To poslijepodne uvjerili smo se da profesora Ninkovića još dugo nakon operacije drži adrenalin: satima smo obilazili bolnički kompleks i razgovarali, a on ni na trenutak nije pokazao znakove umora. Upravo suprotno.

Operacijom vraća kvalitetu života

Prijepodne je obavio operaciju na 22-godišnjem Gruzijcu koji je stradao u prometnoj nesreći prije tri godine i pritom izgubio funkciju muskulature kuka. “Rekonstruktivnim zahvatom premjestili smo mu mišić s leđa na područje kuka, koji je imao samo koštane strukture. Stoga nije bio stabilan i bio je potpuno zakrivljen. Tom operacijom i presađenim mišićem stabilizirati smo mu kuk, odsad će hodati uspravno i bez problema. Praktički smo mu vratili nekadašnju kvalitetu života.”

Profesor Ninković počeo je operirati 13. veljače, tjedan dana prije našeg razgovora, a već je obavio sedam operacija. Većina pacijenata došla je iz inozemstva. “Prvi dan operirao sam pacijenta iz Rijada koji je moj stari pacijent. Kazao mi je da mu je svejedno gdje ću ga operirati, bitno je samo da ga ja operiram, pa je bez oklijevanja došao u Čepin.”

I ta operacija potrajala je više od šest sati jer su mu napravljeni transferi tetiva kako bi se poboljšale funkcije obje šaka. Presadili su mu i živce na podlakticu, a istodobno mu pokrili jedan defekt na stopalu.

Pacijenti iz Münchena dolaze u Čepin

Treći dan ženi iz Dubaija profesor Ninković napravio je rekonstrukciju dojke mikrokirurškim režnjem, uzimajući njeno tkivo s donjeg dijela trbušnog zida. To je bio, priča, relativno rutinski zahvat koji izvodi već više od trideset godina. Četvrti dan operirao je jednog Kanađanina. Dok smo razgovarali javio se bolesnik iz Grčke koji je tražio termin za pregled.

Toliko pacijenata iz svijeta, pogotovo s Bliskog istoka, ne čudi jer su svi oni dolazili profesoru Ninkoviću u München dok je bio direktor Bogenhausen Klinik für Plastische, Rekonstruktive, Hand und Verbrennungschirurgie. Tamo su među njegovim pacijentima bili i vrlo bogati ljudi iz cijelog svijeta koji su po njega znali slati i privatne avione. Operirao je, među ostalim, Ivicu Račana i Ivu Josipovića.

Uz strance, prvih dana u Čepinu profesor Ninković stigao je operirati i jednu Šibenčanku koja je imala degenerativne promjene na šaci, pa nije mogla ispraviti prste. “Požalila se da nitko ne može naći rješenje za njen problem, došla je k nama, i mi smo te prste ispravili.”

Jedan od najboljih kirurga na svijetu

Premda klinika još nije ni dovršila svoju web-stranicu, profesor Ninković već ima popunjene gotovo sve termine do kraja ožujka.

Takav interes je očekivan jer je profesor Ninković još 2012. u Barceloni izabran među dvanaestoricu najkompetentnijih plastičnih kirurga na svijetu. Tim izborom najveći svjetski autoriteti odali su mu priznanje jer je svojom kreativnošću i inovativnim zahvatima, kako je istaknuto, bitno utjecao na razvoj svjetske rekonstruktivne i plastične kirurgije.

U Helsinkiju je 2019. izabran za predsjednika Europskog udruženja plastičnih kirurga, elitnog udruženja od samo 480 članova. Član je elitne skupine plastičnih kirurga Alpine Workshop in Plastic Surgery, koja okuplja šezdesetak vrhunskih liječnika te je jedan od šestorice europskih plastičara koji je član slične elitne američke liječničke udruge.

Ipak jednim od svojih najvećih uspjeha profesor Ninković drži to što je u dvadesetak godina rada u Münchenu bio mentor 82 specijalista i 8 profesora plastične kirurgije koji su danas šefovi klinika u Njemačkoj.

Prosječnu kliniku pretvorio u svjetsku klasu

Dirljiv oproštaj, na temu “Što smo naučili od profesor Ninkovića”, priredili su mu uprava bolnice i kolege krajem prošle godine. Svi su oni isticali kako je profesor Ninković uspio od prosječne klinike napraviti instituciju svjetske kvalitete. Posebno mu je zahvalilo osmero šefova klinika, držeći ga najzaslužnijim za svoje sjajne karijere.

Takav oproštaj pun emocija profesor Ninković objašnjava time što “mi s juga Europe imamo više duše i emocija od hladnih Nijemaca i Skandinavaca. I zato nas vole i cijene suradnici i pacijenti.”

Stoga ne čudi da mu je pretkraj mandata prošlog ljeta došao generalni direktor pet glavnih gradskih bolnica te rekao: “Profesore, imam divnu vijest, odlučili smo vam produžiti ugovor za idućih pet godina!”

Ninković ga je međutim razočarao. “Oprostite, došli ste prekasno, već sam sa svojim prijateljem dogovorio projekt u Hrvatskoj i ne mogu se sad povući.” Ipak, pristao je produžiti ugovor za šest mjeseci, do kraja 2023 godine.

Vrhunski centar za plastičnu kirurgiju u Čepinu

Njegova odluka nije samo zaprepastila i zbunila njegove kolege liječnike, već i prijatelje. Kako je moguće, pitali su, otići iz jedne vrhunske europske klinike u gradu kao što je München te preseliti u Čepin, za koji nisu čuli ni mnogi u Hrvatskoj.

No, profesor Ninković ističe da je odluku donio nakon dužeg razmišljanja i iz više razloga.

“S poduzetnikom Markom Pipunićem, jednim od mojih najboljih prijatelja, družim se već dvadesetak godina. Za to vrijeme uvjerio sam se da je iznimno socijalno angažiran. Kad je rekao da bi želio uložiti novac u gradnju zdravstvene institucije, obećao sam mu pomoći uspostaviti vrhunski centar za plastičnu kirurgiju i to sam obećanje održao.”

I tako je, priča, sve počelo. Pipunić je prvo izgradio restoran, potom hotel najviše kategorije te na kraju svjetsku bolnicu. “Tako je izgradio sve infrastrukturne objekte potrebne jednom vrhunskom medicinskom centru”, objasnio je profesor Ninković.

Dovodit će najuglednije svjetske kirurge

U Klinici Priora pružat će se usluge i liječenje pacijenata iz područja plastične, estetske, rekonstruktivne i kirurgije šake, urologije, dentalne medicine, oftalmologije i više disciplina interne medicine.

U Čepin je profesor Ninković došao, ističe, iz dva razloga. Želi pružiti vrhunski kirurški tretman pacijentima te se namjerava posvetiti edukacija mladih, ali i već iskusnih kirurga. Ambicija su Ninkovića i Pipunića da u Čepinu, u vlastitoj instituciji, pokrenu vrhunsku edukaciju mladih kadrova, kao i u International Surgical Academy Prof. Ninković, u kojoj će vrhunski svjetski stručnjaci, zajedno s domaćim kolegama, educirati ne samo liječnike s ovim prostora nego iz Europe i svijeta.

“Dovodit ćemo ovdje najuglednije svjetske kirurge koji će obavljati operacije, ali i držati tematske simpozije. Želimo omogućiti našim liječnicima najbolje predavače i mentore, da više ne trebaju odlaziti u Kliniku Mayo u Rochesteru i u inozemstvo stjecati znanja, već će moći mnogo toga vidjeti i naučiti u Čepinu. Tad mogu otići u svijet i usporediti svoje znanje s vrhunskim svjetskim stručnjacima.”

Instrumentarke učile u Münchenu

Upravo je tako radio profesor Ninković. Po povratku s posjeta najboljim svjetskim klinikama vraćao se s puno više samopouzdanja jer je shvatio da to što on radi pripada samom svjetskom vrhu. “Želja mi je da ostane nešto iza nas, a to su upravo vrhunski kadrovi.”

Premda uz restoran već postoji dvorana koja prima petsto ljudi, uskoro počinje gradnja velikog kongresnog centra, tako da će taj kompleks u Čepinu biti zaokružen u jedinstvenu cjelinu.

Mnogi su se iznenadili da je profesor Ninković izveo prvu operaciju u Čepinu s potpuno novom ekipom. “Nije bilo problema jer su moje instrumentarke bile kod mene u Münchenu i vidjele su kako se radi. Nisu imale nikakvih problema da to isto primijene u Čepinu. Istodobno uz pomoć najsuvremenije opreme i instrumenata izveli smo operaciji kao da dvadesetak godina radimo zajedno.”

Savršena infrastruktura i prekrasan mikroskop

Za obilaska bolnice, koja se prostire na 6.500 četvornih metara, uvjerili smo se da je sve napravljeno na doista svjetskoj razini. Po opremi i tehnologiji Klinika Priora ne zaostaje za bolnicom bilo gdje u svijetu, ima dvije velike i malu operacijsku dvoranu, dvije prostorije za reanimaciju pacijenata i za postoperativnu skrb, stacionar i šest apartmana.

“Kao što vidite, imamo savršenu infrastrukturu i najmoderniju tehnologiju, prekrasan mikroskop, tako da tu mogu raditi sve što sam radio i u Münchenu.”

Pacijenti ostaju kratko u bolnici i onda sele u hotel, otkud dolaze na terapiju. Na čelu bolnice je dr. Tomislav Kalem, vrstan urolog i školski prijatelj Marka Pipunića, koji je na njegov poziv prodao svoju kliniku u Njemačkoj i preselio se u Osijek.

Marko Pipunić upravlja Žito grupom, koja okuplja četrdesetak tvrtki, zapošljava oko 1.300 ljudi i najveći je proizvođač svinja, mlijeka, jaja, brašna, šećera, junadi, stočne hrane…

Bez društvene vrijednosti, kapital se potroši

“Profesor Ninković i ja odlučili smo stvoriti nešto što će ostati iza nas. On je donio znanje, ja kapital. Kad imaš novac, moraš biti socijalno i društveno odgovoran. Ako znanje ne preneseš drugima, ono će ostati neiskorišteno. Ako kapital ne uložiš u nešto društveno vrijedno, on će se potrošiti.”

Profesor Ninković planira dovesti sedam ili osam vrhunskih liječnika iz Švicarke, Njemačke, Austrije, koji iza sebe imaju tisuće operacija. Po potrebi, doći će Samir Mardini, šef Klinike Mayo u SAD-u, kao i druge kolege širom svijeta, s kojima je profesor Ninković dobar prijatelj.

Ta velika imena potrebna su i zato što je proizvođač Da Vinci dopustio Klinici Priora kupnju dva robota samo zbog toga što će na njima raditi vrhunski liječnici, poput primjerice urologa prof. Arnulfa Stenzela. Te strojeve mogu koristiti samo najbolje bolnice u svijetu.

Mišić omotao oko mjehura

Profesor Ninković prvi veliki međunarodni uspjeh postigao je 1994. kad je uveo potpuno novu metodu u liječenju ljudi s povredom potkoljenice koji ne mogu podignuti stopala i stalno zapinju za podlogu. Nakon što ih je operirao, pacijenti su normalno prohodali.

Druga operacija iznimno zapažena u stručnim krugovima bila je funkcionalna rekonstrukcija trbušnog zida. Ugradio je leđni mišić u trbušne strukture tako da je pacijent opet imao stabilan trbušni zid. Takva operacija obavlja se na pacijentima koji su zbog prometne nesreće ili karcinoma ostali bez dijela trbušnog zida i nisu ga mogli svojom voljom kontraktirati. “Osnovna je ideja bila vratiti pacijentima kvalitetu života, a da nemaju nikakav estetski i funkcionalni problem ili defekt.”

Šira stručna javnost čula je za profesora Ninkovića 1995., kad je s prof. Stenzelom, kao prvi na svijetu, rekonstruirao paralizirani mokraćni mjehur. Radeći s njim, profesor Ninković došao je na ideju kako se može vratiti u punu funkciju paralizirani mokraćni mjehur. “To sam napravio na sličan način kao i kod trbušnog zida. Prenio sam leđni mišić i obavio ga oko mjehura. Tako smo pomogli sedamdesetak pacijenata da mogu normalno urinirati. Sad tu metodu primjenjuju najveće klinike na svijetu, a Amerikanci su godinama dolazili u München učiti od nas.” Tu je metodu publicirao u uglednom časopisu Lancet.

Natkoljenica umjesto usne

Još veću senzaciju izazvao je kad je spasio kompletnu donju usnu mladića od 22 godine koji je imao karcinom. “Kad mi je došao na pregled, bio sam zaprepašten idejom da mu moram ukloniti cijelu donju usnu. To bi značilo da taj mladi čovjek nikad neće moći normalno piti, jesti ni govoriti.”

Prvo je pokušao pronaći rješenje u literaturi, ali ga nije našao. Odlučio je potražiti nešto novo. Tako je mišić usne zamijenio mišićem natkoljenice i transplantirao ga na donju usnu. Tako je tom mišiću osigurao novu inervaciju.

“Problem je što je svaki mišić glup, ne zna što treba raditi te dobiva naredbe iz mozga preko živca. Zato je važno uz presađeni mišić spojiti ne samo krvne žile i uspostaviti novu vaskularizaciju, nego sašiti i odgovarajući živac koji kontrolira i pokreće mišić donje usne.”

Odzviždao tirolsku melodiju

Za taj uspješan zahvat dobio je 2004. medalju u Palm Springu za inovativan pothvat u plastičnoj kirurgiji. Ta operacija tad je postala pravi hit. Nakon što je u Münchenu na velikom simpoziju plastičnih kirurga pokazao kako je izveo tu operaciju, mladić na kojem je izveo taj zahvat pred auditorijem od 600 ljudi odzviždao je jednu tirolsku melodiju. Prisutni su pozdravili profesora Ninkovića oduševljenim standing ovation, jer je usto što je vratio kompletnu funkcionalnost donjoj usni, vratio je i prethodni estetski izgled. Danas je to postala standardna tehnika u svijetu.

“Taj mladić sad je rektor jednog sveučilišta, dakle bez problema drži govore i komunicira s ljudima”, ponosno napominje profesor Ninković.

Uz te, profesor Ninković izveo je i niz iznimno kompleksnih operacija. Tako je 2000. policajcu u Innsbrucku napravio alotransplantaciju obje šake. To je bio drugi slučaj u svijetu da su presađene obje šake s mrtvog donora. Operacija je trajala 18 sati i bila više nego uspješna, pa je taj Austrijanac nastavio raditi kao policajac. Već 2003. profesor Ninković, s kirurškim timom u Innsbrucku, izveo je još jedan podvig: transplantirao je prvi put na svijetu jednom pacijentu obje podlaktice s cijelom mišićnom masom tako da se taj pacijent i danas normalno služi rukama.

Zaokretanje prsnog koša

Operacija koja je učvrstila mjesto Ninkovića među najboljim plastičnim kirurzima na svijetu bila je na pacijentu koji je imao pectus excavatum, bolest kod koje je prsni koš uvučen tako da je prsna kost skoro priljubljena uz kičmu. Osim neprihvatljivog estetskog problema, to stvara veliki pritisak na srce i funkcionalne probleme.

“Tad mi je palo na pamet da se taj prostor može osloboditi tako da cijeli taj prsni kompleks okrenem prema van, s očuvanim krvnim žilama tako da one koje se nalaze unutra sašijem na vanjsku stranu. Tako sam dobio potrebnu prokrvljenost i savršenu formu prsnog koša.”

To je također sad postala standarda metoda kod operacija na srcu za pacijente s takozvanim Marfan sindromom i drugim urođenim anomalijama srca praćenim izrazitim deformitetom prsnog koša.”

Profesor Ninković objašnjava da najviše voli teške slučajeve iz područja rekonstruktivne i plastične kirurgije. “Svaki takav slučaj tjera te da pokažeš svu svoju kreativnost, da pokušaš naći rješenje, a to se može samo ako se počne razmišljati na drugačiji način. Svi mi učimo iste principe plastične i rekonstruktivne kirurgije, samo je pitanje kako ćemo te principe primijeniti u izazovnim slučajevima. To stvara veliku razliku u kvaliteti tretmana.”

Klape i sevdalinke za koncentraciju

To ga je uvijek, kaže, vuklo da nađe nešto novo. “Najvažnije je kad principe i pristupe koje si naučio unapređuješ svojom kreativnošću i sposobnošću te tako razvijaš neke nove ideje i metode.” Pritom se nikad nije predavao, uvijek je smatrao da se većina problema može riješiti.

Zbog svega toga profesor Ninković dobio je toliko uglednih nagrada da ih je nemoguće sve nabrojiti. Među ostalim, nagradu EURAPS za najbolji rad prezentiran na osmom godišnjem sastanku Europskog udruženja plastičnih kirurga u Amsterdamu, a američko društvo plastičnih kirurga Obrazovna zaklada za plastičnu kirurgiju 1998. dodijelila mu je međunarodnu stipendiju. Dobitnik je i godišnje nagrade Američkog društva za rekonstruktivnu mikrokirurgiju.

Dok je tridesetak godina živio i radio u Innsbrucku i Münchenu, godišnje je znao održati tridesetak predavanja i sudjelovati na brojnim kongresima po cijelom svijetu kao pozvani govornik. Na tim putovanjima najradije je slušao klapske pjesme i sevdalinke. “Puno sam vremena provodio u automobilu, a klapske me pjesme drže svježim, drže me unutra, pa mogu biti potpuno koncentriran na vožnju. A i moja supruga Marina je Šibenčanka, pa je i to razlog ljubavi spram dalmatinskih pjesama.” Tijekom operacija profesor Ninković međutim sluša isključivo klasičnu glazbu koja ga, kaže, najbolje smiruje i opušta.

Iz Sarajeva do vrha svijeta

Milomir Ninković završio je Medicinski fakultet u Sarajevu te se zaposlio u tamošnjoj Kliničkoj bolnici. Preselio je 1992. u Innsbruck, gdje je počeo kao viši liječnik na Sveučilišnom odjelu za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju. Predavao je studentima na Medicinskom fakultetu u Innsbrucku, a 2003. izabran je za šefa Klinike za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju na Klinici Bogenhausen u Münchenu. To je jedna od najvećih Klinika za plastičnu kirurgiju u Njemačkoj. Kad je preuzeo Kliniku, imali su 16 doktora, a kad ju je napustio krajem 2023. imali su 25 doktora. Od studenog 2004. Ninković je profesor na Tehničkom sveučilištu u Münchenu.

U Čepinu će se, planira Ninković, obavljati cijeli spektar estetskih operacija, od najjednostavnijih do najkompleksnijih koje se rade samo u najvećim svjetskim vrhunskim institucijama.

U Münchenu je profesor Ninković u prosjeku dva dana izvodio komplicirane zahvate iz rekonstruktivnu kirurgiju i kirurgije šake, a dva dana posvećivao se estetskoj kirurgiji. “Estetska kirurgija je tehnički lakša grana kirurgije, to su operacije na zdravom čovjeku, ali su pacijenti puno teži i zahtjevniji. Kod estetskih zahvata nitko ne želi ožiljke.”

Estetski zahvati sami se reklamiraju

Najviše je napravio estetskih operacija na licu, gornjim i donjim kapcima te facelifting kad nastoji harmonizirati lice. To izvodi na dva načina: normalnim kirurškim zatezanjem ili popunjavanjem izgubljenog volumena lica. “Nikada nismo reklamirali estetske zahvate u Münchenu jer se priča o našoj kvaliteti prenosila usmenim putem od pacijenta do pacijenta”, napominje.

Profesor Ninković vrlo često izvodi operativne zahvate i na dojci. Najveći broj operacija na dojci su estetskog karaktera, povećanje dojki ili remodeliranje i zatezanje dojki. To su rutinske operacije, ali zahtijevaju iznimno finu kiruršku tehniku i pristup da bi se ostvarili željeni rezultati. Treća grupa su pacijentice koje su izgubile dio ili cijelu dojku zbog karcinoma. To su najkompleksnije rekonstrukcije koje traže izuzetno dobro planiranje i izvođenje operativnog zahvata. “Vlastito tkivo, koje se uzima za rekonstrukciju dojke iz zone donjeg trbuha, mi smo u Innsbrucku prvi mikrokirurški anastomozirali na krvne žile u prsnom košu. Naše anatomske studije i kliničku primjenu publicirali smo još daleke 1995.”

Veliki broj arapskih pacijentica dolazio je u München na takozvani body contouring, odnosno oblikovanje tijela, što podrazumijeva operacije zatezanja trbuha, bedara, ruku ili stražnjice. Tim operacijama uklanjaju se masnoće ili suvišna koža, koja se zateže pa se tako obnavlja nekadašnji oblik tijela.

Rekonstrukcija vrata bez ožiljaka

Posebnu pozornost profesor Ninković posvećuje reanimaciji lica. “Ako netko ima paralizu facijalnog živca, kao posljedicu ozljede, posttumorske traume ili urođenu mane, mi s funkcionalnim mišićnim transferom vraćamo pokretljivost i simetriju lica.”

S obzirom na to da je u Njemačkoj imao odjel koji se bavio opeklinama, profesor Ninković je na principu mikrokirurških zahvata, presađivanjem tkiva, uklanjao ožiljke. Uveo je metodu ekspanzije donornog mjesta jednog mikrokirurškog režnja za rekonstrukciju estetskih jedinica kao što su ožiljci na vratu ili ekstremitetima. Ninković napominje da se kod ovakvih slučajeva mora raditi ekspanziju režnjeva u preponi. “Trebalo mi je otprilike 38 centimetara puta 16 centimetara da bih rekonstruirao vrat kao jednu estetsku jedinicu, a da ne ostanu ožiljci i fleke.”

Dok smo se kasno navečer pozdravljali s profesorom Ninkovićem, koji cijeli dan ništa nije pojeo, ugledao je baku i majku mladog Gruzijca. “Ništa ne brinite, sve je prošlo u najboljem redu! Sad ćemo zajedno posjetiti vašeg sina i unuka”, doviknuo im je. Tako se radni dan profesora Ninkovića odužio do kasno u noć.