“U redu za doručak, začuo sam kako me netko zaziva – „Hrvoje!”.
Pogledam tko me zove, a kad ono – rektor Boras i njegova supruga. U tom tjednu se nije događalo ništa osim spomenutih matematičkih konferencija na kojima rektor Boras, koji s matematikom nema veze, nije imao što tražiti. Zato sam mu iznenađeno rekao:
“O, bok, Damire, pa nisam te ovdje očekivao”.
“Pa kako me nisi očekivao, ja sam vlasnik ovoga!”, odgovorio mi je.
Užasnula me ta izjava, nisam mogao doći sebi, a zgroženo je djelovao i mladi asistent koji je stajao kraj mene. Doduše, već sam u kuloarima bio čuo da se Boras prema toj prekrasnoj zgradi ponaša kao da je njezin privatni vlasnik”, ispričao je profesor Kraljević za Telegram.

Telegram je ove navode odlučio provjeriti na terenu

Nakon njegovog prvog izbora za rektora Sveučilišta u Zagrebu, tvrdi Kraljević dalje, Damir Boras bio je nezadovoljan lijepom, ali skromno uređenom sobom za rektora ili nekog od prorektora kad se poslom nađu u dubrovačkom Interuniverzitetskom centru. “Zato je rektor dao luksuzno urediti dvosobni apartman koji ne smije koristiti nitko osim njega, njegove obitelji i prijatelja. Potom je uredio još dva luksuzna apartmana na istom katu zgrade za prorektore”, kaže profesor Kraljević i dodaje: “Kasnije sam čuo da su dvoje ljudi, koje sam na onom doručku sreo uz njega i suprugu, bili Borasova kći i zet. I oni su boravili u jednom od tih luksuznih apartmana”.

Nakon razgovora s profesorom Kraljevićem, Telegram je odlučio na terenu provjerili navode koje smo čuli. Stoga smo posjetili trokatnicu u Dubrovniku, koju je 1972. od Grada na korištenje dobio veliki zagrebački rektor Ivan Supek kako bi tamo napravio međunarodni centar za okupljanje svjetskih znanstvenika. Od dvijetisućitih je trokatnica u vlasništvu Sveučilišta u Zagrebu pa su Interuniverzitetski centar (IUC) i Sveučilište administrativno vezani. I danas su tamo dvorane za konferencije koje se doista redovito održavaju te 40 soba i sedam apartmana za smještaj 70 sudionika.

U ovaj tekst pokušali smo uključiti i rektora Borasa, odnosno Sveučilište u Zagrebu, kako bismo imali i njihovu stranu, no nismo dobili odgovor ni na jedan od tri službena upita koje smo poslali. U Dubrovniku smo, međutim, od tri neovisna i međusobno nepovezana izvora dobili potvrdu kako je rektor Damir Boras ovo ljeto proveo minimalno 15 dana u spomenutom luksuznom apartmanu u zgradi predviđenoj isključivo za znanstvene skupove i smještaj sudionika. No, kako smo kasnije provjerili na nekoliko razina, u terminima u kojima je boravio u Dubrovniku, nije bilo konferencija na kojima je rektor aktivno ili protokolarno sudjelovao.

Susjedi redovito viđaju njega i suprugu, u ležernom izdanju

Da je pritom bar većinu vremena proveo sa suprugom, potvrdio nam je i gospodin koji živi nekoliko kuća od zgrade Interuniverzitetskog centra u Ulici don Frana Bulića. “Kako ne, svake godine bude ovdje po 15-ak dana. Viđam ga uokolo u ležernoj odjeći, uvijek s gospođom”, kazao nam je čovjek kojeg smo u obližnjem dvorištu prekinuli u vješanju ručnika nakon kupanja. Kako bi potvrdio svoju izjavu, izvadio je mobitel i potražio tri fotografije na kojima rektor, odjeven u mornarsku majicu, hoda uz suprugu i nosi vrećice iz kupovine. “U susjedstvu se godinama otvoreno priča”, dodaje stanar ove ulice, “da obitelj Boras ljetuje u luksuznom apartmanu”.

Do službenih informacija nismo uspjeli doći jer tjednima nismo dobili odgovore ni od jedne instance koju smo kontaktirali. Iz Sveučilišta nam nisu odgovorili ni zašto su uopće spomenuta tri apartmana obnavljana, niti koliko je to plaćeno. Informacije smo pokušali pronaći i detaljnom analizom javnih dokumenata za 2016., kada je renoviran rektorski apartman te 2017., kada su adaptirani prorektorski. No financijska izvješća Sveučilišta u Zagrebu nisu dovoljno precizna da bi se moglo iščitati na što se i u kojoj mjeri troši javni novac.

Apartmani koji već vratima odudaraju od svih ostalih

Telegramovi reporteri posve su slobodno ušli u zgradu dubrovačkog Interuniverzitetskog centra. Baš se bila odvijala međunarodna ESOR konferencija o organskoj kemiji, no mi smo se zaputili prema rektorskom i prorektorskim apartmanima. U sklopu Interuniverzitetskog centra nalazi se 40 soba za sudionike znanstvenih konferencija te sedam apartmana koje se također može unajmiti. No preostala tri, apartmani 8, 9 i 10 u koje ne smije nitko osim rektora i prorektora, izdvajaju se od ostalih. Kako smo se uvjerili kad smo došli na drugi kat i stigli do njih, samo ta tri imaju obnovljena vrata i kvake.

Zanimljiva je crtica kako, slučajno ili ne, prorektorski apartmani 9 i 10 na vratima imaju brojčane oznake, dok rektorova osmica stoji neoznačena. Unutra, jasno, nismo mogli ući, no naši sugovornici tvrde kako je rektorski uređen s posebnom pažnjom. Prije tri godine, potvrđeno nam je iz više neovisnih izvora, obnovljen je uz konkretne zahtjeve. U kupaonicu je ugrađena najsuvremenija ventilacija, kupljena je vaga za mjerenje tjelesne težine, perilica za suđe te dva velika televizora.

Dobro bi poslužili za konferencije, ali nitko ne smije u njih

Uređenje rektorskog i prorektorskih apartmana tijekom 2016. i 2017. te njihovu prenamjenu iz takoreći skladišnih prostora, tvrde naši izvori, vršila je dubrovačka tvrtka Tonikom d.o.o. kojoj su svi troškovi podmireni iz sveučilišnog proračuna. Pritom, ova tri apartmana veći dio godine zjape prazna jer, kako smo rekli, u njih ne smije nitko osim ljudi zbog kojih su obnovljeni. Što je šteta, jer bi mogli primiti najmanje 12 sudionika, četvero po apartmanu, neke od većih konferencija koje se održavaju u ovoj zgradi. Umjesto toga, kada su kapaciteti sedam apartmana i dormitorija potpuno ispunjeni, organizatori se snalaze organiziranjem dodatnog smještaja u obližnjem samostanu.

Turistički dolasci rektora i članova njegove obitelji, provjerili smo, ne poklapaju se s konferencijama u Interuniverzitetskom centru. Štoviše, u terminima u kojima je boravio u Dubrovniku, nismo pronašli poveznicu niti jednog programa Interuniverzitetskog centra i rektora Borasa. Potom smo, kako bismo bili potpuno sigurni, upitali i Interuniverzitetski centar o sudjelovanju rektora u njihovim programima.

Poslali su nam poveznicu na ovogodišnju konferenciju ‘Information Technology and Journalism’ koja je na programu bila od 27. do 31. svibnja. Uz Inoslava Beškera i Nenada Preloga, kao organizator konferencije naveden je rektor Boras. Problem je, međutim, što je ta konferencija bila prije ljeta, odnosno debelo prije razdoblja kada su ga profesor Kraljević, tri Telegramova izvora te susjed s kojim smo razgovarali viđali tamo.

Direktor tvrdi da rektor ne dolazi privatno nego tamo ima obaveze

Telegram je kratko uspio dobiti Franu Hartmana, stručnog savjetnika Poslijediplomskog središta Dubrovnik te direktora tvrtke Dormitorij, koje je Sveučilište osnovalo pored postojećeg Interuniverzitetskog centra kako bi zasebno upravljali spavaonicama i apartmanima. Gospodina Hartmana upitali smo zna li nam štogod reći o rektorovim ljetnim boravcima u dubrovačkom apartmanu. S nevjericom nas je nekoliko puta upitao otkud nam takva informacija pa nam je poručio da rektor privatno sigurno ne dolazi, no da o svemu pitamo Rektorat u Zagrebu. Što smo, kako smo rekli, i učinili, no bez uspjeha.

“Da dolaze ovdje na ljetovanje, to je smiješno”, kazao je, dodajući kako rektor i prorektori u Dubrovnik dolaze samo kada imaju posla, a kao primjer nam je naveo njihove sastanke i razgovore s dubrovačkim gradonačelnikom. Na naše ponovljeno pitanje o korištenju apartmana u privatne odnosno obiteljske svrhe, Hartman nam je tek poručio da se “to ne koristi tako kako kažete”. Tijekom razgovora, nekoliko je puta naglasio da je mislio kako ga zovemo radi pozitivne priče o dubrovačkom sveučilišnom središtu. “Volio bih da nas pohvalite za posao koji radimo”, kazao nam je, dodajući kako oni pomažu akademskoj zajednici da može odsjesti u centru Dubrovnika.

Bivši rektor normalno je spavao u skromnoj sobi na trećem katu

U razgovorima koje smo vodili s mnogim upućenim izvorima, postavljali smo i pitanja kako se prijašnji rektor odnosio prema dubrovačkoj zgradi kojom upravlja Sveučilište u Zagrebu. “To se uopće ne može uspoređivati”, kazao nam je jedan od sugovornika, dodajući kako su svi sudionici programa u Dubrovniku mogli vidjeti da bivši rektor Aleksa Bjeliš boravi u skromnoj sobi na trećem katu, koja je prije Borasovih građevinskih intervencija bila na raspolaganju rektorima i prorektorima u svrhu njihovih službenih boravaka u Interuniverzitetskom centru.

Razgovori s našim sugovornicima bez iznimke su završavali jednim imenom, potpunim antipodom aktualnom rektoru i njegovim dubrovačkim danima. Ivan Supek, inicijator osnivanja Interuniverzitetskog centra i rektor zagrebačkog sveučilišta od 1968. do 1972., zgradu u Dubrovniku nije zamislio kao svoju ljetnu rezidenciju. Prema njegovoj ideji, bilo je to znanstveno središte u kojem su se okupljali vrhunski znanstvenici sa svih strana svijeta.

Supekova izgradnja spona Dubrovnika s cijelim svijetom

O tim slavnim danima Interuniverzitetskog centra Telegram je najviše doznao u živopisnom razgovoru s umirovljenim dubrovačkim novinarom Lukom Brailom. Student tijekom 70-ih godina prošloga stoljeća, Brailo pamti Supekove posjete Dubrovniku i IUC-u. Kaže, velika je tada bila stvar u Hrvatskoj pokrenuti takvu instituciju, potpuno al pari svjetskim pandanima. “Supek je tada stvorio spone Dubrovnika s cijelim zapadnim svijetom, a IUC je postao uvažen i štovan, od samoga osnutka”, govori nam kolega.

Inicirajući osnivanje Interuniverzitetskog centra u Montrealu 1970., Supek se zalagao za međusveučilišnu suradnju u istraživanjima i postdiplomskim studijima. “Pri složenosti suvremenih istraživanja i načina nastave, a pred tako urgentnim svjetskim problemima, nije nikada bila suradnja među sveučilištima tako važna kao danas”, obrazlagao je Supek ideju IUC-a. Vodio se mišlju o ulozi sveučilišta u stvaranju svijeta ljudskog sporazuma i mira.

‘Supek je doveo toliko Nobelovaca, da ih više ne pamtimo’

Tako u vrijeme blokovske podjele svijeta na istok i zapad, Supek u Dubrovniku, u sklopu tada nesvrstane Jugoslavije, stvara mjesto susreta znanstvenika s obje strane željezne zavjese. Nije bila rijetkost vidjeti ga na Stradunu. “Mi smo bili balavci, studenti, a on u điru s ekipom, svima bi se javio u Gradu, a nama ga je bilo drago vidjeti, da ti jedna takva marka šeta kroz centar”, prisjeća se Brailo. Ne izostavlja nam spomenuti kako je, uz Supeka i IUC, kroz Grad prodefiliralo toliko nobelovaca, da toga u tom trenutku nisu bili niti svjesni.

Dubrovačke spone s ostatkom svijeta, stvorene utemeljenjem IUC-a, bile su najvidljivije tijekom ratnih godina. Brojni svjetski uglednici, povezani s Dubrovnikom putem IUC-a, reagirali su na razaranja i opsadu Grada. “Nepunih 10 dana nakon bombardiranja Dubrovnika, 6. prosinca 1991., Supek se pojavio u Gradu. Došao je sa svojom znanstvenom elitom, provjeriti zgradu IUC-a”, prepričava Brailo. Nije se samo došao pokazati i iskoristiti priliku za fotografiranje, tvrdi naš kolega, bila je to istinska briga za stanje. Centar je tijekom bombardiranja ciljano gađan fosfornim bombama pa je trokatnica izgorjela.

Nakon službenih upita mailom, rektoru smo se obratili i SMS-om

Na tragu Supekove ideje međusveučilišne suradnje, Interuniverzitetski centar i danas u Dubrovniku okuplja i spaja znanstvenike i studente diljem svijeta, objedinjujući 200-tinjak sveučilišta. Godišnje se tamo održi 70 do 80 programa, kroz koje prođe i do 2000 sudionika. Manji broj programa u zgradi, do 30-ak godišnje, održava se u organizaciji Poslijediplomskog središta Sveučilišta u Zagrebu, tako da IUC sa svojim programima na sebi i dalje nosi veći dio međunarodne znanstvene prepoznatljivosti Dubrovnika.

No, kako smo se uvjerili tijekom dva dana koja smo za potrebe ovog teksta proveli tamo, središte zagrebačkog sveučilišta u Dubrovniku među Dubrovčanima je danas poznatije po rektoru Borasu, njegovim ljetnim posjetama i svite koja dolazi po njegovu pozivu. Telegram je na ovome tekstu radio nekoliko tjedana, između ostalog i zato da bismo svim uključenim stranama dali dovoljno vremena za očitovanje. No sva pitanja, prvenstveno ona najvažnija, koja se odnose na trošenje javnog novca, ostala su neodgovorena, iako smo se nakon poziva te službenih upita mailom, u ponedjeljak 30. rujna SMS-om obratili i rektoru Borasu direktno.