Istina o turizmu: Kako su lokalni činovnici uništili turizam (i pritom usmrtili cijeli jedan otok)
Ozbiljni investitori godinama pokušavaju realizirati razne projekte, od marina do luksuznih hotela, no sve stoji samo zato što Grad Vodice od 2007. ne može donijeti urbanistički plan. Pa sa ništa ne može graditi ni u građevinskim zonama
Araš Repač godinama je ljetovao u Lovetovu, dijelu Vodica točno nasuprot otoka Prvića; to se pokazalo zgodnim kad je Repač, uspješan poslovni čovjek u globalnoj korporaciji, zaljučio da je Lovetovo postalo prebučno. Novu vikendicu potražio je, dosta logično, na mirnom Prviću u koji je dugo gledao.
Vrlo brzo Araš Repač shvatio je da su njegove ideje o idiličnom mirnom otoku u šibenskom arhipelagu uglavnom bile točne, uz određenu dozu romantičarskih zabluda: Prvić je, ispostavilo se, predivan, ali ne posjeduje puno toga, počevši od infrastrukture koja bi turistima omogućila dobar odmor.
Iskustvo na Prviću ukazalo mu je na idealnost tog otoka za razvoj obiteljskog i dječjeg turizma. Prvić je, naime, otok bez automobila, noćni klubovi daleko su na kopnu, u Vodicama, i ima prirodne predispozicije za boravak obitelji s djecom.
Milijunska ulaganja
To ga sve čini odličnom lokacijom za izgradnju modernog dječjeg kampa, odnosno difuznog centra s nizom aktivnosti koje objedinjuju zabavu i učenje. Projekt je to koji bi se izvodio u fazama, u obliku izravnih inozemnih ulaganja i korištenjem postojećih projekata koji već niz godina nisu u funkciji. Procjena je da bi ulaganja bila desetak milijuna eura, a bilo bi moguće dobiti i podršku fondova Europske unije. Zemljišta namijenjena za projekt djelomično su otkupljena, međutim sva daljnja ulaganja su odložena do daljnjega.
Jer, postoji jedan mali problem. Grad Vodice, nadležan za Prvić, deset godina ne može donijeti nikakav urbanistički plan, što znači da je na otoku formalno nemoguće provesti bilo kakvu veću investiciju, izgradnju ili obnovu. Nekoliko ozbiljnih domaćih i stranih investitora godinama pokušavaju realizirati razne projekte, od novih marina do luksuznih hotela; sve stoji od 2007. zbog rigidnog stava lokalnih konzervatora, a navodno bi do kraja ovog mjeseca moglo doći do preokreta.
Reporteri Telegrama početkom prošlog tjedna obišli su Prvić i razgovarali s desetak upućenih u kompliciranu lokalnu situaciju.
Mještanin Lino Vlahov kaže da je ostario čekajući realizaciju svog projekta, ekomarine koja bi se trebala izgraditi u uvali Perolina na otoku. “Bogatiji turisti do sada su zaobilazili Prvić”, kaže Vlahov, “jer nisu imali gdje pristati brodom”. Njegova bi marina, za koju tvrdi da postoji interes stranih ulagača, imala 190 vezova, restoran, sanitarni čvor i servis za brodove. Vlahov kaže da bi se cijeli projekt realizirao za 17 milijuna kuna.
Araš Repač, vrlo uspješni poslovni čovjek iz globalne korporacije, inače podrijetlom Hrvat, želi na Prviću investirati u centar za djecu
Vlahov i Repač neki su od brojnih zainteresiranih ulagača koji deset godina čekaju da im lokalne vlasti omoguće rad. Na otoku postoji samo nekoliko malih kafića i restorana te dva dućana s relativno skromnom ponudom. Posljednja velika ulaganja na otoku dogodila su se u vrijeme socijalizma, sredinom šezdesetih godina, kada su na Prviću u već postojećim objektima uređena dva odmarališta: Radničko odmaralište Požega i Društvo naša djeca.
Nužna je strategija
U posljednjih dvadesetak godina na otoku su realizirana samo dva značajnija projekta, od kojih je za jedan prilično izvjesno da neće biti masovna turistička atrakcija. U jednom od dva otočka mjesta, Prvić Luci, prije 12 godina stara otočka škola preuređena je u Hotel Maestral, koji ima tri zvjezdice i prvi je hotel na otoku. Drugi je projekt, iz srpnja 2012. godine, Memorijalni centar Faust Vrančić, u čast inženjeru, jezikoslovcu i biskupu rodom s Prvića.
“Urbanistički plan radi se gotovo deset godina i nikako da završe”, kaže Telegramu jedan poduzetnik koji je imao namjeru investirati u Prvić. “Nekoliko puta su blokirali postupak izrade. A sam plan izrađuje se tako da kopiraju postojeći urbanistički plan, ne uzimajući u obzir mogućnost strateškog razvijanja”, kaže. Nužna je ozbiljna strategija razvoja prema kojoj bi se napravio pravi, smisleni urbanistički plan. A bez plana na otoku nije dopuštena gotovo nikakva gradnja, čak ni u građevinskim zonama.
Posljednja velika ulaganja na otoku dogodila su se još sredinom 1960-ih. Danas Prvić ima nekoliko kafića i dva skromna dućana
“Svjesna sam da se moramo žuriti jer postoje pojedinci i tvrtke koji su zainteresirani ulagati u Faustov otok. Dajemo sve od sebe”, objašnjava za Telegram Vesna Franin, pročelnica Upravnog odjela za gospodarstvo, imovinu i prostorno planiranje Grada Vodica, zadužena i za Prvić. Najavljuje kako bi do kraja ovog mjeseca otok Prvić konačno mogao dobiti prijedlog urbanističkog plana, nakon čega bi uslijedila javna rasprava. Ulagači kažu da se, nakon deset godina lažnih obećanja, na takve najave više ne obaziru previše.
Intervencije konzervatora
“Nezahvalno je javno spominjati rokove ili obećati datum jer ljudi tada postaju jako nestrpljivi”, kaže Vesna Franin. “Nadam se da ćemo uspjeti.” No, šteta nije samo u izostanku novih investicija: cijeli otok pomalo umire. Tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća na otoku je živjelo više od 1500 ljudi, dok ih je sada oko 200. Većina stanovnika starije je životne dobi. Preostali mladi ljudi uglavnom se bave uzgojem maslina i vinove loze, dok tijekom turističke sezone iznajmljuju apartmane i sobe, bez većih ambicija.
Prvić je 2007. godine trebao usvojiti takozvani Urbanistički plan uređenja (UPU) kojim bi se riješio niz trenutačnih problema. Dugoočekivanom prijedlogu uređenja naselja na Prviću tada se posvetila zagrebačka firma Urbing, specijalizirana za prostorno uređenje i zaštitu okoliša.
Plan je trebao utvrditi neke osnovne uvjete korištenja javnih i privatnih površina, prometnih i komunalnih mreža, kao smjernice za oblikovanje i uređenje prostora. Tijekom javne rasprave o prvom prijedlogu, koja je nužna za donošenje plana, konzervatorski odjel u Šibeniku, nadležan za Prvić, odbio je dati svoju suglasnost.
“Problem je bio u tome što je šibenski Konzervatorski odjel 2005. godine upisao cijeli otok Prvić kao kulturno-povijesnu cjelinu na Listu zaštićenih kulturnih dobara”, objašnjava Vlahov, inače predsjednik vodičkog gradskog Odbora za otoke. To je bio početak urbanističkih neprilika na otoku. Nakon grube propasti urbanističkog plana 2007., svi daljnji pokušaji uspješno su blokirani.
Konzervatori su kazali da zaštitom cijelog otoka žele spriječiti nekontroliranu izgradnju i širenje građevinskih područja. Rigidna politika, međutim, dovela je do sporog odumiranja cijelog otoka. Mještani otočkog mjesta Šepurina su 2012. zatražili od Ministarstva kulture smanjenje opsega zaštite na dvije stare gradske jezgre. Odgovora nije bilo i cijeli otok je ostao zaštićena zona.
Šibenski Konzervatorski odjel 2005. godine upisao je cijeli otok Prvić kao kulturno-povijesnu cjelinu na Listu zaštićenih kulturnih dobara
“Znam da pojedinci smatraju da smo predugo odugovlačili s izradom UPU-a. Međutim, ako želite ispriku, mi smo istodobno radili na četiri urbanistička plana uređenja. Osim toga, ovaj nam je prvićki UPU zbog većeg obuhvata konzervatorske zaštite dao dosta posla”, objašnjava pročelnica Vesna Franin. “Osim toga, morali smo održati nekoliko radnih sastanaka i obilazaka terena s predstavnicima šibenskog Konzervatorskog odjela”, kaže. Objašnjava kako je njezin odjel u jednom navratu pokušao nagovoriti šibenske konzervatore da razmisle o smanjenju obuhvata zaštite.
Nikad razjašnjeni skandal
Međutim, konzervatori su ostali neumoljivi. Godine 2015. izdali su rješenje prema kojemu cijeli otok Prvić ostaje upisan na Listu zaštićenih kulturnih dobara. Za komentar smo zamolili v. d. pročelnika Konzervatorskog odjela u Šibeniku Tomislava Petrinca, koji do zaključenja ovog broja nije stigao odgovoriti na naša pitanja. Objasnio nam je kako Konzervatorski odjel vodi iz Zagreba, a u Šibenik odlazi nekoliko puta mjesečno. Odgovoriti može tek nakon što se vrati sa službenog puta.
Tomislav Petrinec je za v. d. pročelnika Konzervatorskog odjela u Šibeniku imenovan u srpnju 2015. godine. To se dogodilo nakon što je bivša pročelnica tog odjela Živana Stošić Ministarstvu kulture uputila zahtjev za razrješenjem s mjesta pročelnice iz, kako je objasnila, osobnih i zdravstvenih razloga.
Njezin prethodnik Marko Menđušić s tog je mjesta odstupio usred nekoliko velikih skandala i istrage USKOK-a. Pročelnik Menđušić šibenskoj se javnosti zamjerio zbog nekoliko nestručnih poteza. Odobrio je postavljanje replika kipova svetaca na glavni portal šibenske katedrale svetog Jakova, a onda je odobrio bušenje bedema šibenske tvrđave sv. Mihovila zbog postavljanja ljetne pozornice. Također je buknuo nikad razjašnjeni skandal s tajnom izgradnjom kripte u šibenskoj katedrali, za koju su biskupi rekli da je tek renovacija postojeće.
S rigidnim stavovima konzervatora slažu se brojni javni komentatori poput Jurice Pavičića, a profesor Marko Špikić, stručnjak za zaštitu spomenika, za Telegram je kazao: “Nažalost, konzervatorsku struku ugrozilo je višestranačje koje je privatno vlasništvo u Hrvatskoj proglasilo svetinjom. Konzervatori i urbanisti se od početka devedesetih tretiraju kao neprijatelji”, kaže ovaj stručnjak za zaštitu spomenika i profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
Prije više od godinu dana, odnosno početkom 2015. godine, počela je druga faza izrade prvićkog UPU-a. Rad na tome povjeren je tvrtki Geoprojekt
Bitku s birokracijom, prije stanovnika Prvića i potencijalnih investitora u otočke projekte, prošlo je još nekoliko poslovnih ljudi koji su namjeravali investirati u otoke šibenskog arhipelaga. Jedan od njih osmislio je idejno rješenje za marinu unutar uvale na otoku Kaprije.
Propali projekti
U projekt je uložio oko 50 tisuća eura, ali nakon dugogodišnjeg zavlačenja s lokalnim vlastima, naposljetku se povukao. Jedan poslovni čovjek iz Hrvatske također je stupio u kontakt s investitorima koji su uložili 200 tisuća eura za početak projekta marine na otoku Žirju. Predugo su čekali potrebnu dokumentaciju pa su naposljetku odustali od posla i izgubili uložena sredstva.
Prije dvije godine hvarska općina Sućuraj ostala je bez 245 milijuna eura ulaganja kada je predstavnik norveških investitora naglo prekinuo sastanak s načelnikom te općine Ivanom Slavićem. Norveški su investitori punih sedam godina pokušali započeti gradnju hotelskog kompleksa. To nisu uspjeli jer je Općina godinama odbijala pokrenuti proceduru donošenja Prostornog plana uređenja.
Investicije je pokušao spasiti splitsko-dalmatinski župan Zlatko Ževrnja koji je načelnika Slavića pokušao prisiliti na bolju i kvalitetniju suradnju. Pregovori su propali, a ovaj je slučaj bivša ministrica prostornog uređenja nazvala hrvatskom sramotom. Trebala je to biti jedna od najvećih investicija u hrvatskom turizmu.
Nagrađivani splitski poduzetnik Goran Morović prije desetak godina odlučio je na obiteljskoj parceli na Dugom otoku proširiti stari maslinik. Otkupio je okolne parcele i posadio tisuću maslina. Nedugo nakon toga odlučio je sagraditi uljaru. Angažirao je poznatog hrvatskog arhitekta Nikolu Bašića. Zadarski arhitekt osmislio je projekt koji je oduševio struku. Morović je nakon toga zatražio građevinsku dozvolu, koja mu je odbijena jer su činovnici Bašićev projekt proglasili čudnovatim.
Uvjeti gradnje i razvoja
Građevinsku dozvolu uspio je ishoditi tek nakon dvogodišnjeg natezanja s institucijama. Morović je odlučio da će gradnju uljare pokušati sufinancirati novcem iz europskih fondova. Odlučio se javiti na nekoliko adresa. U Ministarstvu obrta najprije su mu objasnili kako na to nema pravo jer se kao vlasnik OPG-a ne smatra malim poduzetnikom u poljoprivredi.
Ministarstvo turizma odbilo ga je pod izlikom da je njegov projekt turistička inovacija. Posljednje u nizu odbilo ga je Ministarstvo poljoprivrede, koje je zaključilo da je njegov projekt preskup. Bez obzira što je Morović zatražio 13 milijuna kuna, a Ministarstvo poljoprivrede za takve projekte može odobriti 38 milijuna kuna.
Prije više od godinu dana, odnosno početkom 2015. godine, počela je druga faza izrade prvićkog UPU-a. Rad na dokumentu povjeren je splitskoj tvrtki Geoprojekt. “Ne mogu vam govoriti o sadržaju UPU-a. Međutim, mogu vam reći da je naš osnovni cilj bio kvalitetniji prostorni i gospodarski rast područja na načelima održivog razvoja”, završava Vesna Franin iz Grada Vodica.
Ako UPU otoka Prvića doista bude završen u razumnom roku i usvojen na vodičkom Gradskom vijeću, on će nakon deset godina napokon definirati uvjete gradnje i razvitka otoka, a investitori će moći realizirati projekte koji dugo stoje u ladicama. A zatim će, prilikom gradnje ili adaptacije zbog zaštite morati tražiti odobrenje šibenskog Konzervatorskog odjela.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 9. travnja 2016.