ključne naglaske prvoga mandata? Često ističete partnerstvo u YUFE mreži Mladih sveučilišta za budućnost Europe.

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Definitivno nas je obilježila internacionalizacija. Prije svega partnerstvo u YUFE mreži koje nam se pokazalo krajnje dragocjenim jer smo kroz Covid krizu dijelili iskustva sa sveučilištima u drugim zemljama. Jako smo puno naučili od partnera iz mreže i pokazalo se da smo krizu lakše prebrodili zato što smo mogli dijeliti ta iskustva. Važno nam je i da smo ušli u YERUN, mrežu mladih istraživačkih sveučilišta, kao i da smo se počeli pojavljivati na ranking listama, imamo puno više studija na engleskom jeziku, kompetitivnih europskih projekata i sve to vidim kao dijelove sveobuhvatne internacionalizacije. Gledajući iznutra, velika stvar nam je bila konsolidacija financijsko-organizacijskog funkcioniranja Sveučilišta, a tu je uvijek i briga za studente i suradnja sa zajednicom.

TELEGRAM: S pogledom unaprijed, u naredne četiri godine, koje ste si ciljeve postavili? Izabrani ste s programom ‘Otvoreno sveučilište za otvoreni svijet’.

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Svi tu otvorenost nekako vežemo uz nastavak internacionalizacije. Kada kažem – otvoreni svijet, otvoreno društvo, otvoreno sveučilište – referiram i na filozofa Karla Poppera, koji je pod otvorenošću podrazumijevao demokratske procedure. Važna mi je otvorenost institucije prema demokratskim procedurama, transparentnosti, participaciji i na tome ćemo dalje raditi. YUFE i YERUN nas prepoznaju kao inovativno sveučilište pogotovo u kontekstu otvorenosti različitim oblicima suradnje sa zajednicom na čemu također snažno nastavljamo raditi. Otvorenost znači i uključivost pa je dio programa i naš plan rodne ravnopravnosti o kojem smo prošloga tjedna otvorili raspravu i bit ćemo prvo hrvatsko sveučilište koje će donijeti plan rodne ravnopravnosti.

Rektorica u razgovoru s Telegramovom novinarkom u Rektoratu Sveučilišta Vjekoslav Skledar

TELEGRAM: Koji su obrisi toga plana?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Osim što se u Europi priprema certificiranje sveučilišta koja poštuju rodnu ravnopravnost, planom rodne ravnopravnosti uvjetovat će se i njihovo pristupanje istraživačkim projektima i novcima, primjerice, već u programu Obzor Europa. Mi smo taj plan zamislili kao opsežnu strategiju za razdoblje od 2021. do 2025. koja će definirati konkretne mjere i indikatore poboljšanja situacije. Kada gledamo brojeve, mi imamo jako dobru situaciju, primjerice, imamo više žena u Senatu, žena je na čelu uprave Sveučilišta, što ima manje od 25 posto europskih sveučilišta.

No, napravili smo dubinsko istraživanje koje je pokazalo da su u aspektima zadovoljstva karijerom – mogućnostima napredovanja, balansa privatnog i poslovnog života – muškarci daleko zadovoljniji od žena. Imamo prostora za unapređenje jer je rodna ravnopravnost jako kompleksna, i ne svodi se samo na participaciju žena u Senatu.

TELEGRAM: Iz tiska je još praktički friška Strategija Sveučilišta za naredne četiri godine. Kažete da je Strategija stvorena kako biste lakše i učinkovitije upravljali radikalnom transformacijom sveučilišta. O kakvoj se radikalnoj transformaciji radi?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Sveučilišta u Europi i svijetu se pripremaju za transformaciju koja se meni čini radikalnom. Nekoliko je bitnih točaka te transformacije, jedna od najbitnijih su sasvim sigurno europska sveučilišta, odnosno priprema druge faze mreža europskih sveučilišta. Stvara se dvadesetak snažnih mreža europskih sveučilišta, s otprilike sedam do deset sveučilišta u svakoj mreži. Za to se na razini Europe osigurava novac jer mreže, poput YUFE, već sada pilotiraju tzv. transformacijske module, neka su vrsta inkubatora i akceleratora promjena visokoobrazovnog krajobraza Europe.

TELEGRAM: Koje su specifičnosti europskih visokoobrazovnih mreža o kojima govorite?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Za nas je to veliki izazov jer cijeli naš sustav mora funkcionirati usklađeno s Maastrichtom, Antwerpenom, Bremenom… Ta će europska umreženost puno intenzivnije poticati mobilnost, dijeljenje iskustava rukovođenja i politika, a tu je i ideja fleksibilizacije visokog obrazovanja. Studenti će, unutar studijskih programa koje pohađaju, moći uzimati male obrazovne pakete, za koje imaju posebne preferencije, i tako će slagati svoj personalizirani kurikulum. S obzirom na to da smo u mreži, naši će studenti moći birati pakete s ostalih devet sveučilišta. To sve će moći realizirati i iz Rijeke kroz virtualni kampus koji je specifičnost naše mreže.

TELEGRAM: Po čemu se takva mreža razlikuje od Erasmusa, odnosno klasične studentske razmjene?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Ovo je puno intenzivnije, mi volimo govoriti o otvorenim studijskim programima. U Erasmusu student odlazi na semestar ili najviše 12 mjeseci, ovdje će tijekom cijelog studijskog programa moći upisivati kolegije iz YUFE mreže, koji se automatski priznaju. Očekujemo da će, ako stvari budu išle onako kako je planirano, u dodatku diplomi naših studenata u pravilu biti internacionalni kurikulumi, puno više kolegija s drugih sveučilišta, ali i naših kolegija u diplomama studenata iz Europe. Radi se o novoj paradigmi visokog obrazovanja u europskom prostoru visokog obrazovanja.

Izrazit fokus na europsku umreženost okosnica je njenog upravljanja sveučilištem Vjekoslav Skledar

TELEGRAM: Sveučilište u Rijeci s jedne strane odgovara na potrebe razvoja zajednice u kojoj djeluje, s druge se strane profilira i kroz regionalno umrežavanje, a s treće strane, preko YUFE mreže, velik naglasak stavljate na internacionalizaciju. Jesu li sve ove komponente komplementarne ili postoji potencijalni latentni konflikt između internacionalizacije, Rijeke kao nacionalnog sveučilišta i Rijeke kao sveučilišta u regionalnom kontekstu?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: To je jako zanimljivo pitanje. Kada smo donosili Strategiju, naš Savjet Sveučilišta bio je jako angažiran, posebice naš predsjednik Mladen Pejković, iz Atlantic Grupe iz Zagreba, koji je kontinuirao postavljao pitanje kako će strategija europskog sveučilišta budućnosti odgovarati na izazove regije. Nadam se da smo ga uspjeli uvjeriti da je to zapravo prava priča. Naš bazični okvir u kojem želimo biti utjecajni je naša regija, ali učimo od Europe da bismo u regiji bili bolji, a naša regija usporediva s onima u Europi. Europsko sveučilište YUFE je osmišljeno kroz suradnju sveučilišta i njihovih gradova i regija, i ta regionalno-internacionalna komponenta dobro funkcionira.

Kada govorite o nacionalnoj razini, ne vidim da tu ima sukoba. Naprotiv, mi se kontinuirano evaluiramo u komparaciji s europskim sveučilištima, gdje se kao država nalazimo prema inovacijskom indeksu, kolika nam je znanstvena produkcija, koliko ulažemo u istraživanje i razvoj… Danas nema nacionalnog razvoja visokog obrazovanja i znanosti ako nema europske dimenzije. Nitko si ne može dopustiti izolaciju, živjeti u iluziji samodostatnosti i oslanjati se na svoje političke i interesne mreže. U takvom scenariju počinje natjecanje između nacionalnih sveučilišta i instituta, a to je put u crni provincijalizam.

TELEGRAM: Tijekom prvoga mandata, inicirali ste izmjenu sustava izbora rektora na Sveučilištu u Rijeci, prihvaćen je demokratičniji, bottom-up način izbora. Zašto ste išli u izmjenu sustava izbora rektora? Što nije valjalo s prethodnim modelom?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Prethodni model bio je isključivo ekspertistički, samo su članovi Senata birali rektora, odnosno čelnici su birali čelnika. U toj situaciji, kvalitetu donošenja odluka može poremetiti činjenica da članovi Senata biraju osobu koji će poslije njima biti na čelu, to je jedna čudna igra uvjetovanja u kojoj su moguće određene devijacije. Mi smo smatrali da ekspertističkom modelu treba dodati demokratičnost, kao korekciju ekspertističkog modela, koliko to postojeći Zakon dopušta. Sada, dakle, imamo participativni model u kombinaciji s ekspertističkim; i dalje Senat odlučuje, ali odlučuje između dva kandidata koje preliminarno izaberu sva fakultetska vijeća.

Prijić Samaržija stupila je u drugi mandat početkom tjedna Vjekoslav Skledar

TELEGRAM: U utrci za drugi mandat niste imali protukandidata; je li to znak plebiscitarne podrške Sveučilišta vama ili ovdje vlada skrivena diktatura?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: U šali su mi dekani znali reći da je ovdje gore nego u Sjevernoj Koreji, jedan kandidat, nikad veći broj potpisa podrške, stopostotna podrška (smijeh). Ja bih, naravno, voljela misliti da je to snažna podrška za nastavak projekata koji su vrijedni i koje treba završiti ili stabilizirati kako bismo, koliko je to uopće moguće, zajamčili kontinuitet dobrih praksi.

TELEGRAM: Od ove akademske godine, studenti u Rijeci mogu studirati logopediju, izrazito deficitarnu na nacionalnoj razini, a pripremate i studijski program farmacije kojim također odgovarate na društvene i potrebe tržišta rada. S otvaranjem tih studija očito ste pogodili “u sridu”. Je li u pripremi pokretanje još novih studijskih programa, na tragu logopedije i farmacije?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Logopedija nam je bila jako važna, mi smo kao županija po pitanju logopeda daleko iza hrvatskog prosjeka. Dok na razini Hrvatske na 10.000 stanovnika dolazi jedan logoped, u Primorsko-goranskoj županiji dolazi jedan logoped na 100.000 stanovnika i to nam je bila goruća potreba. Sličan deficit kadrova imamo i u području farmacije, a u regiji imamo i najveću tvrtku u farmaceutskom sektoru, vrlo propulzivni JGL. Logopedija je krenula, a moderan studijski program farmacije napravili smo u suradnji s Jadran galenskim laboratorijem, Hrvatskom ljekarničkom komorom i HALMED-om. Sada čekamo potvrdu Nacionalnog vijeća za znanost i dopusnicu Ministarstva i nadamo se da sa studijem farmacije krećemo od iduće akademske godine.

Intenzivno razmišljamo što dalje, dva područja procjenjujemo gorućima. Socijalni rad i obrazovanje stručnjaka u ovom području pokazuje se kao veliki društveni izazov ne samo u regiji, nego i u Hrvatskoj. Oko toga smo već obavljali neke konzultacije s Ljubljanom vezano za pokretanje združenog programa. Drugi je diplomski studij za podatkovne inženjere ili stručnjake u području tzv. data science i umjetne inteligencije.

TELEGRAM: Imate pomoćnika za studentska pitanja i on dolazi iz studentskih redova. To je najbliže Supekovom prorektoru-studentu s početka 70-ih za što sam čula. Zašto takva izražena orijentiranost na studente? Pitanje je možda neobično, no ovo baš i nije praksa na drugim hrvatskim sveučilištima.

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Na početku mog prvog prorektorskog mandata, 2009. godine, dogodila se studentska blokada i ona me snažno oblikovala kao nekoga tko ima mogućnost kreirati sustav. Oblikovana sam snažnim buntom studenata protiv sustava obrazovanja za koji su smatrali da ih ne tretira kao partnere, već kao puke korisnike obrazovne usluge. Jako mi je važno da se studente percipira kao ko-kreatore procesa na Sveučilištu. Naravno da mogu uvijek razgovarati s njima, ali važno mi je da se na principijelnoj, pa i simboličkoj razini, pokaže koliko su nam studenti partneri.

Osobno držim da od njih dobivam toliko važnu perspektivu u formiranju naših politika i duboko vjerujem da su naše prakse zbog toga bolje. Snažno se protivim stavu da je suradnja i ko-kreacija procesa mehanizam stvaranja dizača ruku, to je politička vulgarizacija koja obezvrjeđuje naš rad i podcjenjuje mlade i pametne ljude insinuirajući da su marionete bez vlastitog stava osim gole karijerne ambicije.

Socijalni rad i data science studijski su programi o kojima Rijeka razmišlja za dalje Vjekoslav Skledar

TELEGRAM: Rijeka, uz Institut za društvena istraživanja u Zagrebu i Sveučilište u Ljubljani, izvodi zapravo pionirski youth studies u Hrvatskoj, odnosno program cjeloživotnog obrazovanja kojim se stječu kompetencije iz područja proučavanja mladih i za djelotvoran rad s mladima. Planirate li u tom smislu sljedeći korak, odnosno međunarodni združeni master studij?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Da, u planu je master studij i formiranje Centra za youth studies kroz suradnju s ljubljanskim Fakultetom za društvene znanosti i IDIZ-om, koja je za nas iznimno plodna i jako bitna. Smatramo izrazito važnim obrazovati mlade da mogu kvalitetno participirati u civilnom društvu jer uistinu njegujemo ideju da civilno društvo nije samo aktivizam, nego da je to neka vrsta monitoriranja demokracije i korekcija institucija kroz neposredni angažman.

TELEGRAM: Riječko sveučilište u proteklom je razdoblju s Ministarstvom potpisalo programske ugovore, gdje se dodatno financiranje sveučilišta ostvaruje temeljem ugovorenih rezultata. Uz Pulu, jedino ste sveučilište koje je potpisalo te ugovore s bivšom ministricom Divjak, a oponenti ugovora o njima su nerijetko govorili kao štetnima i nepovoljnima. Je li Rijeka pogriješila što je potpisala ugovore? Jeste li nastradali zbog toga?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Potpisivanjem programskih ugovora osigurali smo oko 20 posto više sredstava no što bismo dobili da ih nismo potpisali. Konkretno se radi o povećanju od oko 10 milijuna kuna za dosadašnje razdoblje primjene programskih ugovora. Moja je interpretacija da ostala sveučilišta smatraju da su ti ugovori štetni zato što generalno time pristajemo biti nedostatno financirani. Činjenica je da se ja tu slažem s njima, definitivno se za visoko obrazovanje, a posebno kompetitivno istraživanje i razvoj, dodjeljuje premalo novaca. Međutim, kada imate kolač koji neće biti veći, pokušavate ga rasporediti na najbolji mogući način. Smatram da su programski ugovori najbolji mogući način da se taj novac transparentno i pravedno raspodijeli, jer je raspoređen po formuli koja vrijedi za sva sveučilišta na jednak način.

TELEGRAM: O kakvoj se formuli radi?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Financiranje se sastoji iz dva dijela, temeljnog gdje se u načelu radi se o određenoj svoti po studentu ili znanstveniku i znanstvenoj produkciji, a druga se formula odnosi na dodatno financiranje temeljem rezultata. Ona uključuje stopu završnosti studenata, a za znanost uključuje broj doktoranada, udio istraživačkih projekata i objavljene radove u najvišim kategorijama. Mi smo potpisivanjem pristali da nas se vrednuje po rezultatima i po toj formuli dobivamo spomenuti dodatak novca.

Još je jedna mogućnost osiguravanja dodatnih sredstva. U pregovaranju o programskom financiranju, mi smo si između ponuđenih prioriteta izabrali one na koje ćemo se posebno koncentrirati. Izabrali smo internacionalizaciju, definirali smo ciljeve, a Ministarstvo prati naše indikatore i dobivamo određenu sumu prema stupnju ispunjenosti indikatora. Svaka naša sastavnica koja je ispunila dogovorene indikatore ili postigla rezultate, dobila je dio tih dodatnih sredstava. Ljudi su zadovoljni jer su nagrađeni proporcionalno rezultatima svoga rada, sve je transparentno i utemeljeno na zaslugama po jasnim kriterijima.

Mogu samo spekulirati što je bilo upitno drugim sveučilištima, ali mi smo od toga definitivno profitirali. Ako me pitate o šteti, onda je ona isključivo u tome što smo tim izdvojenim stavom često kritizirani na Rektorskom zboru. Imam osjećaj da to naše drugačije mišljenje nije dobro primljeno među rektorima, ali napominjem da smo mi potpisivanjem programskog financiranja ispoštovali odluku Vlade i Ministarstva i prihvatili smo ono što je bila nacionalna politika otvorena i za svako drugo sveučilište.

TELEGRAM: Govorilo se proteklih tjedana dosta o državnoj maturi i naknadnom, netransparentnom dodavanju bodova učenicima pa mi se čini da ovakve situacije “otvaraju bokove” državnoj maturi i time daju za pravo njenim kritičarima, koji postoje i u Rektorskom zboru. Prije godinu-dvije, na Rektorskom se zboru dosta govorilo o ulozi i smislu državne mature kao ulazu u visoko obrazovanje. Neki su rektori zazivali i njeno ukidanje. Tome ste se u tim raspravama opirali, zašto?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Zagovaram državnu maturu od samog početka zato što osigurava jednake uvjete za ulaz u visoko obrazovanje. Nisam uvijek zagovornik standardizacije, ali u ovom slučaju mi se činilo da je ona ipak prihvatljiva cijena zbog dobra koje proizlazi iz prevencije nejednakog tretmana, netransparentnosti, tj. kao mehanizam koji sprječava potencijalnu korupciju sustava. Ovo nesretno dodavanje bodova je užasno loše i ta situacija može oslabiti pregovaračku poziciju svih onih koji zagovaraju državnu maturu, uključujući mene, zato što pokazuje da se i ovakvu maturu može korumpirati.

I dalje sam stava da je državna matura jako važna, da se može i treba popravljati i da je ovo nedopustiv incident. Koji je bio ključni argument da se o državnoj maturi svojevremeno raspravljalo na Rektorskom zboru? Stav da jako puno studenata nije položilo maturu pa samim time nisu mogli ući u sustav visokog obrazovanja jer je matura uvjet za to.

TELEGRAM: Na jednoj od sjednica argumentirali ste da uzroke tome možda treba potražiti u predtercijarnom obrazovanju, u osnovnom i srednjem školstvu?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Upravo je to bila moja poanta i tu, naravno, trebamo govoriti o reformama i statusu učitelja, a ne ukidanju državne mature kao selekcijskog alata za ulaz u visoko obrazovanje. Međutim, neki su rektori smatrali da nam, u trenutku kada nemamo dovoljan broj studenata, a imamo puno upisnih mjesta, oni koji bi mogli ući u visoko obrazovanje ne ulaze jer nisu položili državnu maturu.

Svaki upisani student, trebate to znati, znači za sveučilište sredstva jer je temeljno financiranje bazirano upravo na broju studenata. Pitanje je svakako je li ispravno da se na takav način borimo za studente, odnosno da nam nije važno s kojim kompetencijama nam učenici ulaze u visoko obrazovanje, već da brojimo glave. Ja stojim pri tome da moramo čuvati, osiguravati kvalitetu visokog obrazovanja, a da je državna matura, koju treba unaprjeđivati, važan instrument.

Rijeka je, svojim izdvojenim stavom, često kritizirana na Rektorskom zboru, kaže rektorica Vjekoslav Skledar

TELEGRAM: Tijekom prvog mandata ministra Fuchsa, bili ste prorektorica riječkog sveučilišta i sudjelovali ste u izradi prijedloga njegovog nikad usvojenog zakona o znanosti. Ministar i sada ima namjeru, iz drugog pokušaja, ići u novi zakon. Što od toga očekujete? Koje su krucijalne točke za koje mislite da bi ih zakon trebao doraditi, popraviti, modernizirati?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Istina, tada sam u tome sudjelovala i to je bio nikad bolje donesen prijedlog zakona. Jako sam cijenila participativnu metodologiju donošenja toga zakona i bila sam njegov zagovornik. Sada ne očekujem iste prijedloge zakona, puno se toga promijenilo u posljednjih 10 godina, a imam i informaciju da to nije niti namjera. Prijedlog tadašnjih Fuchsovih zakona i prijedlog zakona koji je napisan u administraciji Blaženke Divjak, sasvim su sigurno dobra osnova da se napravi kvalitetna deliberacija i da se uzmu relevantni dijelovi.

Najvažnije je da se novim zakonom ne pokušava gasiti požar, odnosno isključivo gledati kako spriječiti i sanirati degeneracije koje su u sustavu nastale. Valjalo bi kao orijentir imati viziju kakva sveučilišta i kakvu znanost želimo, što su kompetencije i istraživački ekosustavi budućnosti i okupiti zainteresirane na transformacijskoj agendi EU, o kojoj se intenzivno debatira u Europi.

TELEGRAM: No na sam spomen promjena sustava, i tako je dugi niz godina, kreću jaki nadstranački otpori koji gaze sve pred sobom. I vi ste govorili o strukturnoj greški u našem sustavu visokog obrazovanja i znanosti koja se desetljećima opire promjenama. Kada bih vas zamolila da prstom uprete u tu sustavnu grešku, u što biste pokazali?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: U naš užasno kompliciran i birokratiziran proces donošenja odluka. Stvorili smo jako kompliciran birokratski sustav gdje na svakoj razini postoji nekakvo tijelo i neki ljudi koji usmjeravaju odluke. Svako od tih tijela prepoznaje se kao instanca moći, generira se natjecanje za taj prostor moći, i na kraju ti ljudi prakticiraju tu mikro-moć. Da biste se izborili za neku promjenu ili napravili nešto, morate imati nekoga na svakoj od tih razina, morate imati silan network. Takav način funkcioniranja, kroz umreženost, je iscrpljujući i arbitraran jer nikad ne znate koja će interpretacija ili utjecaj prevagnuti. Ako me pitate koji je najveći problem, to je činjenica da eliminatorni faktor ljudi u sustavu često nije nekompetencija, već ako ste izvan mreža.

TELEGRAM: Na nedavnom sastanku s dekanom FER-a Gordanom Gledecom istaknuli ste zajedničku misao da je imperativ svake uprave fakulteta ili sveučilišta čuvati dignitet kao premisu autonomije sveučilišta. Iščitala sam tu misao na sljedeći način – autonomija se posljednjih godina često može čuti kao izgovor za zaista koješta. Gubi li se tim izgovorima upravo taj dignitet, oduzima li se time samoj autonomiji sveučilišta, plemenito zamišljenoj, njen dignitet?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Dignitet je nešto što morate svojom odgovornošću svakog trenutka potvrđivati. Akademski integritet i dignitet je za akademiju važniji nego za bilo koju drugu instituciju. Mi na neki način imamo i simboličku ulogu u društvu, ulogu prosvijećenosti i utoliko, čini mi se, imamo puno veću odgovornost. U pravu ste, nikada nismo toliko spominjali autonomiju sveučilišta koliko o njoj razgovaramo u zadnje vrijeme. Svi me pitaju o tome i stalno govorim da autonomija naprosto ne može biti nedodirljivost. Činjenica je da, zato što imate autonomiju, svima morate, ne manje, nego puno više odgovarati. Što imate više slobode, to ste više odgovorni prema svima. U tom smislu ja vidim taj dignitet.

TELEGRAM: Početak godine obilježile su strašne priče i svjedočanstva o seksualnom uznemiravanju na fakultetima. Kakva je situacija u Rijeci, jeste li imali prijava, zabilježenih slučajeva, procesuiranih slučajeva?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Imali smo, očito potaknuti inicijativom “niste same”, jednu prijavu za slučaj koji se dogodio prije 10 godina, a vezano uz vanjskog suradnika koji više nije angažiran na Sveučilištu. Upoznata sam s još jednim slučajem spolnog uznemiravanja među studentima i taj je postupak u tijeku pred Etičkim povjerenstvom. Za mene je previše sve više od nijednog slučaja. Sveučilište u Rijeci je vrlo rezolutno u stavu da trebamo sve učiniti kako bismo bili sigurno mjesto bez spolnog uznemiravanja. Radimo na brošuri koju ćemo uskoro objaviti na mrežnim stranicama i koja će sadržavati definiciju spolnog uznemiravanja jer smatramo da mnogima nije jasno što se sve može smatrati spolnim uznemiravanjem, ali i precizne upute kako postupati ako dođe do spolnog uznemiravanja, kako i kome prijaviti, gdje potražiti psihološku pomoć.

TELEGRAM: U razgovorima s vašim kolegicama iz akademske zajednice, kažu mi da su se tijekom karijere svakako susrele, ako ne s uznemiravanjem i zlostavljanjem, u najmanju ruku sa seksizmom. To je, kažu, za žene u znanosti gotovo neizbježno. Jeste li osobno, tijekom obrazovanja ili karijere, bili izloženi takvim situacijama?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Nisam bila izložena spolnom uznemiravanju niti zlostavljanju, ali mislim da nema žene koja nije osjetila i na svojem radnom mjestu neku vrstu više ili manje benevolentnog seksizma. To je ponašanje koje nije nužno neprijateljsko, ali koje uključuje predrasude ili stereotipe prema ženama. Mislim da smo sve mi razvile neku otpornost i da se niti pitamo, niti reagiramo kada ne uživamo povjerenje koje svojim znanstvenim radom zaslužujemo, kada nas isključuju iz povlaštenih muških mreža u kojima se neformalno donose odluke.

Autonomija sveučilišta, smatra rektorica, ne može biti nedodirljivost Vjekoslav Skledar

TELEGRAM: Filozofkinja ste i bavite se epistemologijom, odnosno dosegom znanja. Kako danas uvjeriti ljude, u svijetu sve više opterećenom negacijom znanosti, da znanost funkcionira? Imamo snažan antivakserski pokret, ljude koji vjeruju da je Zemlja ravna ploča. Što se dešava u spoznaji ljudi koji su antivakseri ili ravnozemljaši, zašto im znanost nije dovoljno dobra, gdje im se znanost zamjerila?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Pokreti o kojima govorite su samo dio demonstriranja narastajuće plime pseudo-znanstvenih pokreta i kulture neznanja. Svi ljudi su jednaki, slobodni i trebaju biti ravnopravni, ali pogrešno je zaključiti da svačiji stav o nekoj temi ima jednaku epistemičku ili intelektualnu vrijednost bez obzira na znanje o nekoj temi. Za mene su ovi pokreti i njihova popularnost znak ozbiljne krize prosvijećenosti, obezvrjeđivanje obrazovanja, a njihovo širenje osjećam kao tiraniju neznanja. Neznanje je najnasilniji element u društvu, tako da ove pokrete ne smatram samo opasnima za racionalnu raspravu i postignute intelektualne standarde, već opasnom i u smislu generiranja ekstremizma i fizičkog nasilja.

TELEGRAM: Jesu li takve situacije, u kojima ljudi negiraju neke od najvećih dosega medicine ili činjenicu da je Zemlja okrugla, poraz ili trijumf demokracije? Ima li to uopće veze s demokracijom?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: Činjenica je da ovi pseudo-znanstveni pokreti nastaju pod okriljem demokracije. Kao i da se pozivaju na vrijednosti slobode i prava na jednaki tretman, što su demokratske vrijednosti. Možemo se zapitati jesu li ove devijacije nastale jer ovo nije prava demokracija, ali i da li nešto strukturno u demokraciji omogućuje ove oblike tiranije neznanja, kao što su mislili najveći antički filozofi poput Platona, ali i Aristotela. Mislim da su oba odgovora donekle točna. Suvremena demokratska društva obilježena su velikim ekonomskim i statusnim nejednakostima i interesnim premrežavanjima koja obespravljuju ljude i radikaliziraju ih protiv elita.

U takvim okolnostima i znanost i obrazovanje se pojavljuju kao elitistička sfera, pa ljudi misle da demonstriraju slobodu i kritičnost kada obezvrjeđuju znanje i znanost. Strukturno, demokracija ima ograničenja jer većinsko donošenje odluka nije nužno najkvalitetnije, dolaze do izražaja predrasude i interesi, mogućnost manipuliranja. Još kad u formulu uključite društvene mreže, vrijeme je za inventuru postojećih načina odlučivanja u uvjetima umjetne inteligencije i disruptivnih tehnologija.

TELEGRAM: Odgovara li suvremena hrvatska filozofija na ovakva pitanja? Ne samo na ova, brojna druga koja možemo promatrati u sferi bioetike, primjerice na pitanje o (ne)opravdanosti redoslijeda cijepljenja kakvoga imamo, o temama koje se mogu smatrati kontroverznima, poput istraživanja na embrijima, eutanazije, pobačaja, općenito ljudskih prava?

PRIJIĆ SAMARŽIJA: I filozofi u Hrvatskoj se bave ovim pitanjima, bioetičkim i etičkim. Kao i svugdje, i ovdje ima odličnih filozofa koji su ravnopravni svjetskima, bez obzira koja stajališta o ovim temama branili. Ta različitost je bitna i važna za kvalitetu istraživanja u znanosti. Epistemička različitost je važna, iako se kod nas ta različitost svodi na diskvalifikacije i znanstvena isključivanja onih drugih, dok ste na pozicijama moći. Međutim, ovo su pitanja koja su svjetonazorski i politički obojena i tu nastaju problemi. Kada se uplete politika, znanost gubi. Zato je potrebno osigurati autonomiju o kojoj najmanje pričamo kod najbitnijih tema.

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu