Hrvatska je ovaj mjesec dobila prvu neurokirurginju u povijesti, no ubrzo će ih biti još sedam. Prvi predstavljamo cijelu generaciju
U Hrvatskoj su, među posljednjima u Europi, žene počele upisivati specijalizaciju iz neurokirurgije tek 2006. godine, a trenutačno ih je u tom procesu sedam. Reporterka Telegrama razgovarala je s većinom njih
Prošlog petka, 11. ožujka, specijalistički ispit iz neurokirurgije položila je prva žena u zemlji. No, uz Nikolinu Sesar, dakle službeno prvu hrvatska neurokirurginju, trenutačno je na specijalizaciji još sedam žena.
U Klinici za neurokirurgiju na zagrebačkom Rebru trenutačno su tri specijalizantice. Među njima je Petra Barl, rođena u Zagrebu 1987. godine, koja je medicinu upisala 2006., nakon odličnog uspjeha u X. gimnaziji. Diplomirala je u predroku s prosjekom 4,8 te temom diplomskog rada “Neurokirurško liječenje epilepsija temporalnog režnja” pod mentorstvom doc. dr. sc. Gorana Mraka. “Tijekom studiranja bila sam demonstratorica na Katedri za anatomiju, Katedri za fiziologiju i imunologiju te Katedri za mikrobiologiju i parazitologiju. Dobitnica sam Dekanove nagrade za najboljeg studenta treće godine, dobila sam i potvrdnicu o izvrsnosti u patofiziologiji za studente medicine”, kaže.
Od početka studiranja Petra Barl volontirala je u Klinici za neurologiju KBC-a Zagreb, te Klinici za kirurgiju glave i vrata KBC-a Zagreb. Od treće godine medicinskog fakulteta volontirala je u Klinici za neurokirurgiju na zagrebačkom Rebru, gdje u lipnju 2014. dobiva specijalizaciju. Prošle godine upisala je doktorski studij pod mentorstvom prof. dr. sc. Josipa Paladina. “U operacijskoj sali osjećam se toliko dobro i prirodno da nikad ne poželim biti negdje drugdje. Neurokirurgiju ne osjećam kao posao. To je za mene struka koja nosi beskrajnu odgovornost i iskrenu sreću što imam mogućnost pogledati u bit ljudskog postojanja”, rekla nam je buduća neurokirurginja dr. Barl.
“U operacijskoj sali osjećam se toliko dobro i prirodno da nikad ne poželim biti negdje drugdje. Neurokirurgiju ne osjećam kao posao”, kaže dr. Petra Barl koja je od lipnja 2014. na specijalizaciji na Rebru. Prošle godine upisala je i doktorski studij pod mentorstvom profesora Paladina.
Plaćeni manje od ostalih specijalizanata
Njezin mentor na doktorskom studiju, Josip Paladino istaknuo je kako doktorice zaslužuju veće poštovanje. “Ženama je još i teže nego muškarcima, zbog karakteristika uobičajenog načina življenja. Mislim pritom na obveze odgoja djece, rađanja i tako dalje. Teže im je nego nama muškarcima”, kaže prof. Paladino. Neurokirurgija je godinama bila, kao uostalom i ostale kirurške struke, isključivo muška specijalnost s obzirom na težinu specijalizacije i zbog očekivanih odricanja u životu radi zahtjevnosti neurokirurškog posla.
Specijalizacija iz neurokirurgije je najdulja, traje šest godina nakon čega je mladi specijalist sposoban samostalno operirati relativno ograničen raspon operacija, a potrebno se dalje educirati cijeli život. “Za većinu ostalih specijalizacija nakon pet godina stječe se status subspecijalista, u neurokirurgiji to nije tako. Zbog toga, dok su na specijalizaciji, imaju manju plaću nego subspecijalisti ostalih medicinskih struka”, objašnjava doc. dr. sc. Goran Mrak, predstojnik Klinike za neurokirurgiju KBC-a Zagreb.
“Danas na Medicinskom fakultetu u Zagrebu studira 70 posto studentica. Nitko se ne bi trebao čuditi što će postotak žena, u najmanju ruku”, kaže dr Paladino. U KBC-u Sestre milosrdnice godišnje se obavi oko 1500 većih zahvata. U toj bolnici, u Vinogradskoj ulici u Zagrebu, rade dvije buduće neurokirurginje, Marta Borić i Ilijana Šumonja. Kao i svi mladi specijalizanti po zakonu ne smiju samostalno obavljati operacije. Prema zadanom rasporedu isprva asistiraju svojim mentorima ili starijim kolegama specijalistima pa s vremenom svladavaju sve kompliciranije slučajeve.
Specijalizacija iz neurokirurgije je najdulja, traje šest godina nakon čega je mladi specijalist sposoban samostalno operirati ograničen raspon operacija. Potrebno se educirati cijeli život. Za većinu ostalih specijalizacija nakon pet godina stječe se status subspecijalista, u neurokirurgiji ne.
Prakse u inozemstvu
Kasnije, na petoj i šestoj godini, već mogu, uz nadzor starijih kolega, obavljati manje komplicirane slučajeve. To su uglavnom operacije na kralježnici, najčešće hernije diska, ili traumatske operacije koje ih zateknu na dežurstvu. Na kompliciranijim zahvatima, poput tumora na mozgu ili aneurizme na krvnim žilama, asistiraju uz specijaliste. Marta Borić upisala je specijalizaciju u KBC-u Sestre milosrdnice 2010. godine, u srpnju joj završava dekret te bi nedugo nakon toga trebala položiti specijalistički ispit. Uz mnoge tečajeve u inozemstvu, prije tri godine provela je tri mjeseca u Americi u Cincinnatiju na usavršavanju. Na praksu u inozemstvu sve zaposlene u klinici redovito potiče njihov pročelnik. Marta je rođena 1983. godine u Sisku gdje je završila osnovnu i srednju školu.
Medicinski fakultet u Zagrebu upisuje 2001., a završava s prosjekom ocjena 4,1. Kao i svi specijalizanti i specijalizantice kirurških struka u hrvatskim bolnicama, i ove djevojke uz rad u sali rade na odjelima i dežuraju u bolnici. Marta se uspijeva i rekreirati. Nekada je to bio tenis, danas pleše latinoameričke plesove. Pritom usavršava engleski i njemački. Njezina kolegica s klinike, Ilijana Šumonja, rođena je 1984. godine u Iki, malom mjestu pored Opatije. Medicinski fakultet završila je u Rijeci, a specijalizaciju iz neurokirurgije u Vinogradskoj upisala je 2012. godine. Postala je treća žena specijalizantica neurokirurgije u toj bolnici.
Ogroman uspjeh u Rijeci
Jedina bolnica izvan Zagreba koja obučava buduće neurokirurginje je KBC Rijeka. Na njihovoj klinici za neurokirurgiju specijaliziraju Ana Gavranić i Barbara Kolbah. Ana Gavranić rođena je Riječanka, gdje je i studirala medicinu. “Može se reći da sam nastavila tradiciju. Naime, moj djed je bio liječnik, i to ortoped”, kaže Ana. Ova 35-godišnjakinja upisala je fakultet 1999., a diplomirala je 2006. s vrlo dobrim uspjehom. Prije upisa specijalizacije iz neurokirurgije radila je kao liječnik u hitnoj službi na otoku Rabu i u Rijeci. “Specijalizaciju iz neurokirurgije započela sam 2010. Za manje od šest mjeseci trebala bih izaći na specijalistički ispit”, kaže. Za to vrijeme pohađala je nekoliko stranih i domaćih tečajeva. Izdvojila je mikrokirurški tečaj u Zürichu, te EANS-ove edukacijske tečajeve na koje se može krenuti nakon četvrte godine specijalizacije, a održavaju se jednom godišnje, kroz četiri godine.
Za nju po završetku fakulteta ništa drugo, osim kirurgije, jednostavno nije dolazilo u obzir. Kaže da voli kirurški način razmišljanja. Jasan i konkretan. No, isprva je htjela abdominalnu kirurgiju. “Kada sam se počela javljati na natječaje, žene još nisu bile uobičajene u kirurgiji, pogotovo u neurokirurgiji. Tako da ni u snu nisam mislila da mogu dobiti tu specijalizaciju. Kada se otvorilo mjesto, jednostavno sam se prijavila”, kaže. Njezina kolegica s odjela, Barbara Kobalh, rođena je Zagrepčanka. Odmah na početku razgovora kaže da nije iz doktorske obitelji.
Završila je studij medicine u Zagrebu, i to program na engleskom jeziku, dio je prve generacije tog smjera. Upisala je fakultet 2003., a završila ga je 2009. s prosjekom 4,3. Nakon što je odstažirala u bolnici Sveti Duh zaposlila se kao liječnica terenske hitne u Međimurju. Budući da je iznimno htjela specijalizaciju iz neurokirurgije, kada ju je dobila u listopadu 2011. godine nije dvojila ni trena i preselila je u Rijeku.
Prva takva operacija u svijetu
“Neurokirurgiju sam odabrala jer mi je iznimno zanimljiva, i široka je, a opet vrlo detaljna i specifična. Oduvijek sam željela kiruršku struku, a ovdje mi je poseban izazov mikrokirurgija. Volim način kirurškog razmišljanja u medicini, volim izvlačiti maksimum iz svojih vještina”, rekla nam je Barbara. Vrijeme, kad ga nađe, voli provesti u prirodi – biciklirati, planinariti, voli alpinizam i snowboard, jedri i pliva. Barbara je, kao i njezinih dvoje kolega specijalizanata iz iste bolnice, sudjelovala u svim operacijama koje je u KBC-u Rijeka uveo novi predstojnik klinike Dinko Štimac.
Prvi put u svijetu koristili su 3D tehnologiju u operaciji kralježnice, kao poboljšanje postojećih metoda personaliziranjem implantata. Time se poboljšava mogućnost daljnjeg liječenja, osobito kod onkoloških bolesnika. U vaskularnoj neurokirurgiji osmislio je korištenje 3D printa žilne malformacije kao pripremu same operacije gdje kirurg može bolje vizualizirati aneurizmu i time bolje isplanirati takvu iznimno zahtjevnu operaciju. “Nama je to važno jer ne samo da nam pokazuje da se nove metode i ideje trebaju nego i mogu razvijati i kod nas. Kao buduće neurokirurge i znanstvenike to nas inspirira i pokazuje nam da se razvoj naše struke ne događa samo negdje drugdje nego se treba događati i kod nas”, rekla je Barbara.
“Neurokirurgiju sam odabrala jer mi je iznimno zanimljiva, i široka je, a opet vrlo detaljna i specifična. Oduvijek sam željela kiruršku struku, a ovdje mi je poseban izazov mikrokirurgija. Jednostavno volim način kirurškog razmišljanja u medicini”, kaže Barbara Kolbah
Fizičko i psihičko opterećenje
U Hrvatskoj ima više od 75 neurokirurga i više od 23 specijalizanata, podaci su to Hrvatskog neurokirurškog društva, koje je osnovano 1993. godine. “Dolaskom specijalizantica u neurokiruršku struku imamo pozitivna iskustva budući da su one vrlo savjesne, vrijedne i pouzdane. Bez obzira na fizičko i psihičko opterećenje, mlade specijalizantice svoj posao obavljaju besprijekorno, a i sama klima u Klinici dolaskom specijalizantica vrlo je pozitivna. Uopće ne postoji problem manualne spretnosti, vrlo su metodične i organizirane, te sve specijalizantice uspješno prolaze svoje razdoblje edukacije.
U Klinici za neurokirurgiju rodna različitost se pokazuje kao vrlo pozitivna i preporučili bismo je svim nekad uglavnom muškim kirurškim strukama”, kaže doc. dr. sc. Goran Mrak, predstojnik Klinike za neurokirurgiju KBC-a Zagreb. Na zagrebačkom Rebru specijalističku obuku prolaze i dvije mlade liječnice originalno iz bolnica izvan Zagreba, koje ne obučavaju buduće neurokirurge. Uz Ines Trninić, specijalizantice za Opću bolnicu Dubrovnik, zato je na Rebru i Klara Brgić, rođena 1986. godine u Puli. Upisala je Medicinski fakultet u Zagrebu gdje je u akademskoj godini 2009./2010. dobila dvije dekanove nagrade – jednu za postignut uspjeh te drugu za znanstveni rad.
Nikolina Sesar, 33-godišnjakinja koja je ovaj mjesec, prva u zemlji, položila stručni ispit, specijalizirala je u KBC-u Sestre milosrdnice. Već je, u timu, sudjelovala u zahtjevnim zahvatima, poput operacije u budnom stanju.
Doktorica o kojoj svi pričaju
Nakon jednogodišnjeg staža u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, odabrana je za specijalizanticu neurokirurgije u Općoj bolnici Pula. U travnju 2013. započela je s odrađivanjem specijalizantskog staža u Puli, da bi od rujna iste godine nastavila u KBC-u Zagreb. Za neurokirurgiju kaže da je zasigurno jedna od najtežih kirurških disciplina. “Budući da sam izrazito manualni tip, oduvijek sam htjela svoj profesionalni put nastaviti u kirurškoj struci. Neurokirurgija je bila gotovo nedostižna, budući da je do prije šest godina bila isključivo muška specijalizacija”, kaže Karla i dodaje kako joj je ta činjenica bila još veći motiv u izboru neurokirurgije kao specijalizacije. “Unatoč strepnjama o neprihvaćanju u muškom kolektivu, moram istaknuti kako sam u ove tri godine svog staža prihvaćena od kolega kao podjednaka njima, što me iznimno veseli”, zaključila je dr. Brgić. Nikolina Sesar, službeno prva neurokirurginja, ima 33 godine i specijalizaciju je odradila u KBC-u Sestre milosrdnice.
Uz nebrojene tečajeve i edukacije osam je mjeseci provela u Francuskoj. Na kliniku kod prof. Evelyne Emery došla je na poziv, nakon što su se upoznale u Vinogradskoj bolnici. Francuska stručnjakinja u Zagreb je došla zbog EANS-ove (Europsko udruženje neurokirurga) akreditacije njihove klinike. Nikolina se u Zagreb vratila jer vjeruje da se ovdje radi na svjetskom nivou. Upisala je doktorski studij te ne krije svoje aspiracije za sveučilišnom karijerom. Uz zahtjevan profesionalni tempo opušta se uz slikanje i čitanje. Uz tečni engleski, talijanski i francuski vrlo dobro govori španjolski i portugalski. U KBC-u Sestre milosrdnice sudjelovala je u zahtjevnim zahvatima, poput operacije u budnom stanju.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 19. ožujka 2016.