Jedina organizirana opozicija u borbi protiv nepravilnosti

Luka Kovač potpredsjednik je studentskog zbora Hrvatskih studija i dio grupe Studenti govore, neformalne studentske inicijative koja okuplja studentske udruge na Hrvatskim studijima. Kroz više od godinu dana ta se skupina studenata, u nevjerojatno konfuznoj institucionalnoj krizi, bori protiv samovolje rektora i njegovih suradnika te prosvjeduje protiv postupaka uprave Sveučilišta i uprave Hrvatskih studija. Ako slučajno niste pratili, u posljednjih godinu i pol Hrvatski studiji dobili su pročelnika koji je instaliran protiv volje studenata i nastavnika, a zatim su nezakonito preustrojeni u Sveučilišni odjel. Pokušalo im se oduzeti studij filozofije, a instituciju su napustili brojni profesori.

U tih godinu i pol, Studenti govore bili su jedina organizirana opozicija u borbi protiv navedenih nepravilnosti; organizirali su prosvjede, inicirali blokadu nastave, javno govorili i upozoravali na ponekad naprosto apsurdne makinacije na Hrvatskim studijima. To ih je djelovanje učinilo prilično nepopularnima u zgradi rektorata. Tužba protiv Kovača samo je jedan primjer. Recimo, ugledni i moćni akademici javno su ih, u Universitasu, podlistku Jutarnjeg lista koje Sveučilište izdašno financira, nazivali “teroristima, destrolucionarima i džihadistima u ratu kontra rektorata”.

Kroz priču o inicijativi Studenti govore, koje, usput, prvi predstavljamo, pokušali smo ispričati srž problema Hrvatskih studija, o kojima se u medijima, uglavnom, piše fragmentarno. U izradi ovog teksta, više puta satima smo razgovarali s članovima inicijative Studenti govore. Nadalje, razgovarali smo i s profesorima filozofije na Hrvatskim studijima, Pavelom Gregorićem i Tomislavom Janovićem, svjedocima događaja o kojima smo pisali. Gospodin Gregorić, usput, više nije profesor na Hrvatskim studijima; u rujnu prošle godine otišao je predavati u Švedsku. Uz to, slali smo upite ministarstvu i Sveučilištu te pokušali dobiti izjave predsjednice bivšeg saziva Studentskog zbora na Hrvatskim studijima.

Zbog rektorove sklonosti tužbama, inzistiraju da ih ne predstavljamo

S članovima inicijative Studenti govore više smo puta razgovarali u jednom kafiću u sklopu sportske dvorane Peščenica. S obzirom na dokazanu spremnost rektora da pravno goni studente, inzistirali su da im ne objavljujemo imena, i da govore kao kolektiv. Ako su ti naši razgovori imalo nalik na njihove redovne sastanke, te zavjereničke, “džihadističke seanse” kako ih opisuju akademici, zapravo su bolno obične studentske kave s punim pepeljarama, izgriženim plastičnim žličicama za kavu i omotima Moto keksa.

U inboxu na Facebooku, u kojem se dogovaraju, ima više djevojaka nego mladića. Govore otprilike kao da prepričavaju tulum; upadaju si u riječ, bacaju interne fore. Smiju se i dok prepričavaju kako su, prije no što su trebali držati nekakav prosvjedni govor, morali popiti po čašicu rakije da umire prste, i dok opisuju iracionalan strah kada su jedan od prosvjeda prijavljivali na policiji. Sve što rade, zapravo, omotavaju u tanak film autoironije.

Recimo, prošlog proljeća, nakon što je Senat sveučilišta pokušao ukinuti upisne kvote za filozofiju na Hrvatskim studijima, na dva su tjedna blokirali nastavu. Blokiranje nastave, inače, radi se bukom; studenti ulaze u dvorane, zvižde, plješću i slično, kako bi onemogućili izvođenje predavanja. Na Hrvatskim studijima predavanja su se ometala tako da su studenti na megafon čitali Aristotelovu “Nikomahovu Etiku” dok profesori ne bi odustali.

Važno je razumjeti što se zapravo događa na Hrvatskim studijima

Da bismo razumjeli nastanak i borbu inicijative Studenti govore, važno je razumjeti što se zapravo događa s Hrvatskim studijima. Naime, u proljeće 2016. na HS-u održavali su se izbori za pročelnika, čelnu osobu institucije. Pročelnika je biralo Znanstveno-nastavno vijeće, tijelo u kojem sjede svi zaposleni u znanstveno-nastavnim zvanjima, predstavnici studenata i asistenata. Zapravo, s obzirom na to da su HS tada bili definirani kao sveučilišni centar, a ne kao fakultet, pročelnika je formalno imenovao rektor uz pribavljeno mišljenje Vijeća.

Dakle, osoba koju bi Vijeće izabralo bila bi tek njihov prijedlog rektoru. To je, kako su nam ispričali profesori Janović i Gregorić, bila tek formalnost. Nijedan rektor nikada na čelo Hrvatskih studija nije izabrao osobu koju Vijeće nije izabralo. Kada ni nakon tri kruga izbora nitko nije dobio potrebnu većinu glasova, prema Pravilniku o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija, izbor za predloženika trebalo je ponoviti. No, to se nije dogodilo. Nakon neuspjele izborne sjednice, rektor Boras na mjesto voditelja postavlja Marija Grčevića, kandidata koji je u drugom krugu izbora u Vijeću dobio manje glasova od protukandidatkinje, Tamare Tvrtković.

Vijeće nakon toga većinom glasova donosi negativno mišljenje o rektorovom imenovanju Grčevića, ali to nema pravnu težinu i Grčević ostaje na čelu institucije koja ga ne podržava. “Temeljni pojam političke znanosti je pojam legitimiteta. Oni kojima se vlada moraju onoga koji vlada dovesti u poziciju da vlada. Moraju ga izabrati. On očito, legitimitet tada nije imao, a vjerujemo da ga ne bi dobio ni sada”, kaže profesor Tomislav Janović. “Tu su, zapravo, počeli prvi disonantni tonovi”, kaže jedna studentica iz inicijative Studenti govore.

Faks se u nekom trenutku počeo razvijati u smjeru koji nije planiran

I prije ovih izbora, Hrvatski studiji prolazili su kroz neku vrstu identitetske krize. Institucija je osnovana 1992. godine, kao studij hrvatske filozofije i društva. U javnosti su često bili percipirani kao humanistički studij koji bi trebao biti neka vrsta opozicije Filozofskom fakultetu, tradicionalno doživljavanom kao lijevom ili ljevičarskom institucijom. Studiji, rijetko u fokusu javnosti, skriveni van grada na depresivnom i pomalo zapuštenom kampusu na Borongaju, u međuvremenu su se razvili u… pa, ne u ono kako su isprva zamišljeni.

Na Hrvatskim studijima trenutno se izvodi sedam preddiplomskih i diplomskih studija, koji u velikoj mjeri dupliciraju studije koji se već izvode na Filozofskom. U trenutku kada je na mjesto pročelnika došao Grčević, Studiji su ustrojeni kao sveučilišni centar, ali su, kako kažu iz inicijative Studenti govore, de facto funkcionirali kao fakultet. I to, prema nekim procjenama, najkvalitetniji društveno-humanistički fakultet u državi. Sad, kada se HS već nisu baš razvili kao studij hrvatske filozofije i društva, nego se na njemu, recimo, školuju psiholozi i sociolozi, pitanje koje se logično postavljalo bilo je “Što će jednom sveučilištu dvije institucije na kojima se predaju manje ili više iste stvari?”.

To pitanje nije novo. Još koncem 2014. godine, tadašnji ministar obrazovanja Vedran Mornar, u pismu očekivanja naložio je HS-u da u tri godine riješe svoj pravni status (jer sveučilišni centar nema pravnu osobnost), te da jasnije odrede svoj znanstveno-nastavni profil. “Dva mjeseca prije izbora za voditelja, u postupku rješavanja pravnog statusa, rektor zabranjuje nova zapošljavanja i promjene programa, a sada nam se nameće i novi pročelnik, kojeg nitko nije izabrao ni potvrdio”, kaže jedna studentica iz SG-a.

Studente isprva nije previše uznemiravala čudna situacija na faksu

Grčevićevo postavljanje, koliko god neuobičajeno bilo, studente tada nije pretjerano uzbuđivalo. Bile su to stvari uprave, stvari koje su se događale negdje iznad njihovih glava, preokupiranih nekim prizemnijim problemima. Profesorima nije bilo baš tako svejedno. Neki od njih svoju zabrinutost pokušavaju prenijeti na studente. Jedna od studentica prisjeća se kako je profesor filozofije, Bracanović, nju i kolegu pozvao u kabinet.

“Pozvao je mene i još jednog kolegu s godine da nas pita prenosi li nam Studentski zbor informacije o Borasovom imenovanju Grčevića. Rekli smo mu da ne znamo što se točno događa i da nismo čuli od drugih studenata da je panika oko toga. On nam je samo odgovorio da se ipak raspitamo o tome što se točno dogodilo i napomenuo da će se vrlo vjerojatno čudne stvari početi događati na Hrvatskim studijima”, kaže. Nešto slično se, pričaju, događalo i na sociologiji i na drugim odsjecima, a o neobičnom izboru novog pročelnika šuškalo se po studentskim udrugama i na hodnicima.

Upadica profesora Gregorića nakon koje je nastao rusvaj

Kada je tadašnji Studentski zbor organizirao predavanje na kojem je novi pročelnik trebao predstaviti svoj plan za Hrvatske Studije, potpuno neočekivano, okupilo se tristotinjak studenata. “To je bilo u rano poslijepodne. Dvorana je bila krcata. Neki su sjedili na podu. Prozori su bili otvoreni, oni koji nisu mogli ući stajali su vani i slušali kroz prozore”, kaže jedna studentica. Plan novog pročelnika bio je prilično jednostavan. Hrvatske studije trebalo je vratiti korijenima, pretvoriti ih u studij hrvatske kulture i društva.

U centar treba staviti Kroatologiju, a sve studije povezati oko nje. Okupljeni studenti, posebno oni koji su studirali, recimo, psihologiju koju je prilično teško uklopiti u taj koncept, nisu baš dobro prihvatili izloženo. Što bi se dogodilo da im fakultet stvarno pretvore u Hrvatsku psihologiju; što je to točno i što možeš raditi s takvom diplomom? Iako je sastanak dogovoren kao razgovor novog pročelnika i studenata, na vrata na dnu dvorane stali su i neki profesori, među njima i Gregorić. Kako je ispričao u razgovoru za Telegram, nekoliko se puta pokušavao javiti za riječ.

“Nakon dugačkog i iscrpljujućeg izlaganja u kojem je budući pročelnik Grčević, imenovan od strane rektora protivno volji Vijeća, rekao više stvari koje nisu bile točne, ja sam se osjećao ponukanim intervenirati. Stvari su zaiskrile kada je Grčević rekao da će, ukoliko se ne ispuni njegov jedini ozbiljni pokušaj rješavanja problema u pismu očekivanja, Hrvatski studiji izgubiti dopusnicu za izvođenje nastave i biti ugašeni. Ja sam na to dobacio: ‘Navedite jednu ustanovu u RH kojoj je ikada bila uskraćena dopusnica!’ Nakon toga nastao je rusvaj”, sjeća se Gregorić. Tu se, prepričavaju studenti, Grčević uzrujao, rekao da on tako ne može razgovarati i prekinuo sastanak.

Kako se slučajno počela razvijati inicijativa Studenti govore

Nakon što je predavanje završilo, nekoliko djevojaka sa sociologije ostalo je pušiti ispred dvorane. “Sjećam se da smo se tada zezali. Kao, kako to da se Filozofski zove Filozofski, a nisu svi studiji integrirani oko filozofije”, pričaju. Odlučile su, kao malu sociološku vježbu, napraviti anketu među studentima, u kojoj bi kolege pitale jesu li upoznati s načinom na koji je izabran novi pročelnik, jesu li upoznati s njegovim planovima, i ako jesu, podržavaju li ih. Više od 70 posto ispitanih nije se slagalo s programom novog pročelnika. “Kada smo rezultate slale profesorima i upravi, morale smo otvoriti novi mail. Taj smo mail nazvale Studenti govore. Tako je nastalo to ime”, kaže jedna od studentica sa sociologije. U toj atmosferi dolaze ispiti rokovi, pa ljetni raspust, i studenti odlaze kućama.

Na jesen, kada su se vratili, na adrese studentskih udruga dolazi poziv na sastanak Sveučilišne platforme. Bio je to nekakav bezazleni studentski sastanak organiziran na Fakultetu političkih znanosti, na kojem bi se skupili studenti s različitih fakulteta, malo raspravljali o situaciji na sveučilištu i onda zajednički poslali pismo sveučilišnom Senatu. Jedna studentica filozofije s Hrvatskih studija prepričava kako je početak sastanka čekala u dvorištu u Lepušićevoj.

Ljudi s ostalih fakseva imali su normalne probleme, a mi pravne

“Gledala sam uokolo i pokušavala skužiti je li došao još netko sa Studija. Nikoga nisam prepoznavala”, kaže. U najvećoj dvorani FPZG-a, u koju stane dvjestotinjak ljudi, okupilo se možda 30 studenata. “Sjedila sam i slušala ljude koji su se javljali za riječ. Uglavnom su pričali neke bezazlene stvari. Tipa, neki ljudi s PMF-a pričali su kako su im ukinuti nekakvi bodovi. Kod nas je bilo ozbiljnih pravnih dubioza. Ja sam se javila za riječ i krenula objašnjavati krizu na Hrvatskim studijima. Glas mi je drhtao. Mislila sam da ja jedina znam što se događa. Onda se javio još netko s Hrvatskih studija, s drugog odsjeka. Pa još netko. I svi su pričali iste stvari, nadopunjavali smo se”, priča.

Od 30 ljudi koji su se skupili taj dan, polovica je bila s Hrvatskih studija. “U pravilu, ljudi koji su bili na tom sastanku su i dalje u Studenti govore. Mi taj sastanak gledamo kao na rođendan inicijative. Tamo smo se upoznali, razmijenili brojeve, dodali se na Fejs. Nakon toga smo počeli redovno sastančiti i napravili stranicu na Facebooku”, kažu. U svakom slučaju, taj sastanak Sveučilišne platforme trebao je završiti tako da se napiše zajedničko pismo Sveučilišnom Senatu.

U nekom trenutku se, naravno, počela nametati lažna ideologija

“I nama gori. Mi svoje pismo napišemo, ali ostali ništa. Ekipa s drugih fakulteta nikako da završi svoj dio. I sad, u pokušaju da budemo tu nešto strašno demokratični i transparentni, mi pismo koje smo napisali pošaljemo Studentskom zboru i studentskim udrugama na izglasavanje”, pričaju. Prije no što su dočekali odgovor, svoje su pismo Senatu vidjeli objavljeno na jednom desničarskom portalu. Netko je to njihovo pismo očito proslijedio i tendenciozno ga kontekstualizirao.

Naime, 7. studenog 2016., publikacija Maxportal, prilično je pompozno objavila kako je “u posjedu otvorenog pisma”, kojem kao krimen navode kritiziranje odluka rektora Borasa i propitkivanje zakonitosti imenovanja “jednog od najboljih domaćih jezikoslovaca mlađe generacije” Marija Grčevića. “Oni su nas tu nešto optužili za antihrvatstvo, da smo uvezeni s Filozofskog fakulteta, tako nešto. Nakon toga, krenuli su razni komentari na našoj Facebook stranici. Da smo jugokomunjare, da smo zločinci… Svi smo to grozno doživljavali, pod stresom jer idemo na faks s ljudima koji nemaju lijepo mišljenje o nama. Osjećale su se velike tenzije”, prepričavaju studenti.

Pisali smo predsjednici koja je inicirala sastanak s Borasom

Kada je to pismo već iscurilo u javnost, nije im preostalo ništa drugo nego da ga i službeno pošalju, a onda i nastave pisati. “I ništa. Mi nakon toga manijakalno pišemo. Senatorima sveučilišta pišemo praktički svaki dan. Pišemo Vladi, predsjednici, svima koji nam padnu na pamet. Upozoravamo na situaciju na Hrvatskim studijima. Pišemo da je pročelnik nasilno imenovan, da nam nije riješen pravni status… Baš smo se zainatili. Na koncu, jedina nam odgovara predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Piše nama i piše rektoru Borasu, da se trebamo sastati i razgovarati. I Boras nas stvarno poziva na sastanak. Pozvao je nas i Studentski zbor”, pričaju.

Na dan sastanka, negdje pred Božić 2016. godine, u auli rektorata skupilo se dvadesetak studenata. “Na sastanak su, s malo zakašnjenja došli rektor Boras i prorektor Čović. Boras tu prvi puta spominje ideju da se Hrvatski studiji ustroje kao sveučilišni odjel. To je prvo rekao Boras, a onda je razložio Čović. Mi to saznajemo prvi, profesori još ne znaju ništa. I nama tu više ništa nije jasno; što taj odjel podrazumijeva? Na pitanje o tome koliko je to zakonito, kažu nam da će se ići u promjene zakona”.

Zakon je jasan i rektorov plan prema njemu se ne može provesti

Sad, ovdje je važno pojasniti da u tom trenutku, a uostalom ni sada, Hrvatski studiji po zakonu ne mogu biti sveučilišni odjel. Sveučilišni odjel definiran je u Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kao ustrojbena jedinica koja izvodi nastavu u jednom znanstvenom polju ili u interdisciplinarnom području. Hrvatski studiji izvode nastavu u sedam znanstvenih polja koja pripadaju trima različitim područjima. Dakle, tekuća djelatnost Hrvatskih studija nikako se ne može uskladiti s definicijom sveučilišnog odjela. “Nama u tom trenutku nisu mogli objasniti neke osnovne tehničke stvari. Govorili su samo da će sve biti po starom i da se sve ovo radi samo da se sredi taj pravni status”, kažu studenti.

Nakon što su malo istražili, shvatili su da je preustroj u odjel zapravo degradacija Hrvatskih studija, koji su u stvarnosti funkcionirali kao fakultet. Za razliku od fakulteta, koji imaju najviši stupanj autonomije, dobar dio odluka kod sveučilišnih odjela donosi se na Senatu sveučilišta. “Kod odjela su studenti i ogroman broj nastavnika isključeni iz svih procesa na ustanovi. Netko tko nije dio ustanove donosi sve odluke, bez da zna kako ustanova funkcionira”, pojašnjava jedna studentica.

Zbunjeni, javili su profesorima što se događa, a onda otišli na Božićne praznike. Profesori Hrvatskih studija, s ciljem da rasprave novu ideju o odjelu, koriste mogućnost da dvije trećine članova Vijeća sazove sjednicu, i dogovaraju je za 9. siječnja 2017. godine. “Tako je nastala fora ‘Gdje si bio 9.1.?’ na koju ćemo se kasnije često referirati”, pričaju studenti.

Odluka o izglasavanju statusa fakulteta donesena je na prepad

Naime, na sjednicu Vijeća 9. siječnja na kojoj su profesori trebali razgovarati o ideju ustroja u sveučilišni odjel, nenajavljeno dolaze i rektor Boras i prorektor Čović. Osim njih, na sjednici se, u punom sastavu, pojavljuju i članovi Vijeća s Filozofskog fakulteta Družbe Isusove. Inače, za slučaj da vam je promaklo, od 1992., posebna sastavnica Hrvatskih studija bio je Filozofski fakultet družbe Isusove. Mjesec dana ranije, na sjednici senata Sveučilišta, FFDI dobiva status fakulteta pod nazivom Fakultet filozofije i religijskih znanosti, ali tehnički, 9. siječnja 2017. godine, njegovi predstavnici u vijeću Hrvatskih studija još uvijek imaju pravo glasa.

Na toj sjednici, u vrijeme godišnjih odmora, dobrog dijela profesora Hrvatskih studija nije bilo. “Odluka o tome da postajemo odjel nije bila u materijalima za sjednicu niti je dana nastavnicima na uvid prije izglasavanja. Sjednica je trajala nekoliko sati i neki profesori su je već napuštali jer su imali nastavu ili druge obaveze. Tek kad ih je već dosta otišlo, rečeno je da će se glasovati o odjelu. Ta odluka je doslovno donesena na prepad”, kažu studenti.

Vijest o izglasavanju odjela studente je potpuno iznenadila. Bili su užasno ljuti. Oni su Hrvatske Studije vidjeli kao fakultet; željeli su studirati na pravom fakultetu, nisu se osjećali odgovornim za to što nitko očito ne zna što bi sada s Hrvatskim studijima. Što se njih tiče, oni su upisali faks, sebe su doživljavali kao studente sociologije, psihologije i filozofije na fakultetu, a sada je netko njihov faks pokušavao degradirati, k tome još nelegalno. “Mi dobivamo tu informaciju, ulijećemo kod profesora i pitamo ih što se dogodilo. Oni kažu da su ih zaskočili. Mi ih pitamo, pa dobro, što im niste srušili kvorum? Oni nam na to kažu da nisu rušili kvorum jer bi to bilo nepristojno”, pričaju studenti. Isti su dan počeli planirati prosvjed.

Napravili su scenarij, posudili megafon i organizirali prosvjed

Odluka o preustroju Hrvatskih studija u sveučilišni odjel potvrđena je na sjednici Senata sveučilišta 17. siječnja prošle godine. U manje od deset dana nakon izglasavanja odjela na Vijeću Hrvatskih studija, studenti su pripremili prosvjed. “Ja sam taj prosvjed išla najaviti policiji“, kaže jedna studentica. “Cijelo sam vrijeme imala neku paranoju da će me uhititi”, smije se. Kaže da je policajac kome je trebala prijaviti prosvjed bio simpatičan stariji čovjek. “Ispitivao me zašto mi to radimo. Ja sam mu pristojno odgovarala, a on mi je samo rekao – Tako sam i ja kad sam bio mlad. Ljutio se na nepravdu. Nije to uvijek pametno”, prepričava. Sve su organizirali iz tog kafića u kojem se nalaze. Napravili su scenarij i posudili megafon.

Kao vizualni identitet prosvjeda, napravili su osmrtnicu za Hrvatske studije. “Iz Studentskog zbora su rekli da neće sudjelovati u prosvjedu jer im je to kao degutantno. Na to su se izvukli”, pričaju. Tog 17. siječnja nebo je zloguko prijetilo snijegom, a dvjestotinjak studenata okupilo se pred željeznom ogradom rektorata oko 11 ujutro. Cilj prosvjeda bio je pokušaj nekakvog pritiska na Senat; tražili su od senatora da ne izglasaju odjel. “Mi smo kao napravili scenarij prosvjeda, ali to nismo zapravo nikada radili, pa smo ispucali sve u deset minuta. A vani, ono, ledara, užas. Mislim da je bilo -10. I ništa, nastavili smo bubnjati i pjevati. Uzeli bismo neku pjesmu i promijenili stihove da bude kao da je o Hrvatskim studijima.

Doslovno smo se ledili. Došla nas je podržati ekipa s Filozofskog. Govorili su nam; dajte to raspustite, nema smisla više, počet će se ljudi osipati. I mi smo stvarno pitali ljude žele li da prestanemo. I svi kažu ne, ostajemo. Bili smo tamo od 11 do 14 sati. Prije prosvjeda smo napisali pismo svim senatorima i zamolili ih da razmotre odluku o promjeni statusa Hrvatskih studija u odjel. Upoznali smo ih sa svim činjenicama koje su do tada bile poznate i pozvali ih na odgovornost. Išli smo predati pismo u urudžbeni ured, ali nikada nismo dobili nikakav odgovor. I ništa. Senat je glasao za odjel, a onda su pobjegli na stražnji izlaz”, pričaju. Na toj sjednici nije izglasan samo odjel. Profesor Gregorić pojašnjava da se istom odlukom o preustroju HS u odjel, usput pročistio i neposlušni dio Vijeća.

“Nastavno na odluku o odjelu, donesena je odluka o imenovanju privremenih tijela na Hrvatskim studijima. Jedno od tih tijela je privremeno Znanstveno-nastavno vijeće iz kojeg su izbačeni doslovno svi profesori koji su izražavali neslaganje s Grčevićevim imenovanjem i s postupanjem rektorata, a ušli su ljudi iz rektorata, uključujući dvije pravnice, zatim vanjski suradnici koji uopće nisu zaposleni na Hrvatskim studijima i, recimo, dvije bibliotekarke, koje nisu ni u znanstvenom ni u nastavnom zvanju, a sada sjede u privremenom Znanstveno-nastavnom vijeću! Znači, ne jedna, nego dvije”, kaže Gregorić. “Osim toga, u privremeno Znanstveno-nastavno vijeće imenovan je samo jedan, rektoru vjeran predstavnik Odsjeka za filozofiju, no čak je i on odmah rekao da neće sudjelovati u tome, tako da je Filozofija ostala bez svog predstavnika u tom izvršnom tijelu.”

Neposlušni profesori koji su ministra Barišića prijavili za plagijat

U trećem mjesecu 2017. događa se prijelomna točka u životu inicijative. “Na filozofiji se sve lomilo”, kažu. Naime, ako je već malo ljudi razumjelo što se događa s Hrvatskim studijima i tim odjelom, manje više svima je bilo jasno da je naprasno ukidanje upisnih kvota za filozofiju na studijima problematično. Rektorski kolegij u užem sastavu odjednom donosi prijedlog upisnih kvota preddiplomskih studija za narednu akademsku godinu, u kojem je predviđeno da se na filozofiju ne upisuje nitko, s objašnjenjem da se izvođenjem filozofije na Hrvatskim studijima utrostručio studij filozofije na Sveučilištu. Za kontekst, na odsjeku za filozofiju na Hrvatskim studijima u tom trenutku rade sva četvorica profesora koji su tada još uvijek aktualnog ministra Pavu Barišića 2011. godine prijavili za plagijat (trojica kao zaposlenici, jedan kao vanjski suradnik Odsjeka za filozofiju na Hrvatskim studijima).

“Tu smo se mi totalno raspizdili. Nakon svega, da se praktički ide na ukidanje filozofije, cijelog jednog odsjeka”, pričaju studenti. Kažu da su još ranije, u neformalnim razgovorima među sobom, kao jednu od mogućih prosvjednih metoda borbe, spominjali blokiranje nastave, svojevrstan studentski štrajk u kojem bi studenti kolektivno onemogućili izvođenje nastave na neko vrijeme. Samo spominjali, napominju, jer bi to bio prilično radikalan korak, koji bi ih izveo iz do tada relativno komforne pozicije simpatičnih studenata koji se bore protiv nečega što percipiraju kao nepravdu. U tom bi se slučaju izložili potencijalnim ozbiljnim, osobnim problemima.

‘Ako si za blokadu fakulteta, stisni srce ispod ovog statusa’

Jedna studentica ispričala je kako su provjeravali bi li ih kolege podržale. “Dogovorili smo se da ćemo staviti status na našem fejsu, samo da vidimo kako će ekipa reagirati. Ja sam sjedila na poslu i pisala taj status. Pokušavala sam ga formulirati i isprva sam napisala nešto u stilu – stisni angry ako si za blokadu. Jedna kolegica je prolazila pored mog stola, zaustavila se, pogledala što pišem, digla obrve i rekla, pomalo posprdno – Angry? Ja si mislim, pa da. Nećemo biti ljuti. Idemo s ljubavlju. Ako si za blokadu, stisni srce. I ljudi su to tako prihvatili. Većina ljudi koji su s nama blokirali fakultet, radili su to iz ljubavi. Nisu se kao mi, borili protiv neke nepravde. Išlo se iz ljubavi. Netko našem fakultetu uzima jedan odjel. Mi to ne damo. Zajedno smo”, kaže.

U prvih sat vremena, status je skupio 150 srca. Do kraja dana, skupio ih je 350. S obzirom na broj studenata na HS-u, prilično puno. “I ništa. To nas je na neki način obvezivalo. Odlučili smo sazvati Studentski sabor”, pričaju. Kako su objasnili, Studentski sabor je ustvari verzija plenuma kakvi su se održavali na Filozofskom fakultetu, skupu svih studenata i drugih zainteresiranih građana, koji donosi odluke direktnom demokracijom.

Pričaju da su se odlučili za naziv Studentski sabor, jer nisu htjeli poveznice s Filozofskim fakultetom jer su im stalno na teret stavljali da uvoze nekakvu revoluciju s Filozofskog. Uostalom, riječ “sabor” je nekakva hrvatska verzija riječi plenum, a oni su studenti Hrvatskih studija. “Uf, puno smo se mučili s kraticom”, smiju se. “Studentski sabor je SS. Onda smo u nekim kombinacijama bili SHS, pa HSS. Ali to na kraju nije bitno. Blokada nastave nije bila mala stvar. Nije na nju mogla pozvati inicijativa Studenti govore; to je moglo napraviti samo kolektivno tijelo svih studenata”, pričaju.

Pročelnikov poziv s prijetnjom potencijalnog stegovnog postupka

Krenuli su s propagandom. Dio ekipe bi lijepio je plakate po zgradi, a dvije cure s druge godine išle su po učionicama, pokucale na vrata, pitale mogu li reći kratku obavijest i potom pozvale na prvi studentski sabor. “Te dvije cure su preko vikenda su dobile mail da moraju doći na razgovor kod pročelnika jer postoji mogućnost stegovnog postupka”, pričaju. Djevojke su se obratile Gregoriću, koji im je bio profesor. “Rekao sam im da ću, ako žele, ja otići s njima na taj sastanak, a da možemo pitati i pročelnika Janovića da nam se pridruži, jer im se ne može prijetiti”, kaže Gregorić.

Kaže da ih je dočekao pročelnik Grčević sa svojim prodekanima i još nekim. Gregoriću i Janoviću nisu dopuštali da uđu. “Osvrnuo sam se na činjenicu da je malo nezgodno da petorica muškaraca u zrelim godinama i s profesorskim autoritetom iza zatvorenih vrata isljeđuju dvije studentice. Malo smo se prepirali i na kraju je dogovoreno da mi ne budemo u prostoriji za vrijeme tog razgovora, ali da vrata ostanu otvorena, pa smo Janović i ja stajali na hodniku i slušali Grčevićev monolog”, kaže Gregorić. “Barem nekakva psihološka potpora kolegicama,” dodaje.

Panika prije prosvjeda; što ako nitko ne dođe, hoće li nas izbaciti?

Prvi Studentski sabor organiziran je 20. ožujka. Petnaestak studenata iz inicijative u osam ujutro skupilo se u prostoriji jedne studentske udruge. Sabor je bio najavljen za 11, a oni su došli ranije, da pripreme megafon, bubnjeve i dogovore sve ostale sitnice. “Mi smo sjedili toj prostoriji i doslovno smo se tresli od straha. Neposredno prije toga su te dvije cure bile na tom razgovoru; mi ne znamo što će nam se dogoditi. Ne znamo hoće li itko doći. Što ćemo ako se skupi malo ljudi? Može li nas se izbaciti s faksa? Netko je tu izvukao bocu rakije koja je bila negdje u prostoriji. I mi si tu točimo po čašicu, da malo ubijemo strepnju. Ono, strah totalni”, pričaju.

U 10 i 45 izašli su van. Sabor nisu mogli organizirati unutar fakulteta. Dogovorili su skup iza, u dvorištu, gdje postoji nekakav podij. “Petnaest minuta prije Sabora, tamo je bilo 10 ljudi. Ništa, totalno razočaranje. Sjeli smo i čekali. Na kampus se dolazi busom, i kada je malo iza 11 jedan bus stigao, skupilo se još par desetaka. Rekli smo ovoj curi koja je imala bubanj da krene lupati, kao poziv. Ona krene, i u roku od deset minuta skupi se dvjestotinjak ljudi”, pričaju. Dvije od njih stale su s megafonom ispred podija. Nisu željele stajati na njemu da se ne vidi tko iz gužve govori. Prvo su pročitali pravila Sabora, a onda dale riječ svima koji su htjeli govoriti.

“Ja sam umirala od straha. Čitam ta pravila, držim megafon, a ruka mi sama od sebe ide lijevo desno. Dali smo ljudima riječ, javilo ih se možda desetak. I svi su govorili u korist prosvjeda, u korist blokade”, kažu. Barem deset puta pitale su ima li onih koji su protiv blokade nastave, i žele li govoriti. “Ponavljale smo to i nitko se nije javio. Mi kao da smo očekivali da to neće proći. Cijelo vrijeme smo si govorili – ja ne vjerujem da se ovo događa. Kad nitko nije ništa rekao, glasali smo o tome hoćemo li u blokadu. To se izglasalo, i masa je krenula prema zgradi fakulteta. Moralo ih se vraćati i čitati pravila blokade. Imali smo dva zahtjeva. Jedan je bio da se kvote za filozofiju vrate. Drugi da uprava da ostavku”, prepričava jedna studentica.

Blokiranje jutarnjih predavanja pjesmom ili čitanjem filozofije

Blokada Hrvatskih studija trajala je ukupno dva tjedna, od kraja ožujka do početka travnja 2017. godine. Svakodnevica na kampusu dobila je novi oblik. Prvi dan bio je najmasovniji. Studenti su išli po učionicama, ulazili unutra i pjevali dok se nastava ne bi prekinula. Cijelo su ih vrijeme kamerama pratili mediji, tako da nije bilo bitnih ekscesa, ali je u adrenalinskoj groznici došlo do sukoba, skakanja kroz prozore učionica, zaključavanja u njih. Sljedeći dan medija više nije bilo, i cijela je stvar bila bitno manje intenzivna. “Imali smo grupu na Whatsappu u kojoj je bilo dvjestotinjak ljudi. Tamo smo se koordinirali. Dogovorili bismo se da desetak ljudi dođe na faks odmah ujutro i da se blokiraju jutarnja predavanja. To smo radili pjesmom ili čitanjem filozofije.

Jednostavno bi ušli u predavaonu i na megafon čitali Aristotela, dok profesori ne bi raspustili nastavu. Ili bi jedna cura koja je svirala gitaru došla na predavanje i svirala nešto. Nakon par dana profesori su naručivali pjesme. Mislim, dio profesora nije radio probleme, ali neke smo doslovno morali loviti po faksu. Na primjer, jedna je profesorica svaki dan mijenjala lokaciju predavanja; nekada bi bila u kafiću, nekada u nekoj od predavaonica, jednom u busu. Odlučili smo da nećemo blokirati zgradu uprave. Što mi imamo blokirati administraciju? Onda su neki profesori koji su se protivili blokadi počeli tamo držati predavanja. Mi u tu zgradu nismo ulazili, samo bi blokirali bukom. Tako su nastali neki od najljepših trenutaka blokade, trance partiji, tako smo mi to zvali. Neki tvrdoglavi profesor bi u popodnevnim satima pokušavao održati predavanje, a vani bi bilo 50 ljudi, svaki sa zviždaljkom u ustima, dva bubnja i đembe bacaju psihodelični ritam i hrpa ljudi koja pleše”, pričaju.

Svaki dan su organizirali alternativnu nastavu. Netko od profesora okupio bi studente na parkiralištu ispred fakulteta, držao neformalno predavanje, a studenti bi sjedili u krugu, pušili i slušali. Svako jutro nekoga bi poslali po meso, pa bi se roštiljalo, a navečer bi se održavali koncerti i predstave. Studentski sabori održavali bi se na dnevnoj bazi i izglasovali nastavak blokade za sljedeći dan. Rektorat je relativno brzo popustio i odlučio vratiti filozofiju, ali o drugom zahtjevu, onome o odlasku uprave, nisu dobivali nikakve informacije. “Ja imam mali PTSP od toga. Toliko smo se to derali, da svaki put kad čujem riječ uprava, refleks me tjera da se zaderem ODLAZI!”, smije se jedna studentica.

Tehnički, blokada još traje, samo je privremeno obustavljena

Paralelno s blokadom, profesori koji su podržavali studentske zahtjeve krenuli su s pričom o štrajku. “To je išlo preko sindikata i tu postoji nekakva procedura. Potrebno je organizirati sastanke mirenja i to je trajalo. Mi smo razmišljali o prekidu blokade. Na van se percipiralo da je blokada organizirana samo zbog filozofije. Medijima je to bilo najlakše objasniti. Kada smo dobili obećanje da će se filozofija vratiti, postojala je mogućnost da sve postane kontraproduktivno. Svejedno, mi smo htjeli izdržati dok profesori ne odu u štrajk, da im damo podršku bar dva dana. I sindikat je na kraju profesorima dao dozvolu za štrajk, trebali su ići, ali su se oni međusobno nešto razišli, i to je propalo. Kada smo dobili tu informaciju, izglasan je prekid blokade”, pričaju.

Kažu da je taj sabor na kojem je blokada završila bio prilično emotivan, da su se osjećali izdano od strane profesora. Osim toga, postigli su samo jedan od dva zahtjeva, tako da se nisu osjećali kao da su do kraja uspjeli u onome što su htjeli. “Dio profesora je na kraju ipak otišao u štrajk. Mi smo blokadu samo odgodili do daljnjega. Tehnički, blokada još traje, samo je privremeno obustavljena. Sada je to kao Sjeverna i Južna Koreja. Mirovni sporazum još nije potpisan”, kaže jedan od studenata.

Negdje u vrijeme blokade, trebali su se održati izbori za studentski zbor. Datum izbora je odgođen za peti mjesec. Inicijativa Studenti govore na njih odlučuje izaći sa svojom listom. Na suprotnoj strani uglavnom su bili studenti koji su se protivili blokadi. Studentski zbor na Hrvatskim studijima čini 11 studenata, po jedan sa svakog odsjeka i tri s poslijediplomskog. Na listi Studenti govore bilo je osam studenata i studentica i svi su premoćno pobijedili na svom odsjeku. “Ja mislim da mi to nismo ni slavili. Izbori i brojanje glasova trajali su cijeli dan, i mi smo bili totalno iscrpljeni”, priča jedna studentica.

Dolazak ministrice Blaženke Divjak i propali planovi

Od nove akademske godine, inicijativa Studenti govore postala je institucionalizirana kroz studentski zbor. Kao izabrani predstavnici studenata, ušli su u Vijeće Hrvatskih studija. Odnos s aktualnom upravom, međutim, nije se puno popravio. Samo u ovoj akademskoj godini, prvo se dogodio onaj slučaj u kojem je, potpuno bezrazložno, Duji Kovačeviću, članu studentskog zbora iz Studenti govore, onemogućeno da kao izabrani predstavnik studenata govori u na uvodnom predavanju za brucoše. Malo potom, dogodila se i tužba protiv Luke Kovača.

Posljednja nacionalna vijest koja je došla s Hrvatskih studija studentima je posebno zabrinjavajuća. Naime, nakon što je Blaženka Divjak zamijenila Pavu Barišića na mjestu ministrice obrazovanja, nije došlo do predviđenih izmjena zakona prema kojima bi sveučilišni odjel mogao izvoditi nastavu u više znanstvenih polja i područja, tako da sadašnja djelatnost Hrvatskih studija ne odgovara njihovom sadašnjem zakonskom statusu.

Uprava Hrvatskih Studija objavila je strateški dokument, koji je potpisao pročelnik Mario Grčević, u kojem su pokušali elaborirati novi znanstveno-nastavni profil institucije. U pripremi tog dokumenta Upravi se dogodilo da je malo plagirala, ali to je, u kontekstu svega što se događa na studijima, tek usputna zabavna pričica. Za budućnost, puno je bitniji plan koji se u dokumentu razlaže.

Bez njih bi filozofija bila zgažena, za nasilje nitko ne bi ni znao

Kako su HS već, eto, pravno definirani kao odjel, plan je da ih se prilagodi zakonu, na način da se sve što se na njima predaje integrira u jedno interdisciplinarno polje – znanstvenu granu koja neko područje proučava kroz elemente više znanstvenih grana. Naime, u tom se strateškom dokumentu izlaže plan za profiliranje Hrvatskih studija kao svojevrstan interdisciplinarni studij hrvatstva, ili, ako hoćete, hrvatske kulture i društva, po uzoru na American studies, ili Jewish studies, koji se, recimo, predaju vani. Sve što se studira i predaje na Hrvatskim studijima planira se integrirati oko Kroatologije.

“Ostaje upitno kako će se to točno izvesti, ali čak i da se to nekako riješi, još je nejasnije što će biti studenti koji takav studij završe? Što će i gdje moći raditi i hoće li, požele li to, moći studij nastaviti negdje u inozemstvu?”, pitaju studenti. Povlače paralelu s, recimo, rodnim studijima. “Interdisciplinarni studiji postoje. Recimo, imate rodne studije, koji podrazumijevaju dio prava, dio sociologije, dio povijesti, i tako dalje. Ali, osoba koja završi rodne studije, završila je rodne studije. Ona nije završila pravo. Iako je možda studirala nešto iz pravne perspektive, nije pravnik. Hoće li to biti s budućim studentima Hrvatskih studija?

Ako će, recimo, sociologija biti integrirana s Kroatologijom u središtu, hoće li netko tko završi sociologiju na našem faksu moći reći da je sociolog, ili da je u polju hrvatskih studija završio smjer sociologija? Hoće li netko takav moći raditi u školi? Hoće li moći, nakon preddiplomskog studija nastaviti studirati vani? Što ćemo, uostalom, biti?”. To vjerojatno neće biti njihov problem, oni će svoje diplome ionako dobiti. Svejedno, da su se bavili samo stvarima koji su neposredno njihov problem, bili bi samo neki studenti u kutu birca u sklopu sportske dvorane Peščenica, filozofija bi davno bila zgažena, a o nasilnoj transformaciji Hrvatskih studija vjerojatno nitko ne bi ni znao.