Hrvatske TV reporterke o svojim danima u Kijevu i putu nazad: ‘Probudila nas je eksplozija, shvatile smo da je počelo’
Novinarke N1 i RTL-a, Ana Mlinarić i Leona Šiljeg, detaljno su nam prepričale svoje dane u Ukrajini gdje su dočekale invaziju
U noći sa srijede na četvrtak probudile su ih eksplozije i sirene za uzbunu. Krenula je ruska invazija na Ukrajinu. Svi su se u ranim jutarnjim satima uživo javljali u programe svojih TV kuća. Ekipe su izašle na teren. Ljudi su bili na ulici, na bankomatima, u redovima pred ljekarnama, benzinskim crpkama. Dan kasnije, krenulo je povlačenje hrvatskih novinarskih ekipa prema Poljskoj.
Prošloga petka ujutro, kada su tri hrvatske medijske kuće objavile da se njihovi reporteri povlače iz Kijeva prema Poljskoj, izmijenili smo nekoliko poruka s kolegom Ivanom Čorkalom s Nove TV. Kratko nam je javio da je Kijev cijelu proteklu noć bio pod eksplozijama i da je žestoki napad krenuo oko 5 sati ujutro. “Zvučalo je jako blizu”, opisao nam je posljednju noć koju je, uz kolege s RTL-a i N1 proveo u Kijevu. Nije bilo straha, kazao nam je, samo nelagode jer nisu znali što slijedi. U trenutku dok nam je pisao poruke, u kombiju su pokušavali izaći iz Kijeva.
“Gužve su ogromne, ne znamo ni kad ćemo doći, a ni gdje”, napisao nam je Čorkalo na početku puta koji će, ispostavilo se, završiti 42 sata kasnije prelaskom u Poljsku. Hrvatski reporteri i snimatelji koji su, s nebrojenim izbjeglicama, prošli put od ukrajinskog glavnog grada do Poljske, danas su u Zagrebu. Novinarke Ana Mlinarić (N1) i Leona Šiljeg (RTL) sada za Telegram opsežno govore o svojim kijevskim danima i putovanju u kombiju za sedmero, koji se putem pretvorio u kombi za dvadeset ljudi.
Buđenje uz eksplozije
Leona je u Ukrajini bila i početkom veljače, kada je hrvatskim gledateljima donosila priče o životu ljudi u jeku napetosti od rata. Bila je tada i na treningu civila koji su vikendima u šumi učili pucati, da znaju, za slučaj ako izbije rat. “Govorili su mi: spremi se na najgore, očekuj najbolje. Najgore je došlo. Nakon Putinova govora, bilo je jasno da se moramo vratiti u Ukrajinu, odmah”, kaže Leona, koja je proteklu srijedu sa snimateljem Ivanom Borojevićem stigla u Kijev.
Stigle su tada i ekipe N1 i Nove TV, u parovima. Reporterka Ana Mlinarić i snimatelj Mladen Rakić (N1) te reporter Ivan Čorkalo i snimatelj Miroslav Bokan (Nova TV). U noći sa srijede na četvrtak probudile su ih eksplozije i sirene za uzbunu. Krenula je ruska invazija na Ukrajinu. Svi su se u ranim jutarnjim satima uživo javljali u programe svojih TV kuća. Ekipe su izašle na teren. Ljudi su bili na ulici, na bankomatima, u redovima pred ljekarnama, benzinskim crpkama.
Teren na kojem se ne spava
Toga su dana nekoliko puta dobili uputu da odu u sklonište. “Ulicama glavnog grada, na Majdanu, samo su se nizala oklopna vozila. U jednom trenutku sve je bilo pusto, bez ljudi na cesti, a dvojica mladića puštala su domoljubne pjesme uz povike Slava Ukrajini! Sve se događalo toliko brzo da ni ne stigneš razmišljati. Mobitel je zvonio kao lud. Stotine poruka jesmo li dobro, a mi većinu vremena bez signala”, opisuje Šiljeg. Hladno je, kaže, ponavljala dobro smo, dobro smo.
Ana Mlinarić sama se javila za odlazak na ovaj teren, nakon što je već izvještavala iz izvanrednih situacija, poput potresa u Petrinji, pucnjave na zgradu Vlade ili iz nasilnih prosvjeda protiv Macronove mirovinske reforme u Parizu. S odlaskom u Kijev, bila je svjesna da putuje na teren na kojem se malo spava. “Jer se stvari događaju i mijenjaju iz minute u minutu, nove informacije stalno stižu. Nismo zbrajali, ali sigurno nismo spavali više od petnaestak sati u tih šest dana”, govori Mlinarić za Telegram.
Prva i posljednja večera u restoranu
Kaže i kako su tijekom kratkog boravka u Kijevu svaku noć mijenjali hotelski smještaj iz sigurnosnih razloga: “Hotel Ukrajinu napustili smo zbog najava o granatiranjima, a procjena je bila da je sigurnije smjestiti se dalje od glavnog trga koji je Putinu ionako trn u oku jer je bio mjesto dvije velike proeuropske, antiruske revolucije protiv vlasti Viktora Janukoviča, Putinove produžene ruke u ukrajinskom državnom vrhu”.
Šiljeg se vraća na noć kada su stigli u Kijev, u srijedu, prije početka invazije. Završili su s javljanjima uživo i svi skupa, iz sve tri medijske kuće, sjeli u gruzijski restoran. “Dogovorili smo se da ćemo svaku večer nakon posla sjesti i podijeliti dojmove na nekoj večeri. Bila je to jedina večera u restoranu jer smo ostale dane dijelili i komad kruha i pancirke i kombi u kojem smo živjeli dva dana”, kaže RTL-ova novinarka. A odlazak iz Kijeva pretvorio se u dvodnevnu opasnu odiseju. O njihovom odlasku su, temeljem sigurnosne procjene, odlučile redakcije N1, RTL-a i Nove TV.
Četrdeset sati s Nikolajem iz Kijeva
“Kada su procijenili da bismo se trebali povući, organizirali smo evakuacije. Stigli smo u parovima, novinar i snimatelj, bez dodatne ekipe i složene logistike kakva je potrebna za full covering jednog ratnog sukoba. Za to su pripremljene i to si mogu priuštiti svjetske kuće poput CNN-a, agencije poput AP-a ili Reutersa. Naravno da su oni ostavili svoje ljude, ali doista nije realno da iste uvjete imamo i mi. Tako da je povlačenje ekipa bio sasvim razuman potez”, govori nam kolegica Ana.
U petak, kako su pristizale vijesti o približavanju ruskih trupa glavnom ukrajinskom gradu, rečeno im je da bi bilo pametno napustiti Kijev prije podneva. Vozač koji ih je trebao evakuirati stigao je tek pola sata prije isteka preporučenog roka. Ispast će da će njih šestero, u parovima novinar/ka plus snimatelj, sljedećih četrdesetak sati provesti u kombiju s vozačem Nikolajem. On se, po povratku kući s poljske granice, pridružio bratu u obrani Kijeva.
“Iz grada smo izlazili skoro tri sata, a neugodno iznenađenje dočekalo nas je na ulasku na autocestu kada su u blizini odjeknule tri vrlo, vrlo snažne eksplozije i to baš u trenucima kada smo se nepomično nalazili u kombiju, zaglavljeni u prometnoj gužvi. Osjećaj nije bio ugodan jer se nismo imali gdje skloniti”, opisuje Mlinarić prve trenutke u kombiju kojim će se voziti naredna gotovo dva dana, iako je navigacija na početku putovanja pokazivala da su u Poljskoj za osam sati.
Kombi za dvadeset ljudi
Zaustavljali su ih na barikadama, tražili ih dokumente, postavljali im pitanja imaju li oružje i pregledavali fotografije na mobitelima. Negdje po putu, prepričava nam RTL-ova novinarka Šiljeg, jedan ih je otac, s policajcem, molio da povedu do granice petero maloljetne djece. “Strah u plavim očima djevojčica i suze, urežu se duboko u pamćenje. Rekli su da ih majka čeka u Poljskoj”, govori Leona. Nabraja nam imena djece koju su poveli: Natalija, Vika, Nastja, Roman i Sofija. Putem su primili još žena i djece pa je, izvijestila je Mlinarić u tom trenutku, kombi za sedmero postao kombi za dvadeset ljudi.
Tisuce Ukrajinaca bjezi od rata. Granicni prijelazi su zakrceni automobilima pa se pjesaci kilometrima. Zato smo neke poveli. S nama su bile majke s djecom, djeca koju mama ceka s poljske strane, starija gospoda. Kombi za 7 u nekoliko sati postao je kombi za 20. #n1info pic.twitter.com/qk2z6xrsFg
— Ana Mlinarić (@Ana_Mlinaric) February 26, 2022
“Uz malo ukrajinskog i Google prevoditelj, dali smo sve od sebe da se osjećaju kao djeca, a ne izbjeglice”, govori dalje kolegica Leona za Telegram. S pridodanim putnicima, ženama i djecom, hrvatski su se reporteri rastali pred poljskom granicom. Do nje su u finalnim kilometrima i sami pješačili jer nije bilo drugog načina, a pješice su nastavili i kroz Poljsku do prijevoza. U gradu Lublinu, uz ostale izbjeglice, upoznali su i Miroslavu, djevojku koja je naučila tečno govoriti hrvatski na Erasmus semestrima u Zagrebu i Rijeci.
Početak humanitarne katastrofe
“Kada smo joj rekli od kuda smo, oduševljena je na tečnom hrvatskom odgovorila: stvarno!?. Bilo je divno vidjeti da smo uplašenoj djevojci bar kratko vratili osmijeh na lice. Ponudili smo joj da s obitelji na nekoliko tjedana dođe u Hrvatsku odmoriti i u miru smisliti što dalje, no nije htjela. Zahvalila se i rekla da ne bi mogla otići tako daleko od Ukrajine. Da želi biti što bliže da se može vratiti iste sekunde kada se stanje smiri”, govori reporterka N1 i nastavlja: “Tako razmišlja većina ljudi s kojima smo razgovarali u Poljskoj”.
Vecina izbjeglica iz 🇺🇦 dolazi u 🇵🇱.
Ovo je Miroslava. Jutros je s majkom i djedom iz Lviva stigla u Lublin. Prvo smo razgovarale na engleskom, a onda smo shvatile da mozemo i na hrvatskom. :)
🇭🇷 je, kaze, nakon 🇺🇦 i 🇵🇱, njezina treca domovina. #n1info pic.twitter.com/btJ0gs3ymf— Ana Mlinarić (@Ana_Mlinaric) February 27, 2022
Leona se prisjeća prihvatilišta u poljskom Przemyślu gdje se, kaže, rijeka ljudi slijevala na željezničkom kolodvoru. “Srce ti se slomi kad vidiš djecu umotanu u deke kako se tresu od hladnoće, roditelje izgubljena i zabrinuta pogleda, s putnom torbom. U hodniku željezničkog kolodvora vidjela sam bose noge koje su otekle i u ranama od pješačenja”, opisuje ono što će biti tek početak humanitarne katastrofe.
Nada da će rat kratko trajati
Prije ovog – ispostavit će se – ratnog terena, kolegica Mlinarić je posljednji put bila u Ukrajini krajem prošle godine. Ukrajinci su tada, kada je malotko mislio da će Putin doista pokrenuti rat, napetosti pripisivali isključivo ruskom predsjedniku, ali ne i ruskom narodu. Sada je, kaže, zatekla posve drukčiju atmosferu.
“Sve više Ukrajinaca prozivalo je Ruse da je odgovornost na njima i da se moraju suprotstaviti Putinovim namjerama. Za Putina govore da je lud, da se to vidi u njegovom pogledu i da je sad pokazao svoje pravo lice. Kažu da su svjesni njegovih stavova o Ukrajini, ali u šoku što ih je tako javno iznio i tako grubo govorio o Ukrajini i njezinoj povijesti”, kaže Mlinarić. Ukrajinci s kojima su razgovarali, zaključuje reporterka N1, nadaju se da će rat kratko trajati i da će što prije svojim kućama. Dok zaključujemo ovaj tekst, u tijeku je sedmi dan ruske invazije na Ukrajinu.
Donosimo fotogaleriju hrvatskih reportera
Fotografije u nastavku snimljene su tijekom boravka hrvatskih novinara i snimatelja u Kijevu te tijekom njihovog dvodnevnog puta prema poljskoj granici. Autori fotografija su snimatelji Ivan Borojević (RTL) i Miroslav Bokan (Nova TV).
