Nekad je nužno odabrati stranu

Istražili smo treba li se za uspjeh zaista buditi rano. 11 ljudi s velikim karijerama opisuje svoja jutra

Zamolili smo poduzetnike, doktore, arhitekte, umjetnike (i jednu političarku) da nam što detaljnije prepričaju kako i kada započinju dan. Za Telegram govore Anto Nobilo, Toni Milun, Miroslav Dumić, Anka Mrak Taritaš, Janoš Terzić, Andrija Rusan, Snježana Tribuson, Rene Lisac, Hrvoje Prpić, Andrija Čolak i Davorin Štetner

Istražili smo treba li se za uspjeh zaista buditi rano. 11 ljudi s velikim karijerama opisuje svoja jutra

Zamolili smo poduzetnike, doktore, arhitekte, umjetnike (i jednu političarku) da nam što detaljnije prepričaju kako i kada započinju dan. Za Telegram govore Anto Nobilo, Toni Milun, Miroslav Dumić, Anka Mrak Taritaš, Janoš Terzić, Andrija Rusan, Snježana Tribuson, Rene Lisac, Hrvoje Prpić, Andrija Čolak i Davorin Štetner

Anto Nobilo, odvjetnik

Svaki dan, vrlo striktno, budim se u šest. Čim ugasim alarm na mobitelu, skačem. Supruga se diže kad i ja, skuha nam tursku kavu. Dok je pijem, prelistavam novine koje su tokom noći došle u kaslić. Sve mi je to pri ruci da uštedim vrijeme. U 6.30 odlazim u podrum gdje imam uređenu sportsku dvoranu, započinjem trening koji traje sat vremena. I supruga trenira. To je dvorana za tae kwon do, sport koji treniram cijeli život. Imam sat koji daje signal za runde. Tri minute se radi pa se jedna minuta odmara.

Za vrijeme vježbe udarate rukama i nogama po vreći pa se čovjek dobro ugrije. Radim i gimnastiku. Ponekad radim i s utezima, ponekad preskoke. Uglavnom su to različite vježbe treninga i kondicije. S vježbanjem sam gotov u 7,30. Nakon toga imam pola sata za tuširanje, doručak i oblačenje. Odjeću ne biram unaprijed, uzmem ono što skinem s vješalice, ništa ne pripremam. U 8 sam u autu na putu za posao, a oko 8,15 – 8,20 obično sam u uredu. I onda vozim koliko treba.

Rasprave na sudu su od devet, moj ured je odmah iza ugla i naše službeno radno vrijeme je od devet. Ali ja uvijek dođem malo ranije. S poslom u uredu nekad završimo u 17, a nekad je bitno kasnije. Baš zbog toga sam prebacio trening ujutro, jer onda sam bez brige, nisam napet da moram navečer trenirati. Televiziju baš i ne gledam. U zadnje vrijeme bile su mi zanimljive samo emisije Bitka za skladišta i Zalagaonica. Navečer sam uglavnom na internetu, ako ne čitam nešto drugo. U tom mom ritmu, oko 22 sam u krevetu.

Vjekoslav Skledar/Telegram

Toni Milun, profesor matematike

Budim se oko 5,20, alarm mi zvoni na mobitelu, ugasim ga i ustajem odmah. Ujutro sam hiperaktivan, meni treba nešto da me smiri. Nekad meditiram čim izađem iz kreveta. Kada to uspijem, puno sam smireniji taj dan. Ako ne meditiram, onda sam cijeli u speedu. Prvo stavim kuhati vodu za čaj pa u toplu vodu iscijedim limun. U zadnje vrijeme narežem svježi đumbir pa njega prokuham, inače volim matičnjak i druge biljne čajeve. Ako nešto treba pospremiti, riješim to na brzinu. Recimo, operem suđe, jer mi to ujutro nije problem, a navečer baš nemam volje. Obučem najčešće trenirku.

Nakon toga izvedem svog malog pinča, Mašu, u šetnju. Kratko smo vani, ne više od 10 do 15 minuta. Vratim se s psom u stan i uzimam torbu za trening, koju sam pripremio noć prije. Odlazim na stanicu prigradskog vlaka i dolazim u Dom sportova oko 6,20. U bazenu sam do 7,30. Nakon što se otuširam, osušim i obučem već je skoro osam. Raspored na fakultetu svaki dan mi je drugačiji pa se nekad u međuvremenu stignem vratiti doma. Onda doručkujem zobene pahuljice, stavim i malo badema. Nakon doručka obično radim nešto što nije direktno vezano uz predavanja.

Ako nakon bazena moram odmah na fakultet, odmah dolazim obučen u poslovnu odjeću, a doručak nosim sa sobom. Odjeću nikad ne pripremam dan prije nego navučem ono što mi dođe pod ruku. Mislim da se to na meni i vidi. Predavanja su mi nekad od 13 do 19, nekad do 22 sata, nekad ujutro. I to mi paše, teško bi mi bilo da mi je svaki dan isti. Idem spavati oko 23, ali najkasnije u ponoć.

Vjekoslav Skledar/Telegram

Miroslav Dumić, dječji endokrinolog

Budim se u 5, uvijek sam od sebe bez alarma. Tako mi je bilo uvijek, i u srednjoj školi i na fakultetu. Ponekad stavim kavu, pijem tursku s mlijekom. Nerijetko ne konzumiram ništa, odmah počnem nešto raditi. Obično nešto pišem, čitam, učim, odgovaram na mailove. To traje dok se ne probude ostali ukućani. Najčešće se unuke prve probude.

Obavezno odem do dućana i kupim svježi kruh. Onda unukama napravim doručak pa i ja nešto s njima pojedem. Napravim im i sendvič za školu. Ako ne doručkujem s njima, pojedem kekse uz kavu. U ordinaciji češće radim popodne, rjeđe ujutro. Navečer idem spavati oko 23 sata.


Hrvoje Prpić, poduzetnik, angel investitor i osnivač tvrtke Trillenium

Jako zavidim ljudima koji ustaju u šest, piju kavu i gledaju izlazak sunca, ali ja naprosto nisam takav tip. Budim se oko 9, pregledam mailove, provjeravam što se događa u svijetu, čitam zanimljive vijesti koje mu izbaci Facebook. Zatim doručkujem i vježbam, a pripreme za izlazak iz kuće obično mi traju do podneva. Iz kuće izlazim tek iza podneva, no zato mi radni dan završava oko 1 ujutro. Točnije, nekog radnog vremena kao takvog uopće nemam, uvijek sam dostupan. Meni je sve vrijeme više-manje radno.

PIXSELL/Anto Magzan

Anka Mrak Taritaš, saborska zastupnica HNS-a

Ustajem oko pola osam, jer sam veliki pospanac. Što kasnije mogu ustati, to mi je bolje. Ne zvoni mi alarm, moj suprug u to vrijeme ide na posao. Prije nego ode, napravi mi kavu i ostavi je u kuhinji, zatim mi se javi i ode. Ja onda ustanem, operem zube, obavim higijenu, i krenem u kuhinju. Uzmem šalicu kave. Kroz nekih 15 minuta, počnem pospremati po kući, proluftam krevet, stavim sve na svoje mjesto. Ako mi je u stanu ostao nered od večeri prije, pospremim. Ako je ostalo nešto u veš mašini, to raširim. I cijelo to vrijeme pijuckam kavu.

Za doručak si zagrijem kruh, namažem ga maslacom, možda napravim topli sendvič. I obavezno jedem voće. No nemam običaj sjesti i jesti, nego jedem u hodu dok pospremam po kući. To sve skupa traje sat vremena i za to vrijeme se razbudim. Onda si napravim drugu kavu, sjednem za kompjuter, pregledavam mailove. Kada taj dan idem u Sabor spremim se i izlazim iz kuće u devet, jer u pola deset je plenarna. Do sabora idem taksijem, a vraćam se uvijek pješice. Ako taj dan nema sabora, onda pregledavam popis obaveza.

Popise si radim u tekicu koju nosim sa sobom, tu mi piše koga trebam nazvati, što trebam napraviti. Kako rješavam stvari s popisa, stavljam kvačice. Večer prije uvijek pripremim odjeću, očistim cipele i složim torbu. Dan mi obično završi oko 22 sata i tada se povlačim na čitanje. Nastojim svaki dan čitati bar pola sata, sat.


Janoš Terzić, znanstvenik na Medicinskom fakultetu u Splitu

Dižem se u 6, ljeti u 5. Budi me zvuk snimke ljetnje jutarnje bonace, odnosno zvuk valjanja lijenih valova po kamenčićima. Čim ustanem, spremim se za šetnju s psom Frikijem, pojedem bananu. Onda Frenki i ja šetamo i trčimo oko sat vremena. Kako sam jutarnji tip, to ranije ustajanje nije mi problem. Po povratku kući doručkujem kruh s domaćom marmeladom ili žitarice s čajem. Izbjegavam kavu, iako je volim, smeta mi. Dok se tuširam, smislim što ću obući. Na posao odlazim oko osam, a vraćam se oko 17.

Na poslu prvo odgovorim na žurne mailove pa razgovaram sa suradnicima odrađujem ostale obaveze. Po prioritetima ili kako mi dospiju. U danima kada imam nastavu gotovo sve vrijeme posvetim pripremanju nastave i radu sa studentima. Doma na laptopu obično radim još sat-dva, ponekad i više. Na spavanje idem oko 23. Vrijeme doma prođe u razgovoru o dječjim školskim, studentskim i drugim obiteljskim obavezama. Nastojim čitati stručnu literaturu i knjige jer neki vrhunski znanstvenici lijepo pišu.

Trenutno čitam izvrsnu knjigu The Gene – An Intimate History koju je napisao dobitnik Pulitzera Siddhartha Mukherjee. Kada bih imao više vremena za čistu znanost, što bi značilo da se ne moram baviti administracijom, sigurno bih bio produktivniji znanstvenik. Informiram se uglavnom na internetu. Volim gledati dokumentarne filmove i šaljive serije, recimo Teoriju velikog praska. Novine kupujem subotom, da pročitam par autorskih kolumni.

Vjekoslav Skledar/Telegram

Andrija Rusan, arhitekt

Budim se u pola šest ujutro, uopće mi ne zvoni nikakav alarm, automatski se probudim. Prvo poljubim svoju ženu. Nakon toga obavljam higijenu u kupaonici, zatim se obučem za radni dan. Biciklom ili automobilom, zavisi o vremenu, odlazim do ureda. Tamo sam između šest i pola sedam, najkasnije sedam. U uredu doručkujem. Pojedem jabuku, napravim si čaj i možda nešto namažem na kruh.

Nakon doručka pregledavam vijesti na internetu. Kada to obavim, krenem raditi. Prvo pregledam mailove. Radni dan mi traje u prosjeku do 20 sati. Posvuda sam. Ili na putu, ili na gradilištima, sastancima, u Orisu ili u arhitektonskom uredu.


Snježana Tribuson, scenaristica i redateljica

Mi vam imamo psa. Ona dosta rano počne hodati i probudi nas. Istina da je muž izvodi ujutro, ali svejedno me probudi, a kada se vrate iz šetnje, onda i definitivno ustanem. To je oko 7. Naša Mimi je pas iz utočišta. Nakon što ustanem uzmem novine, i dok ih listam popijem jogurt. Kavu sam prestala piti kada sam prestala pušiti. Pročitala sam kako je jako važno u starijim godinama vježbati mozak, tako da svaki dan riješim sudoku u dnevnim novinama. Nakon toga idem raditi.

Ako imam obaveza na Akademiji, spremim se i odem tamo. Kada radim na scenariju – dignem se od tog sudokua, skuham si čaj (po mogućnosti neki intenzivan) i uzmem žvakaću. Onda sam spremna za rad uz kompjuter. Ta žvakača mi je također nova rutina, zamijenila mi je kavu i cigarete. Ako radim od kuće, usput kuham i ručak. Kada snimam seriju, dižem se u 6, i nema me do 7 navečer. Obavezno sam svaku večer, nekad i ranije, s knjigom ili za internetom. Spavati idem oko 11, pola 12.

Borko Vukosav/Telegram

Rene Lisac, arhitekt, predsjednik Društva arhitekata Zagreb

Nisam ranoranioc, ali nisam baš ponosan time, mislim da bih bio uspješniji da jesam. Radnim danom se budim između 7 i 7,30. Zbog okolnosti, opterećenosti poslom, entuzijazma da što manje toga ostavim za sutra, idem spavati između ponoći i 1.

Najčešće radim do 22 ili 23 sata. Onda mi se razvuče i taj period prije spavanja do nekih jedan sat. Ujutro imam rutinu, nakon što ustanem počinjem s vježbanjem. To su vježbe rastezanja, joga, meditacija. Nakon toga kreću standardne aktivnosti – higijena, doručak, oblačenje. Radni dan na fakultetu počinje mi oko 9, tako da na posao krećem između 8,30 i 8,45.

Rad u Društvu arhitekata Zagreb je volonterski i spada u društveno angažirani, tako da se time bavim van radnog vremena na fakultetu. Buđenje vikendom ovisi o tome kako ga provodim. Ako ostajem u Zagrebu, volim dulje spavati.

PIXSELL/Tomislav Miletic

Andrija Čolak, poduzetnik osnivač franšize Surf’n’fries i pametnog kišobrana KISHA

Imam kćer od tri godine koja se budi oko šest, pola sedam pa nema dugog spavanja. Nakon što zajedno doručkujemo, odvedem je u vrtić i nakon toga odlazim u ured. Iz ureda pokušavam izaći oko četiri, pola pet, no i dalje ostajem dostupan na mobitelu. To je tako i s tim sam se pomirio. No, moja jutarnja rutina izgleda ponešto drugačije kad zapuše dobar vjetar.

Surfer sam, bavim se kitesurfingom, pa kad zapuše tramontana ustajem oko četiri – pola pet ujutro i dan započinjem surfanjem u zaljevu Preluk, pokraj Rijeke. Čak i kad tako rano ustanem, nemam običaj spavati poslijepodne. Popodne se probudim krenki, nisam za ništa. Dan završavam oko 10, najkasnije 11.

Privatni album

Davorin Štetner, osnivač Kreator Group, investitor i predsjednik udruženja poslovnih anđela CRANE

Moj se tata cijeli život diže u pet ujutro i nije mu jasno kako stižem sve obaviti. No ja se ne budim rano, mrzim to. Po mogućnosti, spavam do 8, pola 9. Najjača stvar koju sam kupio u Ikei je stalak za laptop koji stavim na krevet pa radim od tamo. Pogotovo kad se probudim i vidim da je vani kiša i hladno, zahvalim Bogu što si mogu dozvoliti da ujutro duže ostanem u krevetu. Sve sastanke u danu pokušavam dogovoriti oko 10 ili kasnije.

Bioritam mi je takav da mnogo bolje funkcioniram u drugom dijelu dana, pa s poslom završavam oko jedan ili dva u noći. Kavu uopće ne pijem, ponekad, radi društva tek toliko, ali nemam tu naviku. Imam dovoljno adrenalina i bez kave. U svojoj jutarnjoj rutini nastojim promijeniti pitanje doručka. Pokušavam se disciplinirati po tom pitanju, ali u 80 posto slučajeva iz kuće izletim bez da sam išta pojeo. Slična stvar je i s jutarnjim vježbanjem. Nije pohvalno, ali baš mi je jutros aplikacija javila da sam zadnji put vježbao prije 42 dana.

PIXSELL/Tomislav Miletic